А а Б б В в Г г Д д … Ćirilica | Ćirilično pismo … Щ щ Ъ ъ Ь ь Ю ю Я я

Ćirilica | Ćirilično pismo

А а	Б б	В в	Г г	Д д	Е е	Ж ж	З з	И и	Й й
К к	Л л	М м	Н н	О о	П п	Р р	С с	Т т	У у
Ф ф	Х х	Ц ц	Ч ч	Ш ш	Щ щ	Ъ ъ	Ь ь	Ю ю	Я я

Stvaranje, upotreba i širenje ćirilice pripisuje se braći Konstantinu, Ćirilu Filozofu i Metodu. Rođeni su u Solunu. Njihov otac, Lav, bio je vojni zapovjednik, a majka je potjecala iz plemićke obitelji bugarskog podrijetla. Prema Metodovoj biografiji, obitelj je bila dobro poznata “kralju i cijeloj solunskoj regiji”. Stariji od braće, Metod, od malih se godina posvetio svjetovnom životu – služio je u vojno-administrativnoj službi i postao upravitelj jedne od provincija Bizantskog Carstva. Konstantin je stekao obrazovanje u poznatoj školi Magnaurus u Carigradu, gdje je pokazao svoje iznimne sposobnosti. Rad dvojice braće i njihovih učenika u Bugarskoj predstavlja veliki doprinos izgradnji i razvoju bugarske i europske srednjovjekovne kulture.

Podrijetlo glagoljice

Godine 851. dvojica braće povukla su se u samostan Polihron na Olimpu, gdje su tijekom osmogodišnjeg boravka “razgovarali i marljivo se bavili knjigama”. Njihovi knjigovodstveni napori doveli su do izuma abecede, glagoljice. Uz pomoć malog kruga učenika, na zahtjev kneza Rostislava Velikomoravskog, počeli su prevoditi liturgijske knjige za kršćansku crkvu u Velikomoravskoj na bugarski jezik.

Glagoljica se koristila u bugarskoj crkvi i školama, gdje su se obrazovali učenici Ćirila i Metoda, obučavalo se bugarsko svećenstvo, a povećao se i obujam bugarske književnosti i prijevoda. Bugarski jezik postao je prevladavajući u bogoslužju i poslovnoj korespondenciji.

Sljedbenici “trojezične dogme”, prema kojoj bi se bogoslužja trebala održavati samo na tri “sveta jezika” – grčkom, latinskom i hebrejskom – protivili su se radu svete braće. U nastalim sporovima postalo je nužno da Ćirilo i Metod dobiju blagoslov rimskog pape Hadrijana II. za svoj rad, koji je po dolasku u Rim posvetio bugarske knjige i crkvenu službu.

Konstantin Filozof, koji je položio monaške zavjete i uzeo ime Ćiril, umro je 14. veljače 869. i pokopan je u crkvi San Clemente u Rimu. Nakon bratove smrti, Metoda je Papa posvetio za biskupa Panonije. To je razljutilo njemačko svećenstvo, koje je počelo zamjerati Metodu. Brojne klevete dovele su do Metodova progonstva u samostan.

Kako bi zaštitio ugled Rimske crkve i ojačao njezin utjecaj, papa Ivan VIII. naredio je Metodovo puštanje na slobodu i posvetio ga za biskupa Velike Morave. Njegov povratak obilježio je ponovni porast u područjima bogoslužja, obrazovanja i književnosti. Metod je umro 6. travnja 885.

Metodova smrt označila je raspad djela bugarskih prosvjetiteljskih mislilaca i njihovih učenika. Postupno je bugarsko svećenstvo izbačeno iz Crkve, a bogoslužje na bugarskom jeziku zabranjeno. Godine 866. Konstantinovi učenici, Ćirilo Filozof i Metod, protjerani su iz Velike Moravske. Neki od njih, optuženi za planiranje pobune protiv novog velikomoravskog kneza Svetopolka, prodani su u ropstvo u Veneciji.

Najbliži učenici svete braće bili su zatočeni. Preživjeli, uključujući Klementa, Nauma i Angelarija, uputili su se u Bugarsku, gdje su pronašli ne samo utočište već i priliku da nastave svoje djelovanje.

Sljedbenici Ćirila i Metoda

Na samrti, Metodije je okupio svoje učenike i proglasio Horacija svojim nasljednikom sljedećim riječima: “Ovaj slobodni čovjek vaše zemlje, dobro upućen u latinske knjige, pravovjeran je; neka Božja volja i vaša ljubav počivaju na njemu koliko i na meni” – Život Metodija, poglavlje 17. Metodije imenuje Horacija nadbiskupom Moravske, ali Rim oklijeva.

Godine 885. na vlast je došao novi papa – Stjepan V. Njegova politika prema bugarskom utjecaju bila je negativna. Pod pritiskom njemačkog svećenstva poslao je veleposlanike moravskom knezu Svetopolku, koji je donio naredbe o zabrani bugarskog bogoslužja i svrgavanju Horacija s mjesta nadbiskupa Moravske i Panonije.

Gorazda je zamijenio njemački Vihing, koji je pokrenuo razornu kampanju protiv bugarskih knjiga i njihovih distributera. Neki od Metodijevih sljedbenika su opljačkani, drugi su prodani kao roblje u Veneciju. Iskusniji učenici, poput Gorazda i Klementa, bili su okovani i bačeni u zatvore, gdje su ih tukli i mučili kako bi ih prisilili da se odreknu istočnog kršćanstva i bugarskog propovijedanja.

Unatoč prijetnjama, učenici koji su ostali izvan zatvora nastavili su raditi među narodom. Njemačko svećenstvo prijetilo je da će ih strogo kazniti i anatemizirati. Metodijevi sljedbenici nisu se dali zastrašiti prijetnjom, iako se to u srednjem vijeku smatralo strogom kaznom. Nastavili su raditi, ali tajno u odvojenim samostanima, a latinski je uveden kao službeni jezik bogoslužja.

Neke od učenika Ćirila i Metoda, koji su prodani kao robovi u Veneciji, otkupio je bizantski dostojanstvenik. Život Nahuma – najstarija bugarska hagiografija – glasi:

“Kad je kraljev čovjek saznao za njih, otkupio ih je. Nakon što ih je odveo, doveo ih je u Carigrad i to prijavio kralju Baziliju. I vratili su im službe i dostojanstva – starješine i đakone – koje su prije obnašali.”

Život Nahuma

Neki od učenika Ćirila i Metoda ostali su u Carigradu.

Nakon što su ih njemačke trupe protjerale, sljedbenici Ćirila i Metoda podijelili su se u skupine kako bi izbjegli da ih se vidi i pobjegli. Nije poznato što se dogodilo s Gorazdom. Informacije o njemu prestaju nakon mučenja u zatvoru. Nije jasno je li tamo umro ili je prognan na drugu lokaciju kako bi bio izoliran od svojih sljedbenika.

Međutim, skupina od troje ljudi preživjela je i stigla do Bugarske: Klement, Naum i Angelarije. Moguće je da su ih slijedili i drugi svećenici, ali o njima se ništa ne zna.

Širenje ćirilice

Klement, Naum i Angelarije krenuli su u Bugarsku puni nade. Teofilakt o njima piše:

“Mislili su na Bugarsku, težili su Bugarskoj i nadali se da će im Bugarska dati mir.”

Theophylakt

Godine 886. učenici Ćirila i Metoda primljeni su s velikim počastima u Pliski. Smješteni su u kućama bojara Czeslawa i Eshacha kako bi se odmorili i povratili snagu.

Međutim, zbog oskudice i patnje, Angelarije je umro. Tijekom razgovora između bugarskog vladara Borisa I. i Klementa i Nauma, rodila se ideja o osnivanju dvaju glavnih središta za obrazovanje svećenstva i književnu djelatnost na bugarskom jeziku.

Pokrštavanjem, Boris se nadao ukloniti vjerske i kulturne razlike među Bugarima. Revno promičući obrazovne aktivnosti i rezultirajuće bugarsko svećenstvo, Boris je postigao svoj životni cilj: “bulgarizaciju” Bugarske crkve.

Postupno su se u Bugarskoj pojavila dva središta prosvjetiteljstva i književnosti: Devolsko-ohridski i Pliskovsko-preslavski. Godine 893. u Preslavu je sazvan nacionalni sabor i odlučeno je da se grčki jezik u crkvenim službama zamijeni bugarskim. Klement Ohridski izabran je za “prvog biskupa na bugarskom jeziku”, što znači da je služio na bugarskom.

Započela je zamjena stranog svećenstva bugarskim svećenstvom koje su obučavali Klement i Nahum. Između 886. i 893. godine, Klement Ohridski podučavao je bugarski jezik više od 3500 učenika. Svojim osobnim primjerom i dobrom organizacijom, uz podršku bugarskih vlasti, Klement je stvorio veliku bazu za bogoslužje, obrazovanje i književnost na ćirilici, materinjem jeziku Bugarske.

U Moravskoj je bugarski jezik postupno nestao, a pisao se i čitao samo latinski, dok su u Bugarskoj djeca učila pisati na svom jeziku, čitala bugarska slova te slušala propovijedi i liturgije na jeziku koji je razumio cijeli narod. Klement je nastavio tradicije Ćirila i Metoda te postavio demokratske temelje bugarskog obrazovanja u Makedoniji.

Klement Ohridski razvio je prosvjetnu, crkvenu i književnu djelatnost. Sagradio je dvije crkve i prije smrti zavještao svoje bogatstvo i knjige biskupiji i manastiru sv. Pantelejmona. Klement je umro 916. godine i pokopan je u manastiru sv. Pantelejmona u blizini Ohrida.

O Nahumovoj životu i osobnosti zna se relativno malo. Jedan od rijetkih izvora o njegovom životu je “Sveobuhvatni životopis Klementa” Teofilakta Ohridskog. To je najstarija i najautentičnija Nahumova hagiografija, koju je napisao jedan od njegovih učenika i suvremenika, ali nažalost, djelo je vrlo kratko.

Sadrži više informacija o sudbini učenika Ćirila i Metoda nego o Nahumu. Iz zapisa znamo da je Nahum bio bugarskog podrijetla i da je u mladosti postao redovnik. Slijedio je Ćirila i Metoda “svugdje, čak i u stari Rim”. Tamo je zaređen za starješinu. U Moravskoj je radio s Klementom i, nakon Metodove smrti i svrgavanja Horacija, bio je s njim zatočen.

Po dolasku u Plisku, ponovno je bio uz Klementa. Naum je na Ohridskom jezeru sagradio veliki samostan i hram, “Sv. Arkanđeo”. Prema Nahumovoj biografiji, sedam je godina učio u Makedoniji, a zatim se povukao u samostan, gdje je proveo posljednjih deset godina života. U prosincu 910. umro je u starosti, a pokopao ga je njegov suputnik Klement Ohridski.

Ćirilično pismo | Sturm des Wissens | Ćirilica

Prvi spomenici na ćirilici

Pred kraj 9. ili početak 10. stoljeća, ćirilica je stvorena u Preslavskoj književnoj školi (Bugarska) na temelju glagoljice. Najraniji natpisi na ćirilici nalaze se prvenstveno u samostanskim i urbanim središtima poput Pliske i Preslava, Krepče (Targovište), Ravne (istočno od Pliske) i drugih. U drugim zemljama nisu poznati pisani spomenici na ćirilici prije 10. stoljeća. Većina ćiriličnih natpisa nije datirana; uglavnom su to oni vjernika, kratki molitveni tekstovi i nadgrobni natpisi.

Najraniji datirani ćirilični natpisi su:

• Ćirilični nadgrobni natpis u Krepči, datiran 921. godine.
• Natpis iz 931. na prilično oštećenoj glinenoj posudi (možda vazi) pronađenoj u Preslavu. Natpis je očito domaćeg značenja.
• Dobrudžanski natpis iz 943. godine, uklesan u vapnenački blok. U srednjem vijeku kamen se koristio u građevinske svrhe, pa su od cijelog teksta sačuvana samo četiri retka, koja je teško pročitati.
• Natpis na nadgrobnom spomeniku Čurgubila Mostića, koji je bio čurgubil (vojskovođa) pod carem Simeonom i carem Petrom. Spomen-ploča se sada čuva u Nacionalnom povijesnom muzeju u Sofiji.

Najraniji otkriveni natpisi, datirani ili nedatirani, jasno pokazuju da je do 10. stoljeća ćirilica bila ne samo poznata, već i savladana od strane velikog dijela stanovništva. To sugerira da se koristila istodobno s glagoljicom krajem 9. stoljeća, nakon dolaska učenika Ćirila i Metoda.

Ćirilično pismo | Sturm des Wissens | Ćirilica

Ćirilica ili Ćirilično pismo – Tko ju je stvorio?

O ovom pitanju se mnogo puta raspravljalo u znanosti, a izneseno je i nekoliko teorija:

• Vrlo malo ljudi tvrdi da su i glagoljicu i ćirilicu izmislili Ćirilo i Metod.
• E. E. Georgiev tvrdi da je Ćirilo stvorio glagoljicu nakon što je ćirilica već dugo postojala.
• Treća teorija, koja je najraširenija, jest da je Ćirilo stvorilo glagoljicu, a ćirilicu je kasnije razvila nepoznata osoba.

Tradicionalno se vjeruje da je ćirilicu izumio Klement Ohridski na zahtjev kralja Simeona i nazvao je u čast svog učitelja, Konstantina Ćirila Filozofa. Međutim, ta je tvrdnja kasnije odbačena, jer su prvi ćirilični natpisi pronađeni u području oko Preslava, a ne u Ohridu, gdje je Klement radio.

Hipoteza da je Klement autor ćirilice temelji se isključivo na rečenici iz kratke Klementove biografije koju je napisao Demetrije Homatijan. Prema njemu, svetac je otkrio druge “jednostavnije likove”. Međutim, ova hagiografija je napisana u 13. stoljeću, i vrlo je vjerojatno da je na ovu tvrdnju utjecala narodna tradicija.

Također je moguće da je ovo pojednostavljenje pravopisa pojedinih glagoljskih slova.

Ćirilično pismo | Sturm des Wissens | Ćirilica

Kako je ćirilica prevladala nad glagoljicom?

Iz djela Černorizca Hrabera “O slovima” znamo da je ćirilova abeceda bila pod jakim napadom u Bugarskoj. Nezadovoljstvo je prevladavalo u konzervativnim krugovima u Bugarskoj, koji su se već navikli na bizantsku abecedu. Bizantsko svećenstvo također se protivilo tome, bojeći se značajnog odstupanja između bugarskog i bizantskog pisma.

Stoga je iz diplomatskih razloga pronađeno kompromisno rješenje, a radi olakšanja stanovništva stvorena je abeceda koja je iskoristila dostignuća Konstantina Filozofa i mogla zadovoljiti potrebe Bugara – ćirilica.

Dva bugarska pisma, glagoljica i ćirilica, nastavila su koegzistirati jer su jednako dobro ispunjavala svoje funkcije. Složenija i zaobljenija slova glagoljice bila su lijepa i prikladna za pisanje na pergamentu, dok su slova ćirilice, sa svojim ravnim linijama, bila prikladna za natpise na tvrdim predmetima.

Natpisi koji koriste mješavinu glagoljice i ćirilice (ćirilice) ukazuju na to da su se ta dva pisma proučavala istovremeno i uživala jednak status. Međutim, do 11. stoljeća glagoljica je potpuno nestala s natpisa, iako je još uvijek bila prisutna u književnosti u područjima udaljenim od glavnog grada (Sveta Gora i Makedonija).

Ćirilično pismo | Sturm des Wissens | Ćirilica

Sličnosti i razlike između ćirilice i glagoljice:

Prve knjige na glagoljici i ćirilici:

U svom predgovoru za Nebo, Ivan Egzarh daje naznake o podrijetlu prvih knjiga na bugarskom jeziku. Prije odlaska u Moravsku, Ćirilo i Metod preveli su nekoliko liturgijskih knjiga koje su im bile potrebne: izborno evanđelje, izborni apostol, psaltir i zbirku odabranih bogoslužja. Ti se prijevodi spominju u ove dvije duge hagiografije i upravo ti prijevodi označavaju početak bugarske književnosti.

U Moravskoj su dva brata nastavila svoj prevoditeljski rad. S prvim knjigama na bugarskom jeziku uspostavljen je novi književni jezik koji je već postojao stoljećima.

U književnom radu Konstantina Ćirila dominiraju polemička književnost, svečana oratorska proza, crkvena i deklamacijska poezija. Prije izuma bugarskog pisma, prvo je pisao na grčkom, a zatim na bugarskom. U njegovoj biografiji stoji da su molitve koje je napisao i recitirao kao mladić bile njegova prva djela. Postoje dvije. Jedna je upućena Grguru Blaženom, a druga Bogu. Međutim, nije jasno jesu li to uistinu bila njegova prva djela.

Ono što je neosporno i konačno jest zapis gnostičkog izvještaja o misiji Saracenima i Hazarima. Povodom ove dvije misije, Konstantin-Ćiril sastavio je niz polemičkih govora. Ćiril je ostavio opsežne govore o svojim iskustvima u Hazariji, koje je Metod preveo s grčkog na bugarski. Sa Saracenima je Konstantin raspravljao i razjašnjavao pitanja Svetog Trojstva, mira, poreza i umjetnosti. S Hazarima je raspravljao o Božjem Trojstvu, začeću, Danielovim proročanstvima, poštivanju saveznog zakona, obrezanju i krštenju, štovanju ikona i blagodatima kršćanske vjere.

Nažalost, ni Ćirilovi originali ni Metodovi prijevodi nisu sačuvani. Samo u Ćirilovoj opsežnoj biografiji sačuvani su jedini tragovi tih polemičkih govora.

Konstantin-Ćiril bio je i autor djela “Rasprava o otkriću relikvija Klementa Rimskog”. “Traktat o pravednoj vjeri” osobno je diktirao svojim učenicima u Rimu. Njime je Konstantin namjeravao ostaviti oporuku svojim učenicima. U svom predgovoru izjavljuje da se pridržava uvjerenja iznesenih u ovoj knjizi.

Autorstvo “Prologa Evanđelja” jedno je od najizazovnijih pitanja u znanosti. Vjeruje se da pjesma pripada Konstantinu Ćirilu i Konstantinu Preslavskom. Pjesma je vjerojatno napisana na bugarskom jeziku povodom objavljivanja Evanđelja. Ovaj izvanredni događaj imao je za cilj obilježiti i istaknuti knjigu u cjelini.

Rašireno je mišljenje da je Metod bio i kreativni umjetnik. Kanon Dimitrija Solunskog prikazuje Metodijevu čežnju, koji je napustio svoj rodni grad kako bi lutao u inozemstvu; govori o teškom životu bugarskih učitelja, punom opasnosti i progona.

Ćirilično pismo | Sturm des Wissens | Ćirilica

Značaj djela Ćirila i Metoda za svijet

Djelo dvojice braće uvelo je novo doba u Europi. Prekinulo je tradicionalno bogoslužje, koje se održavalo na grčkom i latinskom, te uvelo bugarski kao treći liturgijski jezik. Također je imalo veliko političko značenje. U Moravskoj je djelo okončalo njemačku dominaciju, stvorilo nacionalnu crkvu i izgradilo viši identitet.

Djelovanje Ćirila i Metoda u Bugarskoj postalo je reakcija na crkvene i političke težnje Bizantinaca. Imenovani su vodeći bugarski svećenici, stvoreni su bugarski svećenički kadrovi, a Bugarska crkva zauzela je svoje mjesto među europskim crkvama s bugarskim bogoslužjima i slavljenjem bugarskih svetaca. Djelovanje Ćirila i Metoda i njihovih učenika bilo je izvor ponosa i stup bugarskog identiteta i samopouzdanja kroz povijest.

Zahvaljujući braći Naidenu i Konstantinu Gerovu, blagdan Ćirila i Metoda proglašen je nacionalnim praznikom. Godine 1851. oni su, zajedno s drugim Bugarima, odlučili preimenovati školu u Plovdivu u “Ćirilo i Metod”, a njihov zaštitnik se od tada slavi.

Godine 1867. Hristo Botev održao je u svom rodnom gradu Kaloferu govor o herojskim djelima svete braće, pozivajući narod da slijedi primjer Ćirila i Metoda i teži sveopćem oslobađanju i prosvjetiteljstvu. Tijekom Travanjskog ustanka i Oslobodilačkog rata, lica dvojice braće pratila su bugarske pobunjenike. Zastava Samare nosi lica Ćirila i Metoda. Djelo svete braće dobilo je svjetski značaj šireći se među mnogim narodima.

Ćirilica | Sturm des Wissens | Ćirilično pismo