Pasmina pasa · Šar-planina
Balkanski čuvar stada za iskusne vlasnike s dvorištem.
Šarplaninac (jugoslavenski ovčar šarplaninac) je velik pas, čuvar stada iz Srbije i Sjeverne Makedonije. Mužjaci u prosjeku imaju visinu grebena od 62 cm i teže od 35 do 45 kg. Prema klasifikaciji FCI pasmina pripada skupini 2, sekciji 2.2: molosi planinskog tipa. Stado čuva bez čovjeka uz sebe i sam procjenjuje kada treba reagirati.
Zbog guste dlake i grive na vratu izgleda veći nego što jest. U mirnom je okruženju uravnotežen. Kad se dvorištu približi nešto nepoznato, reagira brzo i odlučno. Ako uspoređujete radne pse, imajte na umu da je čuvar stada uzgojen za rad bez čekanja naredbe.
Odgovara iskusnom vlasniku s ograđenim dvorištem i vremenom za socijalizaciju tijekom prve godine. Nije prikladan za stan ni kao prvi pas.
Povijest
Pasmina nosi ime po Šar-planini, gdje su ti psi najrašireniji. Drugi uobičajeni nazivi su šarplaninski ovčar i šarplaninski pas. Njezino podrijetlo i dalje je sporno. Standard FCI smatra vjerojatnim da su njezini preci u Europu stigli iz Azije s prapovijesnim seobama.
FCI je pasminu upisala 1939. godine pod br. 41 s imenom „ilirski ovčar“. Pod istim su se imenom tada vodili i pastirski psi s područja Krasa u Sloveniji. Godine 1957. Opća skupština FCI prihvatila je prijedlog jugoslavenske kinološke federacije i pasmina je postala „jugoslavenski ovčar šarplaninac“.
Psi s Krasa nosili su zajedničko ime do 16. ožujka 1968. Od tog su datuma zasebna pasmina, današnji kraški ovčar, a obje se pasmine uzgajaju potpuno samostalno.
Danas FCI kao zemlje podrijetla navodi Srbiju i Sjevernu Makedoniju. Kinološki savez Srbije vodi šarplaninca kao jednu od svoje tri nacionalne pasmine, uz srpskog goniča i srpskog trobojnog goniča.
Prema standardu izvorni se tip očuvao tamo gdje je stočarstvo glavna djelatnost. Tamo pas i danas čuva stada od grabežljivaca. Dio pasa u genetičkom istraživanju iz 2020. uzet je iz vojnog centra za školovanje pasa u Srbiji.
Povijesni pregled u standardu UKC-a dodaje jedan detalj. Do 1970. izvoz šarplaninaca iz Jugoslavije bio je zabranjen, a prvi pas koji je stigao u SAD spušten je s planine na mazgi. Kasnije su farmeri u SAD-u i Kanadi počeli koristiti pasminu protiv grabežljivaca. UKC ju je priznao 1. siječnja 1995.
Važeći tekst standarda FCI br. 41 potječe od 24. studenoga 1970., a engleski prijevod od 3. listopada 1980. Novije verzije nema.
Prosječna visina grebena iznosi 62 cm kod mužjaka i 58 cm kod ženki. Mužjaci niži od 56 cm i ženke niže od 54 cm ne dopuštaju se u uzgoj. Težina šarplaninca u radnoj kondiciji iznosi od 35 do 45 kg kod mužjaka i od 30 do 40 kg kod ženki. Tijelo je malo dulje od visine grebena, a kod ženki je ta razlika veća. Opseg prsnog koša veći je od visine za najmanje 20 %.
Glava je duga oko 25 cm, što je oko 40 % visine. Lubanja je malo dulja od njuške, u omjeru 57 prema 43. Nos je širok i crn, a zagriz škarast s potpunim zubalom. Oči su bademaste, smeđe, „mirnog, ali pronicljivog“ pogleda bez traga straha.
Uši su u obliku slova V, viseće i priljubljene uz obraze. Rep seže najmanje do skočnog zgloba i visi blago zakrivljen poput sablje. Kad je uzbuđen, pas ga može podići iznad linije leđa.
Na glavi, ušima i prednjoj strani nogu dlaka je kratka. Na vratu, stražnjici, stražnjoj strani nogu i repu duga je, gotovo ravna i gruba, a ispod nje je gusta, fina poddlaka. Na grebenu mora biti duga od 10 do 12 cm. Dlaka kraća od 7 cm diskvalificira psa.
Šarplaninac je jednobojan pas. Prihvaća se svaka boja od bijele do tamnosmeđe koja izgleda gotovo crna. Prednost imaju željeznosiva sa zelenkastim odsjajem i tamnosiva. Leđa i glava tamniji su, a boja dlake prema nogama postupno postaje svjetlija, sve do prljavobijele ili žućkastosive boje.
Mrlje, tigrasti uzorak i velike bijele oznake diskvalificiraju psa. Male bijele oznake na prsima i prstima toleriraju se, ali nisu poželjne. Ako vam nude „rijetkog šarenog šarplaninca“, pas je izvan standarda. Genetičko istraživanje registriranih pasa otkrilo je skupinu s mogućim primjesama lokalnih pasa izvan rodovne knjige, vukova ili drugih pasmina poput kavkaskog ovčara. Tražite rodovnik i pogledajte roditelje.
Sve četiri pasmine balkanski su čuvari stada. Šarplaninac, kraški ovčar i tornjak potječu sa zapadnog Balkana i pripadaju istoj sekciji FCI. Šarplaninac i kraški ovčar do 1968. čak su nosili isto ime. Karakačan je bugarska pasmina koju FCI nije priznala, pa se podaci o njemu temelje na standardu pasmine. Najbrže ih razlikujete po boji.
| Značajka | Šarplaninac | Kraški ovčar | Tornjak | Karakačan |
|---|---|---|---|---|
| Podrijetlo | Srbija i Sjeverna Makedonija | Slovenija | Bosna i Hercegovina i Hrvatska | Bugarska |
| Visina mužjaka | u prosjeku 62 cm | od 57 do 63 cm | od 65 do 70 cm | od 63 do 72 cm |
| Visina ženki | u prosjeku 58 cm | od 54 do 60 cm | od 60 do 65 cm | od 56 do 65 cm |
| Težina mužjaka | od 35 do 45 kg | od 30 do 42 kg | nije navedena u standardu | od 40 do 55 kg |
| Boja | jednobojan, od bijele do gotovo crne | samo željeznosiv, s tamnom maskom | šaren, obično na bijeloj podlozi | dvobojan ili trobojan, najčešće crno-bijel |
| Tijelo | malo dulje od visine | dulje, najmanje 9 prema 8 | gotovo kvadratno | malo dulje od visine |
| Diskvalificirajuća boja | mrlje i tigrasti uzorak | svaka boja osim sive | jednobojna dlaka | jednobojna dlaka |
| Priznanje FCI | da, skupina 2, sekcija 2.2 | da, skupina 2, sekcija 2.2 | da, skupina 2, sekcija 2.2 | ne; bugarska autohtona pasmina |
Visina pomaže manje nego što se čini jer se visine šarplaninca i kraškog ovčara gotovo podudaraju. Pouzdanije je obilježje oblik tijela: tornjak je gotovo kvadratan. On je i najviši od tri zapadnobalkanske pasmine, a u kretanju rep uvijek nosi iznad leđa. Kraški ovčar jednake je visine kao šarplaninac, ali njegov standard dopušta manju težinu. Njegova se tamna maska nastavlja prema čelu. Karakačan je visine tornjaka, ali mu je tijelo malo dulje od visine.
Praktično pravilo: jednobojan pas, od bijele do gotovo crne boje, vjerojatno je šarplaninac. Šarenog psa tražite među tornjacima, karakačanima ili križancima. Željeznosiv pas s tamnom maskom i visinom oko 60 cm vjerojatno je kraški ovčar. Siguran odgovor daje samo rodovnik.
Standard FCI opisuje uravnoteženog i pouzdanog psa koji štiti, ali nije sklon ugrizima te je nepodmitljiv i odan vlasniku. Agresivni i pretjerano plašljivi psi diskvalificiraju se. Standard UKC-a dodaje tipičnu narav čuvara stada: inteligenciju, neovisnost, privrženost obitelji i nepovjerenje prema nepoznatima. Pas je miran, ali brzo reagira na ono što shvati kao prijetnju.
Neovisnost je najzahtjevniji dio karaktera šarplaninca. Čuvar stada uzgojen je za rad bez stalnih naredbi. Zato situaciju procjenjuje sam i signale ne izvršava automatski. Ako ste navikli na njemačkog ovčara, koji radi u timu s vodičem, ovdje će vam trebati više strpljenja i kraći zadaci.
Da. Čuva teritorij te ljude ili životinje na njemu. Ne morate ga posebno učiti da čuva. Vaš je zadatak suprotan: pokazati mu kada nema opasnosti.
Očekujte lajanje kad se nešto kreće uz ogradu. Tako čuvar upozorava prije nego što učini nešto više. Ako lajanje smeta susjedima, zaklonite pogled na ulicu i noću držite psa u kući. Neka sa strane promatra goste koji ulaze s vama. Ne tjerajte ga da ih pozdravlja.
Štene koje odrasta s djecom navikne se na njih. Prijatelji djece psu su, međutim, nepoznati. Jurnjava, vriska i hrvanje mogu mu izgledati kao napad na „njegovo“ dijete. Kad vam u goste dođu djeca, jedna odrasla osoba nadzire psa ili je on u zasebnoj prostoriji.
Životinje s kojima odrasta pas prihvaća kao svoje. Nemojte očekivati da će u dvorištu prihvatiti tuđeg psa: uzgojen je da zaustavi svaku tuđu životinju u blizini stada. Upoznajte ga s novim psima na neutralnom mjestu i na povodcu.
Riječ „nepodmitljiv“ iz standarda ima praktično značenje. Poslastica od neznanca ne čini tog čovjeka prijateljem. Ako netko redovito dolazi u dvorište, primjerice susjed ili majstor, omogućite psu da ga upozna kroz nekoliko susreta, dok je pas na povodcu i pod vašim nadzorom.
Način života
Obitelj s djecom. Može, ako roditelji kontroliraju okruženje. Pas od 40 kg u igri nehotice obara malo dijete. Ne ostavljajte malu djecu samu s njim i naučite djecu da ga ne uznemiravaju dok jede ili spava.
Stan. Ne. Treba mu dvorište s visokom punom ogradom i teritorij koji će čuvati. Lajanje pri svakom kretanju na stubištu izmučilo bi i psa i susjede. Za život u stanu pogledajte male pasmine pasa.
Prvi pas. Nije dobar izbor. Ako tek učite kako školovati psa, zlatni retriver mnogo će lakše podnijeti vaše pogreške.
Cjelodnevni rad izvan kuće. Moguće je uz dvorište s hladom, zaklonom i vodom. Čuvar stada navikao je raditi bez ljudi u blizini. No navečer i slobodnim danima želi vašu pažnju i šetnju.
Aktivni ljudi. Nije prikladan za trčanje i biciklizam. Za duge planinarske ture umjerenim tempom dobro je društvo.
Miran način života. Odgovara vam ako imate dvorište. Ne traži sport svaki dan, ali traži svakodnevne šetnje i male zadatke za um.
Drugi pas u kući. Najlakše je kad štene odrasta uz vašeg psa. Dva odrasla psa istog spola zbližavajte samo uz pomoć instruktora.
Šarplaninac uči uz nagrade i mirnu dosljednost. Kazne i vikanje kod tako snažnog i samostalnog psa dovode do nepovjerenja. Radite s hranom i igrom.
U prva dva tjedna uvedite pravila: gdje spava i u koje prostorije ne ulazi. Trenirajte po 3 do 5 minuta, 4 do 6 puta dnevno. Za nagradu koristite sitne komadiće hrane iz dnevnog obroka. Za početak su dovoljni ime, „sjedni“ i dolazak k vama.
Svaki dan dodirujte šape, uši i usta šteneta i dajte mu nagradu. Kao odrastao pas težit će od 30 do 45 kg. Pregled kod veterinara treba biti navika, a ne borba.
Između 8. i 16. tjedna upoznajte štene s novim mjestima najmanje tri puta tjedno: odvedite ga na ulicu, u dvorište prijatelja ili veterinarsku ordinaciju te ga provozajte automobilom. Neka vidi muškarce s kapama, djecu, bicikle i mirne odrasle pse. Svaki susret neka bude kratak i neka završi nagradom. Ako se povlači, povećajte razmak umjesto da ga tjerate da se približi.
Nastavite do otprilike 18. mjeseca s po jednom novom situacijom tjedno. Čuvar koji je vidio mnogo ljudi lakše razlikuje gosta od uljeza. Ako će pas čuvati životinje, držite ga među njima od prvih tjedana i pod nadzorom.
Orma s prstenom sprijeda pomaže kod krupnog šteneta koje vuče. Ne koristite ogrlice sa šiljcima ni ogrlice davilice.
Odaberite riječ koju izgovarate samo kad slijedi nešto lijepo. Počnite s 2 m u sobi, zatim u dvorištu, a potom vani na dugom povodcu od 10 m. Najukusniju nagradu čuvajte za opoziv. Nikada ne zovite psa da biste učinili nešto neugodno. Izvan ograđenog prostora ne puštajte ga slobodno: kad ga nešto iznenadi, čuvar odlučuje sam.
Prije nego što gosti uđu, pas je na povodcu ili iza dječje ogradice. Gosti ga ne gledaju i ne pružaju ruku. Nakon 5 do 10 minuta, ako je miran, gost baca nagradu na pod. Pas sam odlučuje kada će pomirisati gosta. Ne prisiljavajte ga.
Tipična je poteškoća lajanje i trčanje uz ogradu pri svakom prolazniku te režanje pri otvaranju dvorišnih vrata. Režanje je upozorenje. Ne kažnjavajte ga jer pas može prestati upozoravati i prijeći izravno na djelo. Što pomaže:
Ako se problem pogoršava, potražite instruktora koji radi isključivo s nagradama.
Do 12. mjeseca šetnje su kratke. Trajanje šetnji prilagodite dobi, veličini i kondiciji šteneta, uz kratke šetnje, slobodnu igru i dovoljno odmora. Dok zglobovi rastu, izbjegavajte skokove s visine i trčanje uz bicikl. Stube ograničite na nekoliko katova dnevno.
Odraslom psu treba oko sat vremena šetnje dnevno, podijeljeno u dva izlaska. Dodajte 10 minuta traženja hrane njuhom. Dvorište ne zamjenjuje šetnju jer pas tamo samo čuva.
Gusta dlaka štiti ga od hladnoće i vjetra. Zaklon mora biti suh i bez propuha. Ljeti šetajte psa rano ujutro i kasno navečer, a iznad 25 °C izbjegavajte trčanje. Hlad i svježa voda potrebni su u svako doba. Umjesto da brijete dlaku, iščetkajte staru poddlaku.
Psa u vodu uvodite postupno i na plitkom. Težak pas s mokrom dlakom brzo se umara, stoga mu ne dopuštajte da dugo pliva.
Za šarplaninca FCI ne propisuje radni ispit. Prikladne su mu duge ture i traženje po mirisu, primjerice skrivenih poslastica u dvorištu. Zaštitni sportovi nisu za njega jer pojačavaju reakciju koju pasmina ima i bez školovanja. Ako sanjate o agilityju i sportskoj poslušnosti, belgijski ovčar malinois prikladniji je izbor.
Recenzirana istraživanja o šarplanincu zasad su uglavnom genetička. U radu Dimitrijević i suradnici, 2020. analizirana su 94 registrirana psa. Autori potvrđuju visoku genetsku varijabilnost (očekivana heterozigotnost 0,728) i izostanak uzgoja u srodstvu. Velika raznolikost smanjuje rizik od nakupljanja nasljednih bolesti, tipičan za male zatvorene populacije.
Podataka o učestalosti pojedinih bolesti u pasmini gotovo nema. Nedostaje i pouzdano istraživanje životnog vijeka. Ako na internetu naiđete na neku brojku, provjerite potječe li iz istraživanja na šarplanincima.
Šarplaninac je težak pas, a standard FCI za uzgoj dopušta samo funkcionalno i klinički zdrave pse. Zatražite rendgensku ocjenu kukova i laktova obaju roditelja prema shemi FCI. Ako ćete se baviti uzgojem ili ići na duge ture, snimite i svog psa kad odraste. Veterinar će vam reći od koje je dobi ocjena valjana.
Održavajte psa vitkim cijeli život. Svaki suvišan kilogram opterećuje zglobove, posebno dok raste.
Odvedite psa na pregled ako primijetite neki od ovih znakova:
Njuška je normalne duljine, oko 43 % glave. Zato pasmina nema probleme s disanjem tipične za pse kratke njuške poput engleskog buldoga.
Štene hranite potpunom hranom za štence velikih pasmina. Cilj je spor i ravnomjeran rast jer višak kalorija opterećuje zglobove u rastu. Potpunoj hrani ne dodajte kalcij. Do 4. mjeseca dnevni obrok dajte u 3 ili 4 porcije, zatim u 3, a nakon 6. mjeseca u 2. Hranu mijenjajte postupno, tijekom 7 do 10 dana.
Količina navedena na pakiranju samo je polazište, a nagrade s treninga oduzmite od dnevnog obroka. Procjenjujte po tijelu: rebra se napipaju pri laganom pritisku, odozgo se vidi struk, a sa strane se trbuh uvlači prema gore. Gusta dlaka skriva višak kilograma, stoga provjeravajte rukama.
Dnevni obrok podijelite na dva hranjenja. Šarplaninac ima dubok prsni koš, a veliki psi takve građe izloženi su riziku od nadimanja i torzije želuca. Nakon jela ostavite oko sat vremena odmora. Ako se trbuh nadme, pas bezuspješno pokušava povratiti i ne nalazi mira, odmah idite veterinaru.
Za pse su otrovni čokolada, grožđe i grožđice, luk i češnjak te ksilitol u žvakaćim gumama i slasticama. Čista voda mora uvijek biti dostupna. Više o hranjenju teškog šteneta pronaći ćete u članku o prehrani cane corsa.
Dlaka. Češljajte je 1 do 2 puta tjedno češljem s rijetkim zupcima i četkom za poddlaku. Dok traje linjanje poddlake, činite to svaki dan. Za razliku od komondora, dlaka šarplaninca ne oblikuje se u duge, upletene pramenove, ali se može zapetljati iza ušiju i na stražnjim nogama. Ne brijte psa.
Koža. Kupajte ga samo po potrebi, šamponom za pse. Poddlaku osušite do kože jer inače ostaje vlažna satima.
Nokti i šape. Provjeravajte nokte svaka 3 do 4 tjedna. Pas koji hoda uglavnom po travi manje ih troši. Zimi podrežite dlaku između jastučića da se tamo ne bi nakupljao led.
Zubi. Perite ih 2 do 3 puta tjedno pastom za pse.
Uši i oči. Uši su viseće i priljubljene, stoga jednom tjedno provjerite imaju li neugodan miris i jesu li zacrvenjene. Oči moraju biti čiste, bez stalnog suzenja.
Sezonska njega. Poddlaka se mijenja uglavnom u proljeće i jesen. U toplim mjesecima nakon svake šetnje u prirodi provjerite ima li u dlaci krpelja i bodlji.
Mit: ovčarski pas pase ovce. Šarplaninac ne skuplja stado niti ga usmjerava. On živi s njim i čuva ga. Pastirski je rad za pse poput border collieja.
Mit: po prirodi je agresivan. Standard FCI diskvalificira agresivne pse i traži zaštitnika koji ne grize bez razloga. Snažno čuvanje instinkt je koji školovanje usmjerava.
Mit: što je veći, to je čistokrvniji. Prosječna visina mužjaka po standardu iznosi 62 cm. Prema UKC-u pasmina je malo sitnija od mnogih drugih čuvara stada, ali ima veliku snagu i krupne zube. Vrlo krupan i masivan pas može biti križanac.
Mit: šareni šarplaninac rijedak je i vrijedan. Mrlje i tigrasti uzorak diskvalificiraju psa. Ako prodavač takvu boju reklamira kao rijetkost, potražite drugog uzgajivača.
Osobitost: rep pokazuje raspoloženje. U mirovanju visi blago zakrivljen poput sablje. Kad se podigne iznad leđa, pas je uzbuđen i vrijeme je da ga udaljite iz te situacije.
✅ Prednosti
❌ Nedostaci
Ako vam nedostaci prevagnu, pogledajte bernskog planinskog psa, društvenijeg obiteljskog psa planinskog tipa.
Karakačan. Bugarski čuvar stada s istom zadaćom. Ako tražite autohtonu balkansku pasminu, najprije usporedite s njim.
Turski kangal. Čuvar stada iz Turske, viši: mužjaci su visoki od 72 do 78 cm. Dlaka je kraća, od 3 do 7 cm, a njuška ima crnu masku. Standard naglašava da dobro podnosi i vrućinu i hladnoću.
Alabaj. Srednjoazijski ovčar je krupniji: mužjaci imaju najmanje 70 cm i 50 kg. Njegov standard naglašava teritorijalni instinkt, pa zahtijeva još više iskustva.
Španjolski mastif. Čuvar koji je pratio stada merino ovaca na njihovim sezonskim selidbama. Mužjaci su visoki najmanje 77 cm i treba im mnogo prostora. Danas čuva stada, farme i imanja.
Tibetanski mastif. Čuvar s Tibeta, neovisan i odan svojoj obitelji i teritoriju. Pristup školovanju sličan je onome kod šarplaninca.
Šarplaninac je dobar izbor ako imate dvorište s visokom ogradom, iskustvo sa psima i strpljenje za godinu dana socijalizacije. Dobit ćete mirnog čuvara koji prihvaća svoju obitelj i zaustavlja uljeze. Ako tražite psa za stan, za sport ili kao prvog psa, odaberite drugu pasminu.
Planirajte najmanje 30 minuta školovanja i socijalizacije svaki dan tijekom prve godine. Prije nego što odlučite, posjetite uzgajivača i pogledajte odrasle pse u njihovu dvorištu. Pogledajte i druge pasmine pasa po veličini i potrebama.
Odricanje od odgovornosti. Informacije u ovom članku imaju opću obrazovnu svrhu. Ne zamjenjuju savjetovanje s veterinarom ili kvalificiranim instruktorom za školovanje pasa.
Svaki je pas drugačiji. Opisane karakterne osobine i zdravstveni rizici odnose se na pasminu u cjelini i ne vrijede nužno za pojedinog psa. Kod zdravstvenih problema ili problema u ponašanju obratite se stručnjaku.