Njega i svakodnevni život
Zdravlje, njega i držanje engleskog buldoga
Disanje i osjetljivost na vrućinu
Glavni problem ove pasmine je disanje. Kratka njuška ne ostavlja dovoljno prostora za meka tkiva u njoj. Nosnice su često uske, meko nepce je izduženo, a kod nekih pasa i dušnik je sužen. Veterinari to nazivaju brahicefaličnim opstruktivnim sindromom dišnih putova ili BOAS-om.
To se lako može primijetiti. Pas hrče, glasno diše čak i u mirovanju te se brzo umara. U težim slučajevima veterinarski kirurg proširuje nosnice i skraćuje meko nepce. Operacija često pomaže, ali ne može buldogu osigurati njušku normalne duljine.
Psi se hlade uglavnom ubrzanim disanjem. Kod buldoga taj mehanizam ne funkcionira dobro pa je vrućina stvarna opasnost. Britansko istraživanje podataka iz VetCompassa svrstava buldoga među pasmine s osobito visokim rizikom od toplinskog udara. Ljeti se u šetnju ide rano ujutro i kasno navečer. Psa se ne smije ostavljati u automobilu ni na pet minuta. Isto vrijedi i za mopsa, kao i za sve pasmine sa spljoštenom njuškom.
Koža, oči i zglobovi
Nabori na licu zadržavaju slinu, hranu i vlagu. Kod nekih pasa nabor postoji i oko repa. Na tim se mjestima koža lako upali. Prema istraživanju RVC-a, engleski buldog, francuski buldog i mops među pasminama su s najvećim rizikom od dermatitisa kožnih nabora.
Nabore treba redovito čistiti mekom vlažnom krpom, a zatim ih temeljito osušiti. Ako je koža crvena, ima neugodan kiselkast miris ili se pas češe, odvedite ga veterinaru.
Dva problema s očima posebno su karakteristična za ovu pasminu. Prvi je takozvano trešnjino oko. Žlijezda trećeg očnog kapka ispadne iz svojeg položaja i pojavljuje se kao crvena kuglica u unutarnjem kutu oka. Drugi je entropij, kod kojeg se očni kapak uvija prema unutra, a trepavice grebu rožnicu. Oba se problema obično ispravljaju kirurškim zahvatom.
Displazija kukova također je česta kod buldoga. Višak kilograma dodatno pogoršava stanje zglobova.
Okot i životni vijek
Štenci buldoga imaju velike glave i široka ramena, dok je zdjelica majke uska. Zbog toga je prirodni okot težak i rizičan. U britanskom istraživanju među uzgajivačima iz 2010. godine više od 80 % legala buldoga okoćeno je carskim rezom.
Životni vijek ove pasmine kratak je. Prema podacima VetCompassa iz 2022. godine, prosječni očekivani životni vijek pasmine engleski buldog pri rođenju iznosi 7,4 godine. Kod labradora iznosi 11,8 godina.
Drugo istraživanje istog tima uspoređuje 2662 psa pasmine engleski buldog s više od 22 000 drugih pasa. Rizik da buldogu tijekom jedne godine bude dijagnosticiran barem jedan zdravstveni problem 2,04 puta veći je nego kod ostalih pasa.
Prehrana, voda i tjelesna težina
Prekomjerna tjelesna težina opasna je za buldoga. Masno tkivo oko vrata i grla dodatno sužava ionako uske dišne putove.
Količina hrane određuje se prema uputama na pakiranju i tjelesnoj kondiciji psa, a ne prema njegovu pogledu dok stoji pokraj stola. Rebra se trebaju moći napipati ispod tankog sloja masnog tkiva, a gledano odozgo struk treba biti vidljiv. Poslastice se uračunavaju u dnevni obrok. Odrasli buldog obično se hrani dvaput dnevno, a mali štenci tri ili četiri puta.
Svježa voda mora biti dostupna u svakom trenutku. Nakon šetnje tijekom toplog dana pas pije mnogo i glasno, a dio vode završava na podu. Voda i hrana zadržavaju se i u naborima oko usta. Zato nakon hranjenja njušku treba obrisati i osušiti jer se u protivnom vlažna koža može upaliti. Teška zdjela koja se ne može lako prevrnuti smanjuje broj lokvica na podu.
Tjelesna aktivnost i odgoj
Buldogu je potrebna tjelesna aktivnost, ali u malim dozama. Većini odraslih pasa dovoljne su dvije ili tri lagane šetnje dnevno. Dugotrajno trčanje, skakanje i igra po vrućini nisu za njega.
Mnogi buldozi loše plivaju jer im je prednji dio tijela težak, a njuška kratka. U blizini bazena, rijeke ili mora pas mora biti pod nadzorom. Ako će ulaziti u vodu, potreban mu je prsluk za spašavanje.
Odgoj zahtijeva strpljenje. Buldog je tvrdoglav i brzo gubi zanimanje za ponavljanja. Kratki treninzi uz poslasticu za svaku ispravno izvedenu radnju daju rezultate, a vikanje ne. Za šetnju većina vlasnika bira oprsnicu umjesto ogrlice jer ogrlica pritišće vrat.
Kako odabrati štene
Počnite od roditelja. Poslušajte kako dišu u mirovanju i nakon kratke šetnje. Glasno hrkanje, hroptanje i zadihanost loši su znakovi. Pregledajte i nosnice šteneta. Trebaju biti otvorene, a ne nalik uskim prorezima.
Pitajte uzgajivača o zdravstvenim pregledima roditelja, stanju njihove kože i očiju te načinu na koji su okoćena prethodna legla. U Velikoj Britaniji Kennel Club i Sveučilište u Cambridgeu procjenjuju disanje buldoga prema posebnom sustavu RFGS. Ako roditelji imaju takvu ocjenu, zatražite rezultate.
Ako vam prodavač ne želi pokazati majku ili posebno hvali „rijetku“ boju, potražite drugu uzgajivačnicu.