Srednje velik, snažan i atletski građen pas kratke dlake. Prijateljski je nastrojen prema ljudima, ali pokazuje određenu agresivnost prema drugim psima, pa mu je potrebna rana socijalizacija i dresura.
Američki pit bull terijer srednje je velika pasmina pasa s vlastitim standardom, nastala križanjem buldoga i terijera. Priznaju je United Kennel Club (UKC) i American Dog Breeders Association (ADBA), ali ne i AKC i FCI. Mužjaci teže oko 16 do 27 kg, a ženke oko 14 do 23 kg.
Autor: Ivelin Tilev. Ažurirano
Tekst je informativne prirode i ne zamjenjuje savjet kinologa, veterinara ili stručnjaka za pse.
Ivelin Tilev ne snosi odgovornost za postupke, odluke ili posljedice koje proizlaze iz korištenja informacija iz ovog članka.
U svakodnevnom govoru „pitbulom“ se naziva gotovo svaki mišićav pas široke glave i kratke dlake. Ta se riječ odavno koristi kao zajednički naziv za nekoliko pasmina pasa i za njihove križance. Američki pit bull terijer nešto je konkretnije. To je pasmina s vlastitim standardom koju priznaju dva američka registra, United Kennel Club (UKC) i American Dog Breeders Association (ADBA). Američki kinološki klub (AKC) ne priznaje ovu pasminu. Ni Međunarodna kinološka federacija (FCI) nije je uvrstila u svoju nomenklaturu.
Za pitbula se često kaže da je najviše zabranjivana pasmina na svijetu. Velika Britanija zabranila je tip pit bull terijera još 1991. U Danskoj je zabranjeno 13 pasmina, a pit bull terijer je među njima. U drugim državama od vlasnika se traži dozvola, osiguranje ili brnjica za psa na javnim mjestima. Jedinstveno pravilo za cijelu Europsku uniju ne postoji. Njemačka je 2000. godine, nakon smrtonosnog napada na šestogodišnjeg dječaka, predložila mjere na europskoj razini protiv pitbula i drugih borbenih pasmina. Sljedeće se godine od te ideje odustalo.
U SAD-u ne postoji savezna zabrana. Ograničenja uvode pojedini gradovi i okruzi, a mnoge savezne države izričito zabranjuju lokalnim vlastima donošenje pravila na temelju pasmine. Denver je zabranu ukinuo na referendumu 2020., no ondje je i dalje potrebna posebna dozvola. Na Floridi je zakonom iz 2023. ukinuta zabrana u okrugu Miami-Dade. Zakoni se mijenjaju, zato ih provjerite prije nego što nabavite psa ili s njim otputujete.
Temperament
Energičan i prijateljski nastrojen prema ljudima, uz određenu agresivnost prema drugim psima
Priznaju ga
UKC (od 1898.) i ADBA, ali ne i AKC i FCI
Visina i težina
Mužjaci: 46–53 cm, 16–27 kg Ženke: 43–51 cm, 14–23 kg
Dlaka
Kratka, glatka i sjajna, u svim bojama osim merle
Podrijetlo američkog pit bull terijera
Buldog i terijer u jednom psu
U 19. stoljeću ljubitelji pasa u Engleskoj, Irskoj i Škotskoj počeli su križati buldoge s terijerima. Tražili su psa koji bi spojio upornost terijera sa snagom i atletičnošću buldoga. Te su križance nazivali bull and terrier.
Osobina koju su preuzeli od terijera na engleskom se zove gameness. Taj izraz nema točan prijevod na hrvatski. Najbliži opis bio bi spremnost psa da ustraje unatoč umoru ili ozljedi. Upravo je ta osobina činila pse bull and terrier vrijednima za vlasnike arena za borbe pasa. Na engleskom se takva arena zove pit i odatle potječe prvi dio imena pasmine.
Farme i ring u Americi
Iseljenici su te križance prenijeli u Sjedinjene Države. Izvori se ne slažu oko toga kada se to dogodilo.
U Americi su psi dobili i posao izvan ringa. Povijesni dio UKC standarda navodi da su ih farmeri i stočari koristili za hvatanje poludivljih goveda i svinja, za lov, za tjeranje stoke i kao obiteljske pse. Pas za hvatanje, na engleskom catch dog, sustiže životinju, zagrize je i drži dok ne stigne čovjek. Za taj je posao potreban snažan i izdržljiv pas.
Borbe su se ipak nastavile, a dio uzgajivača dugo je birao pse upravo za njih. Zato i današnji UKC standard otvoreno navodi da je određena agresivnost prema drugim psima svojstvena pasmini. Danas je organiziranje borbi pasa teško kazneno djelo u svim saveznim državama SAD-a.
Pitbuli su nekoć uživali posve drukčiji ugled. Početkom 20. stoljeća bili su popularni u Americi, a pas Petey iz filmskog serijala „Naša družba“ (Our Gang) bio je miljenik publike. Osamdesetih godina 20. stoljeća njihov se ugled promijenio. Pitbuli su postali pomodni kao „žestoki“ psi, počeli su ih povezivati s nizom teških napada i otada su upravo oni najčešća meta zakona koji ograničavaju pojedine pasmine.
Prva pasmina u registru UKC-a
United Kennel Club osnovao je 1898. godine Chauncey Z. Bennett. Prvi pas kojeg je upisao u registar bio je njegov američki pit bull terijer Bennett's Ring, s registracijskim brojem 1. Tako je UKC postao prvi registar koji je priznao pasminu. Početkom 20. stoljeća klub je neko vrijeme pisao ime sa zagradama, American (Pit) Bull Terrier, ali se ubrzo vratio na stari oblik.
Godine 1909. Guy McCord i Con Feeley osnovali su American Dog Breeders Association. Obojica su uzgajali američke pit bull terijere, a u početku je registar bio usko povezan s linijom poznatog uzgajivača Johna Colbyja. S godinama je američki pit bull terijer postao glavna pasmina ADBA-e. Danas udruga organizira izložbe, natjecanja u vuči tereta i atletska natjecanja pod nazivom Top Dog.
AKC je pse istog podrijetla prihvatio tek 1936., i to pod drugim imenom, Staffordshire Terrier. Godine 1972. ime je promijenjeno u American Staffordshire Terrier. Od tada su se dvije grane postupno razilazile. UKC standard stavlja funkcionalnost ispred svega ostalog, a i ADBA drži do atletičnosti. Ni danas AKC ne registrira pse pod imenom američki pit bull terijer.
Izgled i tko priznaje pasminu
Važeća verzija UKC standarda revidirana je 1. svibnja 2017. Standard opisuje srednje velikog, čvrsto građenog psa kratke dlake i glatkih, dobro ocrtanih mišića, koji je istodobno snažan i atletski građen. Pas ne smije izgledati ni trom i „napumpan“, ni krhkih kostiju i pretjerano izdužen.
Jedna rečenica u standardu počinje riječima „iznad svega“. Američki pit bull terijer mora moći raditi kao pas za hvatanje, odnosno držati, boriti se i pritom slobodno disati.
Visina i težina
Za odraslog mužjaka u dobroj kondiciji UKC navodi poželjnu težinu između 35 i 60 funti, odnosno oko 16 do 27 kg. Za ženke su granice od 30 do 50 funti, oko 14 do 23 kg. Visina u grebenu navedena je samo kao okvirna smjernica. Kod mužjaka iznosi od 46 do 53 cm, kod ženki od 43 do 51 cm.
Psi izvan tih granica ne penaliziraju se, osim ako nisu očito previše masivni ili previše izduženi. Ravnoteža između težine i visine mnogo je važnija od točne brojke na vagi.
Tijelo je nešto duže nego što je visoko, a ženke mogu biti nešto duže od mužjaka. Prednja noga, mjerena od lakta do tla, otprilike je polovica visine u grebenu. Ako je kraća, pas ne može dobiti nagradu na UKC izložbi.
Glava, oči i uši
Glava je ključan dio tipa pasmine. Velika je i široka, ali ostaje u razmjeru s tijelom. Gledana sprijeda, nalikuje širokom, tupom klinu. Gledano sa strane, linije lubanje i njuške su paralelne, a prijelaz između njih jasno je izražen. Njuška je kraća od lubanje, otprilike u omjeru 2 prema 3. Obrazi su mišićavi, bez nabora. Kad se pas usredotoči, na čelu mu se pojave bore i upravo mu one daju karakterističan izraz.
Prevelika i preteška glava vrlo je ozbiljna mana. Ako je njuška toliko kratka da ometa normalno disanje, pas ne može dobiti nagradu.
Zagriz je škarast, a zubalo potpuno, s bijelim, pravilno raspoređenim zubima. Nedostatak zuba ozbiljna je mana, osim ako ih nije izvadio veterinar. Vrat je mišićav, srednje dužine i blago zaobljen, a koža na njemu je zategnuta, bez podvoljka.
Oči su srednje veličine, okrugle, nisko i široko postavljene. Dopuštena je svaka boja osim plave, koja je ozbiljna mana. Nos može biti bilo koje boje. Zato „red nose“ i „blue nose“ u oglasima za štence označavaju boju, a ne zasebnu pasminu.
Uši su visoko postavljene. Prema UKC-u mogu biti prirodne ili kupirane, bez prednosti za jedne ili druge. U SAD-u je kupiranje zakonito. UKC ipak uzima u obzir da je ono u nekim državama zabranjeno, pa se na njegovim priredbama nijedan pas ne penalizira zbog prirodnih ušiju.
U Europi je kupiranje ušiju zabranjeno u mnogim državama. U lipnju 2026. EU je donijela i
uredbu o dobrobiti pasa i mačaka.
Ona zabranjuje kupiranje ušiju i repova, osim kad je medicinski nužno, i isključuje osakaćene pse s izložbi i natjecanja. Uredba se počinje primjenjivati nakon prijelaznog razdoblja.
Dlaka, rep i boje
Dlaka je sjajna, glatka, priljubljena i umjereno tvrda na dodir. Kovrčava, valovita ili rijetka dlaka je mana, a duga dlaka diskvalificira psa.
Rep je relativno kratak, nisko postavljen, debeo u korijenu i sužava se prema vrhu. U mirovanju se nosi nisko i seže otprilike do skočnog zgloba. U kretanju je u razini leđa. Uzbuđen pas može ga podići, ali rep se ne smije savijati preko leđa. Spiralni rep razlog je za diskvalifikaciju.
Dopuštene su sve boje, šare i kombinacije boja. Jedina je iznimka merle. Merle i albinizam diskvalificiraju psa. Isto vrijedi za gluhoću, čak i na jedno uho, za patuljasti rast i za mužjake s nespuštenim testisima.
UKC standard dopušta svaku boju i svaku šaru: plavu, crvenu, tigrastu, crno-bijelu, bijelu s mrljama. Jedina je iznimka merle.
Standard opisuje čak i način kretanja. Pitbul se kreće živahno i samouvjereno, kao da svakog trenutka očekuje nešto novo i zanimljivo. U kasu je korak lagan i snažan, a leđa ostaju ravna.
Tko priznaje pasminu
Američki pit bull terijer registriran je kod UKC-a i ADBA-e. AKC i FCI ga ne priznaju, pa se u Europi ne može izlagati na izložbama pod okriljem FCI-ja. Ondje ćete susresti američkog stafordskog terijera, kojeg FCI priznaje.
Ako vidite psa s vrlo širokim prsnim košem, kratkim nogama i golemom glavom, on ne odgovara UKC standardu. Standard izričito isključuje iz dodjele nagrada svaku pretjeranu osobinu koja ometa kretanje ili rad, poput kratkih nogu, preteških kostiju ili masivne glave. Taj je tip svojstveniji američkom bullyju, zasebnoj pasmini koju je UKC priznao 2013.
UKC ide i dalje. Klub navodi da ne prihvaća korištenje pretjerano građenih primjeraka u uzgoju i savjetuje suce da ih ne nagrađuju. Ne toleriraju se ni osobine koje jasno odaju križanje s drugom pasminom.
Temperament
Karakter pitbula
Prema UKC-u, glavne su osobine pasmine snaga, samopouzdanje i radost života. Standard ga opisuje i kao psa koji rado udovoljava vlasniku i pršti od entuzijazma.
Standard ipak opisuje idealnog psa. Karakter pojedinog psa ovisi o roditeljima, socijalizaciji i načinu na koji je odgojen. Pod imenom „pitbul“ prodaju se i psi nepoznatog podrijetla, a o njima standard ne govori ništa.
Prema ljudima
UKC navodi da pitbul nije najbolji izbor za psa čuvara jer je iznimno prijateljski nastrojen, čak i prema strancima. Prema standardu, agresivno ponašanje prema ljudima nije svojstveno pasmini i krajnje je nepoželjno. Zloćudnost i izražena plašljivost diskvalificiraju psa.
Ako vam treba pas za čuvanje dvorišta, logičnije je potražiti pasminu selekcioniranu za taj posao, poput rotvajlera.
I prijateljska narav traži odgoj. Pas od 25 kg koji od veselja skače na svakog gosta može prestrašiti nekoga tko ne poznaje pse ili srušiti stariju osobu. Naučite ga da mirno pozdravlja dok je još malen.
Prema drugim psima
Ovdje UKC govori otvoreno. Prema navodima kluba, većina američkih pit bull terijera pokazuje određenu agresivnost prema drugim psima. Zbog toga i zbog snage pasmine vlasnik mora pažljivo socijalizirati psa i naučiti ga poslušnosti.
Neće se svaki pitbul potući, ali dobro je biti spreman na to. Slobodna igra u parku s mnogo nepoznatih pasa predstavlja rizik. Dva psa istog spola u istom kućanstvu zahtijevaju više pažnje. Štene koje se danas igra sa svima može promijeniti odnos prema drugim psima kad odraste, zato se ne oslanjajte na prve mjesece.
Na izložbama i natjecanjima UKC-a pitbuli nemaju nikakve olakšice. Klub prihvaća određenu agresivnost prema psima kao dio pasmine, ali njihovi vodiči poštuju ista pravila o temperamentu kao i svi ostali.
Mit o „zaključanoj“ čeljusti
Jedna od najupornijih priča o pitbulima jest da im se čeljust „zaključa“ čim zagrizu. Takav mehanizam ne postoji. U lubanji i čeljusti pitbula nema ničega što bi je blokiralo i ona funkcionira kao kod svakog drugog psa. Pas može uporno držati zagriz, osobito kad je uzbuđen. To je ponašanje koje se može oblikovati dresurom.
Pitbul i djeca
UKC opisuje pasminu kao izvrsnog obiteljskog pratioca i navodi da je oduvijek bila poznata po ljubavi prema djeci.
Ipak, riječ je o vrlo snažnom psu. Pas od 25 kg može srušiti malo dijete tijekom igre, bez ikakve loše namjere. Zato malu djecu ne ostavljajte samu sa psom, bez obzira na pasminu. Naučite djecu da ne grle psa oko vrata, da ga naglo ne bude i da ga ne diraju dok jede.
Njega i odgoj
Aktivnost, dresura i zdravlje
Koliko mu je aktivnosti potrebno
UKC navodi discipline u kojima je pasmina uspješna: poslušnost, rally poslušnost, praćenje traga, agility, trčanje za mamcem, skokove u vodu s mola, vuču tereta i ocjenu eksterijera. ADBA organizira i vlastita atletska natjecanja Top Dog, s trčanjem na traci, penjanjem po zidu i trčanjem za mamcem. Pri vuči tereta pas nosi posebnu ormu i vuče kolica ili saonice s teretom na kratkoj udaljenosti. Ta disciplina nije rezervirana samo za pitbule. Prakticira se i s drugim radnim psima.
Pri vuči tereta pas vuče kolica ili saonice s teretom na kratkoj udaljenosti.
Ne morate trenirati za natjecanja. Važno je da pas svaki dan ima aktivnost koja umara i tijelo i glavu: trčanje, igru užetom prema pravilima, traženje hrane njuhom, kratke vježbe poslušnosti. Pas koji se dosađuje lako počne grickati i uništavati stvari u kući.
UKC pasminu naziva jednim od najsposobnijih penjača među psima i zato zahtijeva dobru ogradu. Žičana ograda po kojoj se može uspeti ili niska ograda za njega nisu prepreka.
Kratka dlaka slabo štiti od hladnoće. Zimi pas treba toplo mjesto u kući, a ne kućicu u dvorištu.
Stan sam po sebi nije problem. Važnije je koliko sati dnevno pas provodi sam i koliko vremena imate za šetnje s njim.
Dresura
UKC uspjeh pasmine u sportu objašnjava njezinom visokom inteligencijom i spremnošću na rad. Pitbul brzo uči kad zna što dobiva, bilo da je riječ o poslastici ili igri. Kratki treninzi od 5 do 10 minuta nekoliko puta dnevno daju bolje rezultate od jednog dugog treninga.
Sila i kazne nisu dobra ideja.
Američko istraživanje iz 2009.
provedeno među vlasnicima pasa s problemima u ponašanju utvrdilo je da konfrontacijske metode, poput udaranja ili nasilnog prevrtanja na leđa, često izazivaju agresivnu reakciju psa. Kod psa takve snage rizik je ozbiljan.
Socijalizacija počinje u prvim tjednima kod kuće. Štene treba upoznati različite ljude, mjesta, podloge i zvukove. S drugim psima bolje je da se susreće kontrolirano, s mirnim odraslim psima koje poznajete. Rano ga naučite i hodanju na povodcu bez povlačenja. Pas od 25 kg koji vuče neugodan je svakome, a za dijete ili stariju osobu može biti opasan.
Zdravlje
Veterinarski priručnici za ovu pasminu najčešće navode nekoliko problema.
Displazija kuka nasljedna je bolest kod koje se zglob ne razvije pravilno, a s godinama dovodi do artritisa. Zatražite od uzgajivača rezultate rendgenskih snimanja oba roditelja. Ako vam ih ne može pokazati, dobro razmislite.
Spominju se i problemi s koljenima. Jedna od najčešćih bolesti koljena kod pasa općenito je puknuće prednjeg križnog ligamenta. Obično se očituje iznenadnim šepanjem na stražnju nogu.
Hipotireoza je smanjena funkcija štitnjače. Pas se udeblja bez vidljivog razloga, postane trom, a dlaka mu se prorijedi. Dijagnoza se postavlja krvnom pretragom.
Koža je još jedna slaba točka. Alergije se kod pasa očituju ponajprije svrbežom šapa, trbuha i ušiju. Demodikozu uzrokuju grinje koje normalno žive u koži, ali se kod nekih pasa pretjerano razmnože i uzrokuju gubitak dlake i nadraženu kožu.
Veterinarski priručnici upozoravaju i na prekomjernu tjelesnu težinu, koja kod ove pasmine može postati ozbiljan problem. Ona opterećuje zglobove i pogoršava većinu navedenih stanja. Rebra biste trebali lako napipati ispod tankog sloja masnoće, bez pritiskanja.
Zubi također zaslužuju pažnju. Isti priručnici navode da pitbuli češće od drugih pasa imaju problema sa zubima. Pranje zuba i godišnji pregled kod veterinara pomažu da se problemi otkriju na vrijeme.
Dlaka gotovo ne zahtijeva njegu. Dovoljni su četkanje jednom tjedno i redovita provjera kože.
Slične pasmine
Pitbul ima rođake u dva smjera, među terijerima i među buldozima. S nekim pasminama povezuje ga zajedničko podrijetlo. Druge se nalaze na istim popisima zabranjenih pasmina kao i on.
Američki stafordski terijer
To je njegov najbliži rođak. Američki stafordski terijer potječe od istih pasa koje je AKC 1936. prihvatio kao Staffordshire Terrier. Razlika je u registrima i u kasnijoj selekciji. U AKC-u se pasmina razvijala uglavnom za izložbeni ring, a UKC i ADBA drže do radnog tipa. Amstaf je obično masivniji, a AKC standard propisuje mu uži raspon visine, od 46 do 48 cm za mužjake i od 43 do 46 cm za ženke.
U Europi amstaf ima još jednu prednost. FCI ga priznaje, pa se može izlagati na izložbama, a pitbul ne može.
Postoji i engleski rođak, stafordski bulterijer. Potječe od istih bull and terrier pasa, ali je ostao u Engleskoj i znatno je manji. Poželjna visina prema FCI standardu iznosi od 35,5 do 40,5 cm, a težina od 11 do 17 kg, ovisno o spolu.
Dogo argentino
Dogo argentino razvio je dr. Antonio Nores Martínez 1928. u Córdobi u Argentini. Temelj mu je stari borbeni pas iz Córdobe, križan s još nekoliko pasmina, među kojima su bulterijer i buldog. Cilj je ipak bio drukčiji: lov na krupnu divljač. Dogo argentino potpuno je bijel i teži oko 40 do 45 kg, znatno više od pitbula. Te se dvije pasmine često brkaju, osobito kad je pitbul bijel. Velika Britanija ih je
zabranila istim zakonom iz 1991.
Tosa inu
Tosa inu potječe iz japanske prefekture Kochi, nekoć poznate kao Tosa. Krajem 19. stoljeća ondje su se lokalni borbeni psi križali s europskim pasminama, među kojima su buldog, mastif i njemačka doga. Borbe tosa pasa vode se prema pravilima sličnima onima u sumu. Gubi pas koji uzmakne, pobjegne ili zacvili, a i lajanje se smatra slabošću. Tosa inu znatno je krupniji od pitbula i obuhvaćen je istim britanskim zakonom iz 1991.
Bulmastif i francuski buldog
Te dvije pasmine nemaju terijersku krv, ali s pitbulom dijele zajedničkog pretka, starog engleskog buldoga. Bulmastif je nastao u Engleskoj u 19. stoljeću križanjem mastifa i buldoga, kao pas lugara protiv krivolovaca. Francuski buldog potječe od malih engleskih buldoga prenesenih u Francusku u 19. stoljeću. Bulmastif je mnogo krupniji od pitbula, a francuski buldog mnogo sitniji.
Druge pasmine, različite veličine i temperamenta, pronaći ćete u katalogu pasmina pasa.
Često postavljana pitanja
Koja je razlika između pitbula i amstafa?
Obje pasmine potječu od istih pasa. AKC ih priznaje 1936. godine pod imenom Staffordshire Terrier, a od 1972. naziv je American Staffordshire Terrier. Od tada se amstaf razvija uglavnom za izložbeni ring, dok UKC i ADBA zadržavaju radni tip pitbula. Amstaf je obično masivniji i priznaje ga FCI, dok američki pit bull terijer nije priznat.
Koliko teži američki pit bull terijer?
Prema UKC standardu, poželjna težina odraslog mužjaka u dobroj kondiciji iznosi oko 16 do 27 kg, a ženke oko 14 do 23 kg. Visina u grebenu iznosi približno od 46 do 53 cm kod mužjaka i od 43 do 51 cm kod ženki. Ravnoteža između težine i visine važnija je od točne brojke.
Je li pitbul agresivan prema ljudima?
Prema UKC standardu, agresivno ponašanje prema ljudima nije svojstveno pasmini i krajnje je nepoželjno. Pitbul je opisan kao iznimno prijateljski nastrojen, čak i prema strancima, pa nije najbolji izbor za psa čuvara. Prema drugim psima, međutim, većina pitbula pokazuje određenu agresivnost i treba im pažljiva socijalizacija.
Je li pitbul zabranjen u Europi?
Ne postoji jedinstveno pravilo za cijelu Europsku uniju. Velika Britanija zabranjuje tip pit bull terijera od 1991., a u Danskoj je pit bull terijer među 13 zabranjenih pasmina. U drugim državama od vlasnika se traži dozvola, osiguranje ili brnjica za psa na javnim mjestima. Zakoni se mijenjaju, zato ih provjerite prije nego što nabavite psa ili s njim otputujete.
Je li istina da se pitbulova čeljust zaključava?
Nije. U lubanji i čeljusti pitbula ne postoji mehanizam koji bi je blokirao i ona funkcionira kao kod svakog drugog psa. Pas može uporno držati zagriz, osobito kad je uzbuđen, ali to je ponašanje na kojem se radi dresurom.
