Leonberger sjedi na trgu popločenom kockom u njemačkom gradiću, a iza njega je fontana s kamenim lavom

Njemačka pasmina · FCI skupina 2

Leonberger: podrijetlo, karakter i njega

Veliki obiteljski pas iz njemačkog grada Leonberga.

Kad želi pažnju, pas se jednostavno nasloni cijelom težinom na čovjeka pokraj sebe. Kod kuće je rijetko nemiran.

Leonberger je pasmina iz njemačkog grada Leonberga kraj Stuttgarta, po kojem je i dobio ime. Mužjaci su visoki od 72 do 80 cm u grebenu, a težina je obično između 41 i 77 kg. Gusta dlaka s grivom i crna maska daju mu izgled lava. FCI ga svrstava u skupinu 2, među molose planinskog tipa.

Potječe od radnih pasa, ali ga današnji standard FCI opisuje kao obiteljskog psa. Prikladan je za obitelj s kućom i dvorištem koja prihvaća dlaku po podu i odjeći. Dvaput godišnje pas mijenja poddlaku i tada ga morate četkati svaki dan. Stan na visokom katu bez dizala nezgodan je izbor jer se štene ne bi smjelo svakodnevno penjati stepenicama. Leonberger može biti dobar pas čuvar koji upozorava na uljeze, ali nije namijenjen agresivnoj obrani imanja.

Leonberger ukratko

Potreba za kretanjem

Dvije ili tri šetnje dnevno

Životni vijek

Prosječno od 8 do 9 godina

Težina

Od oko 41 do 77 kg

Dlaka

Mijenja poddlaku dvaput godišnje

Osnovni podaci o pasmini leonberger
Značajka Leonberger
Podrijetlo Njemačka, grad Leonberg kraj Stuttgarta
Visina grebena mužjaci od 72 do 80 cm, ženke od 65 do 75 cm
Težina od oko 41 do 77 kg; standard FCI ne navodi težinu
Životni vijek prosječno od 8 do 9 godina
Dlaka dvostruka i gusta, ravna ili blago valovita; poddlaka se mijenja dvaput godišnje
Boje lavlje žuta, crvena, crvenosmeđa, pješčana; uvijek s crnom maskom
Klasifikacija FCI skupina 2, sekcija „molosi“, podsekcija „planinski tip“, standard br. 145
Život u stanu zahtjevan: potreban mu je prostran dom, po mogućnosti s dvorištem i što manje stepenica

Ako vas plaše duga dlaka i linjanje, pogledajte engleskog mastifa: i on je divovska pasmina, ali kratke dlake.

Podrijetlo i povijest leonbergera

Lav s gradskoga grba

Leonberg je gradić u Baden-Württembergu, a na njegovu grbu nalazi se lav. Na trgu stoji fontana iz sredine 16. stoljeća s lavljim grbom. Tvorac pasmine tražio je psa koji bi nalikovao tom lavu.

Heinrich Essig i prvi leonbergeri

Heinrich Essig bio je gradski vijećnik i trgovac psima. Oko 1840. križao je crno-bijelu ženku newfoundlanda s mužjakom tipa „Barry“ iz hospicija na prijevoju Veliki Sveti Bernard, pretkom današnjeg bernardinca. Kasnije je dodao i pirenejskog planinskog psa.

Prvi psi pod imenom „leonberger“ rođeni su 1846. Essig nije vodio rodovne knjige niti je ostavio standard. Zato točan sastav pasmine ne potvrđuje nijedan dokument.

Pas careva i kancelara

Essig je godišnje prodavao po nekoliko stotina pasa, piše VDH u svojem članku o pasmini, i to ne uvijek jeftino. Mjesni povjesničar Gerd Jenner navodi da su imućni kupci plaćali i do 1.000 guldena za psa. Ravnatelj škole u Leonbergu u to je vrijeme primao 650 guldena za cijelu godinu.

Među kupcima bili su Napoleon III. i Otto von Bismarck. Prema AKC-u, i austrijska carica Elizabeta imala je sedam takvih pasa.

Nova pasmina imala je i protivnike. Kritičari su je nazivali imitacijom bernardinca, a neke izložbe odbijale su je primiti.

Ratovi i obnova

Krajem 19. stoljeća leonberger je čuvao dvorišta i vukao kolica na seoskim gospodarstvima Baden-Württemberga. Godine 1895. u Stuttgartu je osnovan Međunarodni klub za leonbergere. Klub je sastavio standard i pasmina je priznata još iste godine.

Prvi svjetski rat gotovo je zaustavio uzgoj. Nakon njega dvorski fotograf Stadelmann okupio je preživjele pse sposobne za rasplod i počeo ispočetka.

U mnogim se knjigama ponavlja da je nakon Drugoga svjetskog rata ostalo samo osam leonbergera. VDH tvrdi suprotno: taj je rat pasminu pogodio slabije. Konačno priznanje FCI-ja pasmina je dobila 17. veljače 1955.

Godine 2005. u Leonbergu je postavljen brončani kip leonbergera. U statistici VDH-a pasmina bilježi oko 480 štenaca godišnje i među najpopularnijima je u Njemačkoj.

Leonberger pred starom fontanom s kamenim lavom, na trgu okruženom kućama s drvenim gredama
Essig je tražio psa koji bi nalikovao lavu s gradskoga grba.

Izgled i standard pasmine

Pasmina je opisana u standardu FCI br. 145. Važeći izvorni tekst datira od 4. siječnja 1996., a trenutačna objava od 20. rujna 2002. Traži se velik, snažan i mišićav, ali elegantan pas.

Veličina i tijelo

Mužjaci su visoki od 72 do 80 cm u grebenu, a preporučena srednja vrijednost iznosi 76 cm. Ženke su visoke od 65 do 75 cm, prosječno 70 cm. FCI ne navodi težinu, a u tablici AKC-a stoji od 90 do 170 funti, odnosno od oko 41 do 77 kg.

U Njemačkoj velikog mužjaka uspoređuju sa šetlandskim ponijem. Tijelo je nešto dulje nego što je pas visok, a omjer visine u grebenu i duljine tijela iznosi približno 9 : 10. Prsni koš seže barem do laktova. Mužjaci su vidljivo masivniji od ženki.

Glava, uši i rep

Glava je dublja nego što je široka, a njuška i lubanja gotovo su jednako duge. Koža je priljubljena, bez nabora. Nos je crn, a hrbat nosa blago povijen – „rimski nos“. Oči su svijetlosmeđe do tamnosmeđe, pri čemu je poželjna što tamnija nijansa. Uši su visoko usađene, viseće i mesnate.

Rep je bogato odlakan. U mirovanju visi ravno. U kretanju se blago povija, ali u idealnom slučaju ne prelazi liniju leđa.

Dlaka i boje

Dlaka je od srednje meke do grube, gusta i priljubljena, s obilnom poddlakom. Može biti ravna ili blago valovita, ali na leđima nikad ne tvori razdjeljak. Mužjaci imaju grivu na vratu i prsima. Na prednjim nogama ima rese, a na stražnjima dužu dlaku koja oblikuje „gaće“.

Dopuštene su lavlje žuta, crvena, crvenosmeđa i pješčana boja, od blijedožute do kremaste, kao i njihove kombinacije. Crna maska obvezna je. Crni vrhovi dlaka dopušteni su ako ne prevladavaju. Mala bijela mrlja na prsima ili bijele dlake na prstima toleriraju se.

Četiri leonbergera jedan uz drugoga u dopuštenim bojama: lavlje žutoj, crvenoj, crvenosmeđoj i pješčanoj, svi s crnom maskom
Boje dopuštene standardom FCI: lavlje žuta, crvena, crvenosmeđa i pješčana, uvijek s crnom maskom.

Što standard ne prihvaća

Diskvalificiraju se crna boja, crna s paležom, srebrnasta, smeđa sa smeđim nosom i jastučićima te „divlja boja“. Isto vrijedi za nedostatak maske i previše bijele boje. Crna boja uobičajena je kod newfoundlanda, ali kod leonbergera isključuje psa iz ocjenjivanja na izložbi.

Ako vam prodavač nudi crnog ili srebrnastog „rijetkog“ leonbergera, riječ je o psu izvan standarda. Diskvalificiraju se i prstenasto zavijen rep, dlaka u obliku užadi ili jako kovrčava dlaka te entropij i ektropij (kapci izvrnuti prema unutra ili prema van).

Slične i srodne pasmine

Essig je upotrijebio tri pasmine, a FCI svrstava leonbergera među molose planinskog tipa. Težine u nastavku preuzete su iz tablice AKC-a.

Preci

Newfoundland. Od njega potječe ljubav prema vodi. Dlaka mu je crna, smeđa ili crno-bijela, a težina od 45 do 68 kg.

Leonberger mokre dlake pliva u jezeru uz kamenitu obalu
Ljubav prema vodi leonberger je vjerojatno naslijedio od newfoundlanda.

Bernardinac. Teži je, od 54 do 82 kg, i ima bijelu dlaku s crvenkastim mrljama. Mutacija za LPN1 javlja se i kod njega, pa se test radi i kod bernardinaca.

Pirenejski planinski pas. Treća pasmina u Essigovoj kombinaciji. Stvoren je za čuvanje stada u planinama i pretežno je bijel. Ako vam treba čuvar životinja, on je prikladniji pas.

Ako tražite izraženijeg čuvara

Tibetanski mastif. Pripada istoj podsekciji FCI i također ima gustu grivu, ali je stvoren kao čuvar. Prikladan je za vlasnike koji već imaju iskustva sa psima čuvarima.

Ako želite lakšeg psa

Bernski planinski pas. Težak je od 32 do 52 kg i trobojan. Kao i leonberger, nekoć je vukao kolica na seoskim gospodarstvima, ali pripada švicarskim planinskim psima u skupini 2 FCI.

Više krupnih planinskih pasmina pronaći ćete u katalogu pasmina pasa.

Korišteni izvori

  • FCI: standard br. 145 „Leonberger“ (20. rujna 2002.) i stranica pasmine u nomenklaturi FCI
  • VDH (Verband für das Deutsche Hundewesen): „Rasse des Monats: Leonberger“
  • AKC: članak o povijesti leonbergera, tablica težina pasmina i preporučeni zdravstveni testovi za radnu skupinu
  • University of Minnesota, Canine Genetics Lab: Leonberger Health Panel (LPN1, LPN2, LPPN3, LEMP)
  • Stuttgarter Zeitung: priča mjesnog povjesničara Gerda Jennera o Heinrichu Essigu i reportaža o regionalnoj skupini njemačkog kluba pasmine

Odricanje od odgovornosti

Informacije u ovom članku imaju opću obrazovnu svrhu. Ne zamjenjuju savjetovanje s veterinarom ili kvalificiranim instruktorom za školovanje pasa.

Svaki je pas drukčiji. Opisane karakterne osobine i zdravstveni rizici odnose se na pasminu u cjelini i ne vrijede nužno za pojedinog psa. Kod zdravstvenih problema ili problema u ponašanju obratite se stručnjaku.