Kad želi pažnju, pas se jednostavno nasloni cijelom težinom na čovjeka pokraj sebe. Kod kuće je rijetko nemiran.
Leonberger je pasmina iz njemačkog grada Leonberga kraj Stuttgarta, po kojem je i dobio ime. Mužjaci su visoki od 72 do 80 cm u grebenu, a težina je obično između 41 i 77 kg. Gusta dlaka s grivom i crna maska daju mu izgled lava. FCI ga svrstava u skupinu 2, među molose planinskog tipa.
Potječe od radnih pasa, ali ga današnji standard FCI opisuje kao obiteljskog psa. Prikladan je za obitelj s kućom i dvorištem koja prihvaća dlaku po podu i odjeći. Dvaput godišnje pas mijenja poddlaku i tada ga morate četkati svaki dan. Stan na visokom katu bez dizala nezgodan je izbor jer se štene ne bi smjelo svakodnevno penjati stepenicama. Leonberger može biti dobar pas čuvar koji upozorava na uljeze, ali nije namijenjen agresivnoj obrani imanja.
Autor: Ivelin Tilev. Ažurirano
Tekst je informativne naravi i ne zamjenjuje savjetovanje s kinologom, veterinarom ili stručnjakom za pse.
Ivelin Tilev ne snosi odgovornost za postupke, odluke ili posljedice koji proizlaze iz korištenja informacija u ovom materijalu.
Leonberger ukratko
Potreba za kretanjem
Dvije ili tri šetnje dnevno
Životni vijek
Prosječno od 8 do 9 godina
Težina
Od oko 41 do 77 kg
Dlaka
Mijenja poddlaku dvaput godišnje
Osnovni podaci o pasmini leonberger
Značajka
Leonberger
Podrijetlo
Njemačka, grad Leonberg kraj Stuttgarta
Visina grebena
mužjaci od 72 do 80 cm, ženke od 65 do 75 cm
Težina
od oko 41 do 77 kg; standard FCI ne navodi težinu
Životni vijek
prosječno od 8 do 9 godina
Dlaka
dvostruka i gusta, ravna ili blago valovita; poddlaka se mijenja dvaput godišnje
Boje
lavlje žuta, crvena, crvenosmeđa, pješčana; uvijek s crnom maskom
Klasifikacija FCI
skupina 2, sekcija „molosi“, podsekcija „planinski tip“, standard br. 145
Život u stanu
zahtjevan: potreban mu je prostran dom, po mogućnosti s dvorištem i što manje stepenica
Ako vas plaše duga dlaka i linjanje, pogledajte engleskog mastifa: i on je divovska pasmina, ali kratke dlake.
Podrijetlo i povijest leonbergera
Lav s gradskoga grba
Leonberg je gradić u Baden-Württembergu, a na njegovu grbu nalazi se lav. Na trgu stoji fontana iz sredine 16. stoljeća s lavljim grbom. Tvorac pasmine tražio je psa koji bi nalikovao tom lavu.
Heinrich Essig i prvi leonbergeri
Heinrich Essig bio je gradski vijećnik i trgovac psima. Oko 1840. križao je crno-bijelu ženku newfoundlanda s mužjakom tipa „Barry“ iz hospicija na prijevoju Veliki Sveti Bernard, pretkom današnjeg bernardinca. Kasnije je dodao i pirenejskog planinskog psa.
Prvi psi pod imenom „leonberger“ rođeni su 1846. Essig nije vodio rodovne knjige niti je ostavio standard. Zato točan sastav pasmine ne potvrđuje nijedan dokument.
Pas careva i kancelara
Essig je godišnje prodavao po nekoliko stotina pasa, piše VDH u svojem članku o pasmini, i to ne uvijek jeftino. Mjesni povjesničar Gerd Jenner navodi da su imućni kupci plaćali i do 1.000 guldena za psa. Ravnatelj škole u Leonbergu u to je vrijeme primao 650 guldena za cijelu godinu.
Među kupcima bili su Napoleon III. i Otto von Bismarck. Prema AKC-u, i austrijska carica Elizabeta imala je sedam takvih pasa.
Nova pasmina imala je i protivnike. Kritičari su je nazivali imitacijom bernardinca, a neke izložbe odbijale su je primiti.
Ratovi i obnova
Krajem 19. stoljeća leonberger je čuvao dvorišta i vukao kolica na seoskim gospodarstvima Baden-Württemberga. Godine 1895. u Stuttgartu je osnovan Međunarodni klub za leonbergere. Klub je sastavio standard i pasmina je priznata još iste godine.
Prvi svjetski rat gotovo je zaustavio uzgoj. Nakon njega dvorski fotograf Stadelmann okupio je preživjele pse sposobne za rasplod i počeo ispočetka.
U mnogim se knjigama ponavlja da je nakon Drugoga svjetskog rata ostalo samo osam leonbergera. VDH tvrdi suprotno: taj je rat pasminu pogodio slabije. Konačno priznanje FCI-ja pasmina je dobila 17. veljače 1955.
Godine 2005. u Leonbergu je postavljen brončani kip leonbergera. U statistici VDH-a pasmina bilježi oko 480 štenaca godišnje i među najpopularnijima je u Njemačkoj.
Essig je tražio psa koji bi nalikovao lavu s gradskoga grba.
Izgled i standard pasmine
Pasmina je opisana u standardu FCI br. 145. Važeći izvorni tekst datira od 4. siječnja 1996., a trenutačna objava od 20. rujna 2002. Traži se velik, snažan i mišićav, ali elegantan pas.
Veličina i tijelo
Mužjaci su visoki od 72 do 80 cm u grebenu, a preporučena srednja vrijednost iznosi 76 cm. Ženke su visoke od 65 do 75 cm, prosječno 70 cm. FCI ne navodi težinu, a u tablici AKC-a stoji od 90 do 170 funti, odnosno od oko 41 do 77 kg.
U Njemačkoj velikog mužjaka uspoređuju sa šetlandskim ponijem. Tijelo je nešto dulje nego što je pas visok, a omjer visine u grebenu i duljine tijela iznosi približno 9 : 10. Prsni koš seže barem do laktova. Mužjaci su vidljivo masivniji od ženki.
Glava, uši i rep
Glava je dublja nego što je široka, a njuška i lubanja gotovo su jednako duge. Koža je priljubljena, bez nabora. Nos je crn, a hrbat nosa blago povijen – „rimski nos“. Oči su svijetlosmeđe do tamnosmeđe, pri čemu je poželjna što tamnija nijansa. Uši su visoko usađene, viseće i mesnate.
Rep je bogato odlakan. U mirovanju visi ravno. U kretanju se blago povija, ali u idealnom slučaju ne prelazi liniju leđa.
Dlaka i boje
Dlaka je od srednje meke do grube, gusta i priljubljena, s obilnom poddlakom. Može biti ravna ili blago valovita, ali na leđima nikad ne tvori razdjeljak. Mužjaci imaju grivu na vratu i prsima. Na prednjim nogama ima rese, a na stražnjima dužu dlaku koja oblikuje „gaće“.
Dopuštene su lavlje žuta, crvena, crvenosmeđa i pješčana boja, od blijedožute do kremaste, kao i njihove kombinacije. Crna maska obvezna je. Crni vrhovi dlaka dopušteni su ako ne prevladavaju. Mala bijela mrlja na prsima ili bijele dlake na prstima toleriraju se.
Boje dopuštene standardom FCI: lavlje žuta, crvena, crvenosmeđa i pješčana, uvijek s crnom maskom.
Što standard ne prihvaća
Diskvalificiraju se crna boja, crna s paležom, srebrnasta, smeđa sa smeđim nosom i jastučićima te „divlja boja“. Isto vrijedi za nedostatak maske i previše bijele boje. Crna boja uobičajena je kod newfoundlanda, ali kod leonbergera isključuje psa iz ocjenjivanja na izložbi.
Ako vam prodavač nudi crnog ili srebrnastog „rijetkog“ leonbergera, riječ je o psu izvan standarda. Diskvalificiraju se i prstenasto zavijen rep, dlaka u obliku užadi ili jako kovrčava dlaka te entropij i ektropij (kapci izvrnuti prema unutra ili prema van).
Obiteljski pas
Karakter i ponašanje leonbergera
Predsjednik jedne regionalne skupine njemačkog kluba pasmine izjavio je za lokalne novine da su leonbergeri obiteljski psi i da nisu za boks u dvorištu. Pas želi biti ondje gdje su njegovi ljudi.
Prema standardu FCI, leonberger mora biti izrazito prijateljski raspoložen prema djeci. Agresivni i pretjerano plašljivi psi diskvalificiraju se.
S nepoznatim osobama katkad je suzdržan, ali u načelu je otvoren. Prema standardu pas se ne smije plašiti buke. Štene koje se nakon glasnog zvuka dugo skriva ne odgovara tom opisu.
Je li leonberger čuvar?
Veličina obavlja velik dio posla. Većini uljeza dovoljan je već sam prizor tako velikog psa iza ograde.
Leonberger je pozoran i čuva dom i svoje ljude. Standard ipak ne dopušta agresiju, pa od njega nemojte očekivati da napada. Ako vam treba pas koji će aktivno braniti imanje, prikladnije su pasmine poput kavkaskog ovčara, stvorenog za čuvanje stada od grabežljivaca.
Je li leonberger prikladan za obitelj s djecom?
Jest, ako roditelji vode računa o veličini. Štenci brzo rastu i s 4 mjeseca već teže oko 20 kg. Jedan radosni skok obara malo dijete.
Učite psa da pri pozdravu sjedi. Svaki miran pozdrav nagradite poslasticom, a kad skače, okrenite mu leđa i pričekajte. Ne ostavljajte malu djecu samu sa psom, koliko god miran izgledao.
Je li tvrdoglav pri dresuri?
Leonberger dobro uči i dugo pamti. Jedan član njemačkog kluba priznaje da je katkad tvrdoglav i reagira tek na četvrtu ili petu molbu. Pomažu kratki treninzi od 5 do 10 minuta, nagrade i strpljenje. Nervoza i grub ton samo pogoršavaju stvari.
U Leonbergu članovi lokalnog kluba sa svojim psima vježbaju penjanje stepenicama u trgovačkom centru i vožnju dizalom sa staklenim stijenkama. Oboje im je teško, pa to uvježbajte prije nego što vam zatreba.
Svakodnevna njega
Potreba za kretanjem i njega
Štene: rast i zglobovi
Štene brzo raste, a zglobovi mu se još formiraju. U prvoj godini pomaže pet mjera:
Ograničite stepenice. Njemački kinološki savez VDH savjetuje da se pas ne penje i ne silazi stepenicama svaki dan.
Podignite štene u automobil ili se koristite rampom. To je mjera opreza koja ne potječe od kluba pasmine. Skok iz prtljažnika nepotrebno opterećuje zglobove u rastu.
Birajte kratke šetnje po mekom tlu i slobodnu igru. U igri štene samo od sebe stane kad se umori. U dugoj šetnji to ne može.
Učite štene hodati bez zatezanja povodca već od prvog tjedna. Stanite kad se povodac zategne, a krenite kad se opusti. Za nekoliko mjeseci držat ćete velikog psa, a neškolovan pas lako povuče vlasnika za sobom.
Odgodite trčanje uz bicikl. I to je mjera opreza: pitajte veterinara kada je rast završen.
Odrasli pas: šetnje, voda i sport
Kretanje podijelite na dvije ili tri šetnje dnevno, s vremenom za njuškanje i igru. Leonberger voli vodu, a tu je sklonost vjerojatno naslijedio od newfoundlanda. Jezero s obalom koja se blago spušta u vodu dobro je mjesto za plivanje.
Za vrućih dana izlazite rano ujutro i kasno navečer. Gusta dvostruka dlaka zadržava toplinu.
Leonberger se dobro snalazi u praćenju tragova, vuči tereta i radu kao terapijski pas. Vuča je sport poznat i vlasnicima aljaškog malamuta. Počnite samo sa zdravim odraslim psom i ormom po mjeri.
Za putovanja vam treba prostran automobil, a neki hoteli i restorani ne primaju tako velikog psa. Čuvanje psa tijekom godišnjeg odmora dogovorite nekoliko tjedana unaprijed.
Dlaka i svakodnevna njega
Četkanje. Dvostruka dlaka uvelike se sama čisti, ali se bez četkanja zapetlja. Četkajte je barem jednom tjedno. Iza ušiju i na resama nogu dlaka se najbrže zapetlja, pa ondje prijeđite i češljem širokih zubaca.
Linjanje. Dvaput godišnje pas mijenja poddlaku. Tada četkanje postaje svakodnevno.
Uši i nokti. Viseće uši zadržavaju vlagu, osobito nakon plivanja. Osušite ih ručnikom i provjerite imaju li neugodan miris ili crvenilo. Nokte pregledajte pri svakom četkanju.
Zdravlje: što tražiti od uzgajivača
Prosječni životni vijek iznosi od 8 do 9 godina, a njemački klub pasmine radi na tome da se produlji.
Nekoliko nasljednih bolesti pogađa živčani sustav ove pasmine. LPN1, LPN2 i LPPN3 su polineuropatije: oštećuju periferne živce, uključujući živce grkljana. LEMP je bolest mozga i leđne moždine. Za sve njih postoje DNK testovi.
Klub pasmine u SAD-u preporučuje te DNK testove za roditelje legla. Tome dodaje rendgensko snimanje kukova i laktova, pretragu štitnjače i pregled kod oftalmologa. Zatražite rezultate za oba roditelja.
Kod polineuropatije pazite na bučno disanje, promjenu lajanja, brzo umaranje i visoko, nesigurno podizanje stražnjih nogu. Psi s dvjema kopijama mutacije za LPN1 obično pokazuju znakove prije 3. godine života. Kod LEMP-a pas počinje vući ili podvijati šape, katkad već od 1. godine. Pri takvim znakovima javite se veterinaru.
Slične i srodne pasmine
Essig je upotrijebio tri pasmine, a FCI svrstava leonbergera među molose planinskog tipa. Težine u nastavku preuzete su iz tablice AKC-a.
Preci
Newfoundland. Od njega potječe ljubav prema vodi. Dlaka mu je crna, smeđa ili crno-bijela, a težina od 45 do 68 kg.
Ljubav prema vodi leonberger je vjerojatno naslijedio od newfoundlanda.
Bernardinac. Teži je, od 54 do 82 kg, i ima bijelu dlaku s crvenkastim mrljama. Mutacija za LPN1 javlja se i kod njega, pa se test radi i kod bernardinaca.
Pirenejski planinski pas. Treća pasmina u Essigovoj kombinaciji. Stvoren je za čuvanje stada u planinama i pretežno je bijel. Ako vam treba čuvar životinja, on je prikladniji pas.
Ako tražite izraženijeg čuvara
Tibetanski mastif. Pripada istoj podsekciji FCI i također ima gustu grivu, ali je stvoren kao čuvar. Prikladan je za vlasnike koji već imaju iskustva sa psima čuvarima.
Ako želite lakšeg psa
Bernski planinski pas. Težak je od 32 do 52 kg i trobojan. Kao i leonberger, nekoć je vukao kolica na seoskim gospodarstvima, ali pripada švicarskim planinskim psima u skupini 2 FCI.
FCI: standard br. 145 „Leonberger“ (20. rujna 2002.) i stranica pasmine u nomenklaturi FCI
VDH (Verband für das Deutsche Hundewesen): „Rasse des Monats: Leonberger“
AKC: članak o povijesti leonbergera, tablica težina pasmina i preporučeni zdravstveni testovi za radnu skupinu
University of Minnesota, Canine Genetics Lab: Leonberger Health Panel (LPN1, LPN2, LPPN3, LEMP)
Stuttgarter Zeitung: priča mjesnog povjesničara Gerda Jennera o Heinrichu Essigu i reportaža o regionalnoj skupini njemačkog kluba pasmine
Odricanje od odgovornosti
Informacije u ovom članku imaju opću obrazovnu svrhu. Ne zamjenjuju savjetovanje s veterinarom ili kvalificiranim instruktorom za školovanje pasa.
Svaki je pas drukčiji. Opisane karakterne osobine i zdravstveni rizici odnose se na pasminu u cjelini i ne vrijede nužno za pojedinog psa. Kod zdravstvenih problema ili problema u ponašanju obratite se stručnjaku.