Bijeli pirenejski planinski pas sa sivim mrljama na glavi stoji na makadamskom putu pokraj drvene ograde

Pasmine pasa · FCI skupina 2

Pirenejski
planinski pas

Miran čuvar stada kojem trebaju dvorište i strpljenje.

Kod kuće je patou miran i traži blizinu ljudi. Vani laje, čuva svoj teritorij i samostalno odluta ako pronađe rupu u ogradi. Odgovara ljudima s velikim ograđenim dvorištem i mnogo strpljenja.

Pirenejski planinski pas (u Sjevernoj Americi Great Pyrenees, u Francuskoj patou) vrlo je velika pasmina: visina u grebenu iznosi od 65 do 80 cm, a težina najmanje 40 kg kod ženki i 50 kg kod mužjaka. Potječe iz Francuske i pripada FCI skupini 2. Uzgojen je za samostalno čuvanje stada bez prisutnosti čovjeka. Među radnim psima pripada onima koji samostalno donose odluke i ne čekaju naredbu.

Veličina
Vrlo velik
Visina u grebenu
Mužjaci od 70 do 80 cm, ženke od 65 do 75 cm
Težina
Najmanje 50 kg kod mužjaka i 40 kg kod ženki, pri minimalnoj visini
Životni vijek
Oko 10 godina
Dlaka
Prilično duga i gusta, s gustom poddlakom
Boje
Bijela ili bijela sa sivim, blijedožutim ili narančastim mrljama
Linjanje
Obilno
Potreba za kretanjem
Oko sat vremena dnevno
Pogodan za stan
Ne
Pogodan za djecu
Strpljiv je, ali zbog veličine uz malu djecu samo pod nadzorom
Odnos prema drugim psima
Prihvaća pse koje poznaje, no prema nepoznatima, osobito velikima, može biti agresivan
Odgoj
Sporo napreduje, zahtijeva strpljenje i dosljednost
Slinjenje
Umjereno, opuštene usne smatraju se manom
FCI klasifikacija
Skupina 2, sekcija 2.2, br. 137, bez radnog ispita
Podrijetlo
Francuska

Pirenejski planinski pas: podrijetlo i standard pasmine

Odakle potječe pasmina

Ovaj pas već dugo živi u Pirenejima. U srednjem vijeku čuvao je dvorce, a u 14. stoljeću spominje ga Gaston Fébus. Izvan planinskog područja postao je poznat 1675., kada je prihvaćen na dvoru Luja XIV.

Njegova glavna zadaća i dalje je čuvanje ovaca od vukova, medvjeda i risova. Francuski klub pasmine navodi da je tamošnjim stadima danas potrebna zaštita uglavnom od pasa lutalica.

Prvi detaljan opis potječe iz 1897., iz knjige grofa de Bylandta. Deset godina poslije pojavljuju se prvi klubovi. Godine 1923. klub Bernarda Sénac-Lagrangea registrirao je standard pri Société Centrale Canine, francuskoj kinološkoj organizaciji. FCI je pasminu konačno priznao 25. siječnja 1955.

Koliko teži Pirenejski planinski pas?

FCI standard navodi samo visinu: mužjaci od 70 do 80 cm, ženke od 65 do 75 cm, uz dopušteno odstupanje do 2 cm iznad gornje granice za pse izvrsnog tipa. Težina nije navedena. Standard The Royal Kennel Cluba propisuje najmanje 50 kg za mužjake i 40 kg za ženke pri minimalnoj visini. Viši psi teže više, a višak masnog tkiva je nepoželjan.

Planinski pas, pirenejski mastif ili pirenejski ovčar: koja je razlika

Iz istog područja potječu još dvije pasmine čija se imena često miješaju. Bijela dlaka može podsjetiti i na samojeda, no ta je pasmina znatno manja: mužjaci su visoki oko 57 cm, a uši su uspravne.

Pirenejski planinski pas Pirenejski mastif Pirenejski ovčar
Uloga Čuva stado Čuva stado Okuplja i vodi stado
Veličina Vrlo velik Nešto viši i teži Srednje velik
Kako ga prepoznati Pretežno bijel, sa svijetlim ili sivim mrljama Više mrlja, često vrlo tamnih Znatno manji i pokretljiviji

Praktično pravilo: velik, pretežno bijel pas sa svijetlim ili sivim mrljama najvjerojatnije je planinski pas, dok vrlo tamne mrlje upućuju na mastifa.

Zdravlje, prehrana i njega

The Royal Kennel Club i veterinarska organizacija PDSA navode životni vijek kraći od 10 godina, dok druge kinološke organizacije navode od 10 do 12 godina. Realno je očekivati oko 10 godina.

Česte bolesti i zdravstveni testovi

Zglobovi i kosti. Displazija kukova jedan je od glavnih zdravstvenih problema ove pasmine, pa oba roditelja trebaju imati rendgenski nalaz kukova. Znakovi su otežano ustajanje, šepanje i izbjegavanje stepenica. Opisani su i iščašenje patele, panosteitis (bolna upala kostiju kod pasa u rastu) te osteosarkom, zloćudni tumor kostiju. Ako pas šepa ili ima oteklinu na nozi, odvedite ga veterinaru.

Neuronalna degeneracija (NDG). Sveučilište u Minnesoti opisuje nasljednu bolest živčanog sustava koja počinje znatno prije prve godine života: klizanje po glatkom podu i nespretan hod, izraženiji na stražnjim nogama. S vremenom se pogoršava. Dostupan je DNK test.

Patuljasti rast (hondrodisplazija). Štenci se rađaju normalni, ali već nakon 14 dana vidljivo su nerazmjerno građeni, s kraćim nogama, tijelom i njuškom. Odrasli psi dosežu visinu od 33 do 46 cm. Nasljeđuje se recesivno, a dostupan je i DNK test.

Oči i krv. Profil pasmine na IPFD DogWellNetu uključuje multifokalnu retinopatiju (CMR1, CMR3) i Glanzmannovu trombasteniju, poremećaj zgrušavanja krvi. Za obje bolesti postoje DNK testovi. Pratite znakove pogoršanja vida i dugotrajnog krvarenja nakon manje ozljede.

Torzija želuca. Rizik je veći kod velikih pasa s dubokim prsnim košem, poput njemačke doge. Napuhnut trbuh, bezuspješni pokušaji povraćanja, obilno slinjenje i nemir zahtijevaju hitan odlazak veterinaru: bez hitne intervencije stanje je smrtonosno.

Opisani su i gluhoća, epilepsija te entropij, kod kojeg se kapak uvija prema unutra. Štene koje ne reagira na zvuk, napadaji i trljanje očiju razlozi su za veterinarski pregled.

Zatražite od uzgajivača dokumentaciju za oba roditelja: rendgenski nalaz kukova i rezultate DNK testova za NDG i patuljasti rast. Nositelj recesivne bolesti smije se pariti samo s partnerom koji nije nositelj, inače se mogu roditi bolesni štenci.

Prehrana

Veliki psi tijekom rasta imaju osjetljive zglobove. Zato štene treba rasti vitko, ali ne smije biti mršavo. Hranu za štence dajte do 18. mjeseca, a zatim hranu za odrasle pse. Količine provjerite na pakiranju i prilagodite ih tjelesnoj građi: rebra se trebaju osjetiti pod rukom, ali preko njih treba biti tanak sloj masnog tkiva.

Od 2. do 4. mjeseca hranite ga 3 puta dnevno, od 4. mjeseca do prve godine 2 puta, a zatim 1 ili 2 puta. Zbog rizika od torzije želuca odaberite 2 obroka, nemojte podizati zdjelicu na stalak i ne dopuštajte psu da trči odmah nakon jela. Ostavite hranu oko 10 minuta, a zatim je uklonite. Novu hranu uvodite postupno, tijekom nekoliko obroka. Svježa voda mora uvijek biti dostupna.

Čokolada, grožđe, grožđice, luk i češnjak otrovni su za pse. Izbjegavajte slatkiše i kosti piletine, kunića, janjetine i svinjetine: mogu uzrokovati začepljenje crijeva.

Njega dlake i tijela

Dlaka. Navikavajte štene na mekanu četku od prvih dana, a od 3. mjeseca na češalj sa širokim zupcima. Oko 4. mjeseca počinje gubiti šteneću dlaku. Francuski klub pasmine savjetuje četkanje svakih 10 dana, dok The Royal Kennel Club preporučuje više od jednom tjedno. Počnite s jednim četkanjem tjedno i povećajte učestalost tijekom intenzivnog linjanja.

Kupanje. Bijela boja može zavarati. Dlaka se sama čisti: pustite da se blato osuši, a zatim ga iščetkajte. Francuski klub pasmine ne preporučuje kupanje.

Uši. Iza ušiju stvaraju se čvorovi dlake koji se ne mogu raščešljati. Pažljivo ih odrežite škarama.

Čaporci. Dvostruki čaporci ne troše se tijekom hodanja. Svakog mjeseca provjeravajte duljinu noktiju na čaporcima i pitajte veterinara kako ih sigurno skraćivati.

Koža. Tamne mrlje na koži ispod dlake normalne su za ovu pasminu.

Slične pasmine i je li patou pravi pas za vas

Karakačanski pas. Obavlja istu ulogu čuvara stada, ali potječe iz jugoistočne Europe. Ima više boja: bijelu, crnu, smeđu i tigrastu.

Tornjak. Čuva stoku i dvorište u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj. Niži je, visok od 60 do 70 cm, i obično ima šarenu dlaku.

Turski kangal. Još jedan čuvar ovaca, s dlakom dugom od 3 do 7 cm i obveznom crnom maskom. Zahtijeva manje četkanja.

Newfoundlandski pas. Pripada istoj FCI sekciji, ali njegova je uloga vuča tereta i rad u vodi. Manje laje i prijateljskiji je prema nepoznatima.

Bernski planinski pas. Trobojni pas sa švicarskih seoskih gospodarstava. Lakše se odgaja i ima slabije izražen čuvarski instinkt.

Prednosti i nedostaci

✅ Prednosti

  • Kod kuće je miran i traži ljudsko društvo.
  • Prirodno čuva dvorište, bez posebne obuke.
  • Odraslom psu dovoljno je oko sat vremena kretanja dnevno.
  • Obično je strpljiv s djecom iz obitelji.
  • Dlaka se sama čisti i gotovo da ne zahtijeva kupanje.

❌ Nedostaci

  • Laje kako bi dao do znanja da je prisutan.
  • Sklon je bježanju i treba sigurnu ogradu.
  • Nije pogodan za stan.
  • Odgoj napreduje sporo i zahtijeva strpljenje barem tijekom prve godine.
  • Obilno se linja.
  • Može biti agresivan prema nepoznatim psima.
  • Živi oko 10 godina.

Ako vam nedostaci predstavljaju veći problem, pogledajte potpuni popis pasmina pasa.

Je li Pirenejski planinski pas pravi izbor za mene?

Pirenejski planinski pas dobar je izbor ako imate veliko ograđeno dvorište, ne smetaju vam lajanje i linjanje te želite mirnog čuvara umjesto poslušnog sportskog psa. Odustanite ako živite u stanu, želite šetnje bez povodca ili izbivate iz kuće cijeli dan. Ako niste sigurni, proučite i druge pasmine pasa prije donošenja odluke.

Korišteni izvori

Odricanje od odgovornosti

Informacije u ovom članku služe u općeobrazovne svrhe. Ne zamjenjuju savjetovanje s veterinarom ili kvalificiranim instruktorom za obuku pasa.

Svaki je pas drukčiji. Opisane karakterne osobine i zdravstveni rizici odnose se na pasminu u cjelini i ne moraju vrijediti za pojedinog psa. U slučaju zdravstvenih problema ili problema u ponašanju obratite se stručnjaku.