Newfoundland pas je divovska radna pasmina s otoka Newfoundland u Kanadi, stvorena za vuču teških tereta i rad u vodi. Mužjaci su visoki oko 71 cm u grebenu i teže oko 68 kg, a ženke oko 66 cm i 54 kg. Pasmina je poznata po blagosti i smirenosti, a prosječni životni vijek iznosi od 8 do 10 godina.
Većina se ljudi u ovu pasminu zaljubi gledajući fotografije. No život s njom ima i drugu stranu. Odrasli mužjak težak je kao krupan muškarac, slina mu ostavlja tragove po podu i namještaju, a usisavač postaje dio svakodnevice. U srpnju pas u Hrvatskoj uglavnom traži hlad i hladne pločice.
Tko je spreman na to, dobiva psa neobično smirene i dobroćudne naravi. Ako tek birate, pogledajte i ostale pasmine pasa u našem katalogu.
Karakter
Blag, smiren i dobronamjeran
Životni vijek
Od 8 do 10 godina
Visina i težina
Mužjaci: ~71 cm, ~68 kg · Ženke: ~66 cm, ~54 kg
Pas za vodu
Plivaće kožice i vodootporna dvostruka dlaka
Pasmina je službeno kanadska. Nastala je na otoku Newfoundland, u sjevernom dijelu Atlantskog oceana.
Standard FCI-ja navodi da newfoundland pas potječe od lokalnih pasa i od krupnog crnog „medvjeđeg psa“ kojeg su Vikinzi donijeli nakon 1100. godine. Dolaskom europskih ribara u pasminu je ušla i krv drugih pasa, ali njezine su osnovne značajke sačuvane. Kada je 1610. godine počela kolonizacija otoka, newfoundland pas već je uvelike imao današnji izgled i karakter.
Priča o Vikinzima je sporna. Pisanih dokaza nema, pa je shvatite kao predaju zapisanu u standardu, a ne kao dokazanu činjenicu.
Jedno je sigurno. Otočani su psa držali za rad. Vukao je kolica s ribom i drvima, pomagao pri izvlačenju mreža i plivao u ledenoj vodi uz obalu. I danas ga standard FCI-ja opisuje kao psa za vuču teških tereta i psa za vodu. Zato ga svrstavaju među radne pse.
Na otoku je živio i drugi pas za vodu, srednje veličine, poznat kao pas iz St. John'sa. Od njega potječe labrador.
Oko pasmine kruže brojne priče o davljenicima izvučenima iz uzburkanog mora. Dio njih je uljepšan i ne može se provjeriti. Evo tri koje su dokumentirane.
Ljubimac lorda Byrona bio je newfoundland pas po imenu Boatswain. Pas je uginuo od bjesnoće 1808. godine. Pjesnik mu je posvetio pjesmu „Epitaf psu“ te mu podigao spomenik na imanju Newstead Abbey. Spomenik i danas stoji ondje.
Seaman je bio pas Meriwethera Lewisa. S ekspedicijom Lewisa i Clarka prešao je Sjevernu Ameriku početkom 19. stoljeća i više se puta spominje u dnevnicima ekspedicije.
Gander je život započeo kao obiteljski pas po imenu Pal. Zatim je postao maskota kanadske pukovnije Royal Rifles of Canada, a vojnici su mu nadjenuli ime po zračnoj luci u gradu Ganderu, gdje je postrojba bila stacionirana. U prosincu 1941. godine pukovnija se borila u Hongkongu. Tijekom jednog napada granata je pala pokraj skupine ranjenih kanadskih vojnika. Gander ju je zgrabio zubima i potrčao prema neprijatelju. Granata je eksplodirala i on je poginuo, ali su ranjenici preživjeli. Godine 2000. britanska organizacija PDSA posmrtno mu je dodijelila Dickinovu medalju. Ta je medalja poznata kao „Viktorijin križ“ za životinje.
Pasmina se i danas koristi za rad u vodi. U Italiji psi Talijanske škole za pse spasioce (SICS) ljeti dežuraju na plažama, a među njima je mnogo pasa pasmine newfoundland.
Psi s otoka stigli su brodovima u Englesku već u 18. stoljeću. Ondje je pasmina postala pomodna među aristokracijom i umjetnicima. Godine 1838. slikar Edwin Landseer naslikao je bijelog psa s crnim mrljama kako leži na rubu pristaništa. Slika nosi naziv „Ugledni član Humanog društva“. Po njoj je ime dobila bijelo-crna obojenost koju i danas zovu landseer.
Engleski uzgajivači 19. stoljeća imali su veliku ulogu u oblikovanju današnjeg tipa. FCI priznaje Kanadu kao zemlju podrijetla. Prema standardu, newfoundland pas svrstan je u II. skupinu FCI-ja, sekciju 2.2 (molosi planinskog tipa).
U kontinentalnoj Europi dio uzgajivača krenuo je vlastitim putem. Tako je nastao landseer europskog kontinentalnog tipa, koji FCI priznaje kao zasebnu pasminu. Ima dulje noge i lakše je građe nego newfoundland pas.
Newfoundland pas je masivan, snažnog i mišićavog tijela te skladnih pokreta. Duljina tijela veća je od visine u grebenu, pa je silueta pravokutna.
Standard FCI-ja daje prosječne vrijednosti. Mužjaci su visoki oko 71 cm u grebenu i teže oko 68 kg. Ženke su visoke oko 66 cm i teže oko 54 kg. Tijelo ženke može biti nešto izduženije i manje masivno.
To su prosječne brojke. Ima i mužjaka težih od 70 kg. Krupnoća je poželjna, ali ne smije ići nauštrb simetrije, čvrstoće i pravilnog kretanja. Malo je pasmina masivnijih nego newfoundland pas. Jedna od njih je mastif, koji nerijetko teži više od 80 kg.
Dlaka je dvostruka i ne propušta vodu. Pokrovna dlaka je srednje duga i ravna, bez kovrča. Dopušta se lagana valovitost. Poddlaka je mekana i gusta, a zimi postaje još gušća.
FCI priznaje tri boje.
Crna. Tradicionalna boja. Treba biti ujednačena, ali dopušta se blagi smeđkasti odsjaj izazvan suncem.
Smeđa. Nijanse variraju od čokoladne do brončane.
Bijelo-crna. To je landseer. Poželjna je crna glava s bijelom lisom koja se spušta prema njušci, crno sedlo na leđima i crne sapi koje se nastavljaju na gornji dio repa. Ostatak tijela je bijel.
Kod crnih i smeđih pasa dopuštene su bijele oznake na prsima, prstima i vrhu repa. Američki klub AKC priznaje i sivu boju. Prema standardu FCI-ja, međutim, svaka boja osim crne, smeđe i bijelo-crne razlog je za diskvalifikaciju.
Između prstiju nalaze se plivaće kožice. Šape su velike i čvrste, a rep pri plivanju služi kao kormilo. Standard to izričito navodi. Kosti su teške, prsa široka i duboka, a pokrovna dlaka održava poddlaku razmjerno suhom. Zato newfoundland pas snažno pliva i može odraslog čovjeka izvući do obale.
No upravo to teško tijelo opterećuje zglobove, a zbog guste dlake teško podnosi vrućinu.
Prema standardu, newfoundland pas ima izraz koji odiše dobroćudnošću i blagošću. Dostojanstven je i vedar, a poznat je po blagosti i smirenosti.
Newfoundland pas slovi kao dadilja. Taj je glas djelomično zaslužen. Pas strpljivo podnosi bučne igre i rijetko reagira naglo.
No riječ je o životinji težoj od 50 kg. Agresija je kod ove pasmine rijetka. Rizik proizlazi iz njegove veličine. Jedan zamah repom može srušiti dijete koje tek prohodava. Mladi pas od radosti skače i gura se. Svaki pas kojeg su predugo vukli za uši može zarežati ili škljocnuti zubima. Ni ova pasmina nije iznimka.
Pravila su jednostavna. Malo dijete i pas ne ostaju sami, ni na minutu. Djeca se ne penju psu na leđa, ne grle ga oko vrata i ne diraju ga dok jede ili spava. Pas ima svoje mjesto gdje ga nitko ne uznemirava. Ta pravila vrijede za svaku pasminu. No kod psa takve veličine pogreška skupo košta.
Većina pasa pasmine newfoundland slaže se s drugim psima. Ako su odrasli s mačkom, rijetko s njom imaju problema. Između dva nekastrirana mužjaka ponekad dolazi do napetosti, pa ih upoznajte pažljivo i na neutralnom terenu.
Prema strancima newfoundland pas je prijazan ili barem miran. Po prirodi nije čuvar. Zalaje kad se netko približi kući, a sam njegov izgled odvraća većinu nepozvanih gostiju. Ako vam treba pas za čuvanje imanja, razmislite o pasminama stvorenima upravo za to, poput turskog kangala.
Newfoundland pas brzo uči, ali naredbe ne izvršava istog trena. Često razmisli sekundu prije nego što reagira. Ne podnosi grub ton. Vikanje i kažnjavanje čine ga povučenim i tvrdoglavim, a miran i dosljedan rad s nagradama daje rezultate.
Dresura počinje prvog dana u novom domu. Štene od 10 kg koje vuče na povodcu je simpatično. Pas od 60 kg koji vuče već je problem. Naučite ga da hoda uz vas, da ne skače na ljude i da čeka na vratima dok je još malo. U prvim mjesecima štene treba upoznati različite ljude, djecu, pse, bučne ulice i automobile.
Za odraslog psa dobra su zanimacija rad u vodi i vuča kolica. Klubovi pasmine u nizu zemalja organiziraju ispite iz rada u vodi.
Newfoundland pas odgovara mirnoj obitelji koja za njega ima vremena i prostora. Želi biti sa svojim ljudima. Nije pas koji živi u dvorištu i vlasnike vidi jednom dnevno. Teško podnosi samoću.
Dobro razmislite ako živite na visokom katu bez dizala, ako vam je važan besprijekorno čist dom ili ako vam je proračun ograničen. Hrana, lijekovi i anestezija doziraju se prema težini, pa liječenje košta mnogo više nego kod srednje velikog psa. A kad pas ostari ili se razboli, netko ga mora moći podići u automobil.
Zauzvrat dobivate psa koji rijetko ima problema u ponašanju i zadovoljan je već time da vam leži pred nogama.
Četkajte psa barem dva do tri puta tjedno. Dvaput godišnje, obično u proljeće i jesen, pas intenzivno linja. Tada je potrebno svakodnevno četkanje. Trebat će vam četka tipa slicker, češalj za poddlaku i metalni češalj. Dlaka se najčešće zapetlja iza ušiju, ispod pazuha, na stražnjim nogama i oko repa.
Newfoundland pas ne smije se brijati za ljeto. Dvostruka dlaka štiti ga od sunca, a nakon brijanja može izrasti neravnomjerno.
Kupajte ga rijetko, nekoliko puta godišnje, i nakon kupanja ga obavezno dobro osušite. Vlažna poddlaka uz kožu dovodi do akutnog vlažnog dermatitisa (tzv. hot spot), bolne upale koja se brzo razvija. Nakon svakog plivanja provjerite i uši. Viseće su, zadržavaju vlagu i lako se upale.
Slinjenje se pojačava nakon pijenja, jela i na vrućini. Mnogi vlasnici drže krpu kraj vrata i u automobilu.
Štene brzo raste, ali kosti i zglobovi sazrijevaju tek oko druge godine. Rast mora biti ravnomjeran. Hranite ga hranom za štence velikih ili divovskih pasmina i držite ga vitkim, tako da mu se rebra lako napipaju. Svaki suvišni kilogram u tom razdoblju opterećuje zglobove. Ne dajte mu dodatke kalcija bez savjeta veterinara. Uravnotežena hrana sadrži sve potrebno, a višak šteti.
Kod ove pasmine posebno je opasna dilatacija i torzija želuca (GDV). Ugroženi su psi sa širokim i dubokim prsnim košem. Dnevni obrok podijelite na dva ili tri dijela i ne dopuštajte trčanje i burnu igru prije i poslije hranjenja. Ako pas uzalud pokušava povratiti, trbuh mu se nadima i ne može se smiriti, odmah idite veterinaru. To je hitan slučaj.
Slična pravila vrijede i za druge velike pasmine. Pogledajte, na primjer, kako se pristupa prehrani cane corsa.
Odrasli newfoundland pas nije sportaš. Dvije šetnje dnevno, malo igre i prilika za plivanje sasvim su mu dovoljni. Štene ne treba preopterećivati. Do kraja rasta izbjegavajte dugo trčanje, skokove s visine i često penjanje uz stube.
Plivanje štedi zglobove. Puštajte psa u vodu koju poznajete i budite u blizini. Morske struje i hladna akumulacijska jezera skrivaju opasnosti čak i za snažnog plivača. Nakon kupanja u moru isperite dlaku slatkom vodom.
Vrućina je pravi problem. Pri temperaturama iznad 25 °C šetajte psa rano ujutro i kasno navečer. Danju mu osigurajte hlad, svježu vodu i hladan pod. Nikada ga ne ostavljajte u automobilu, čak ni na pet minuta.
Newfoundland pas može živjeti i u stanu ako zgrada ima dizalo i ako pas redovito izlazi u šetnju. Kuća s dvorištem je praktična, ali dvorište ne zamjenjuje vrijeme provedeno s vlasnicima.
Prosječni životni vijek iznosi od 8 do 10 godina. Neke su bolesti kod ove pasmine nasljedne. Testovi roditelja ne daju jamstvo, ali smanjuju rizik.
Displazija kukova i laktova (HD i ED). Utvrđuje se rendgenskim snimanjem. Oba roditelja moraju imati službeni nalaz.
Subaortna stenoza (SAS). Prirođeno suženje ispod aortnog zaliska srca. Newfoundland pas osobito je sklon ovoj bolesti. Otkriva se pregledom kod veterinarskog kardiologa.
Dilatacijska kardiomiopatija (DCM). Srčani mišić slabi, a klijetke se šire. Obično se javlja kod odraslih pasa.
Cistinurija. Nasljedna bolest kod koje bubrezi ne uspijevaju vratiti aminokiselinu cistin u krv. U mokraćnim putovima stvaraju se kamenci, a kod mužjaka mogu začepiti mokraćnu cijev. Nasljeđuje se recesivno. Za pasminu postoji DNK test koji pokazuje je li pas čist, nositelj ili bolestan.
Puknuće prednjeg križnog ligamenta. Teško tijelo opterećuje koljena, pa je ta ozljeda kod ove pasmine česta.
Kad birate štene, zatražite dokumentaciju za oba roditelja: nalaze zglobova, pregled srca i DNK test na cistinuriju. Usmeno uvjeravanje da su „zdravi“ nije nalaz. Upoznajte majku, pogledajte gdje štenci odrastaju i provjerite rodovnicu. Dobar uzgajivač ispitat će i vas jer želi znati kamo mu pas odlazi.
Ako vam se sviđa newfoundland pas, ali se dvoumite, pogledajte i ove pasmine.
Bernski planinski pas švicarska je planinska pasmina iz iste skupine FCI-ja. Karakter mu je sličan. Miran je, privržen i dobro se osjeća u obitelji. Sličan je i po visini: mužjaci su visoki od 64 do 70 cm u grebenu, ali je znatno lakše građe nego newfoundland pas. Usne su mu priljubljene pa rijetko slini. Obilno linja. Voda ga osobito ne privlači. Veliki je nedostatak kratak životni vijek, a rak je čest uzrok smrti kod ove pasmine.
Labrador i zlatni retriver vole vodu jednako kao i newfoundland. Labrador čak potječe s istog otoka. Obje pasmine teže otprilike upola manje nego newfoundland pas. U automobil ulaze bez rampe, možete ih podići na ruke ako zatreba i ne pate toliko od vrućine. Zauzvrat traže mnogo kretanja i posla. Bez toga im je dosadno i počinju uništavati stvari.
Engleski mastif i njemačka doga divovi su kao i newfoundland pas, ali imaju kratku dlaku. Četkanje traje nekoliko minuta tjedno, a čvorova nema. Mastif također obilno slini i ima snažan nagon za čuvanjem doma. Doga je visoka i elegantna, a mužjaci prema standardu imaju najmanje 80 cm u grebenu. Obje su pasmine sklone torziji želuca i kratko žive, baš kao i newfoundland pas.
Kavkaski ovčar i tibetanski mastif krupni su i imaju gustu dlaku, baš kao newfoundland pas. Karakter im je drugačiji. Oni su čuvari, stvoreni da brane stado i teritorij. Ne vjeruju strancima, odlučuju samostalno i ne trpe tuđe ljude u dvorištu. Od njih ne očekujte blagost kakvu ima newfoundland pas. Te su pasmine za iskusnog vlasnika koji zna što je pas čuvar i može ga kontrolirati.
Potpuni popis s opisima nalazi se u odjeljku sve pasmine pasa, a pasmine o kojima imamo zasebne detaljne članke pronaći ćete u katalogu pasmine pasa.
