Mastif - velike pasmine pasa sa snažnim karakterom

Povijest mastifa

Najraniji tragovi mastifima sličnih pasa potječu iz Mezopotamije, prije više od 4000 godina. Reljefi iz Asirije prikazuju velike, teške pse koji su se koristili u lovu i ratu. Te su slike dovoljno detaljne da se prepozna karakteristična građa molosoidnih pasa, masivna glava, široka prsa, teški udovi.

Stari Rimljani naišli su na takve pasmine pasa pri osvajanju Britanije i bili su impresionirani njihovom snagom i hrabrošću. Pisani izvori iz tog vremena opisuju britanske pse kao iznimno velike i žestoke u borbi. Rimljani su ih uvozili u Rim, gdje su ih koristili na arenama protiv ljudi i životinja. To je mračna stranica povijesti pasmine, ali je dobro dokumentirana.

Tijekom srednjeg vijeka mastifi su se proširili po čitavoj Europi. U Španjolskoj su se koristili za čuvanje ogromnih stada merino ovaca koje su prelazile zemlju posebnim putovima. U Italiji su uzgajani kao čuvarski psi imanja i dvoraca. U Tibetu su čuvali manastire i nomadske logore u ekstremnim klimatskim uvjetima.

Svaka je zemlja razvila svoju varijantu mastifa, prilagođenu lokalnoj klimi, terenu i potrebama. Odatle dolazi i velika raznolikost pasmina koje danas grupiramo pod zajedničkim nazivom mastif. Unatoč razlikama u izgledu, dlaci i karakteru, sve dijele zajedničko podrijetlo i zajedničku funkciju, čuvanje i zaštitu.

Karakteristike mastifa

Mastifi su jedni od najteži pasa na svijetu. Engleski mastif može doseći 100 kg, a Tibetski mastif impresionira gustom grivom i otpornošću na hladnoću. Unatoč razlikama između pasmina, postoje osobine koje su zajedničke gotovo svim mastifima.

Veličina i građa. Svi mastifi su veliki do vrlo veliki psi. Imaju široku, masivnu glavu, duboka prsa i tešku koštanu strukturu. Kreću se polako i dostojanstveno, bez suvišne užurbanosti. Kad mastif uđe u prostoriju, teško ga je ne primijetiti.

Temperament. Mastifi su mirni i uravnoteženi psi. Nisu hiperaktivni i ne trebaju sate trčanja svaki dan. U domu su tihi i nenametljivi, ali kad zatreba reagiraju brzo i odlučno. Većina mastifa ne laje bez razloga, što ih čini prilično podnošljivima u stambenom okruženju, ako njihova veličina nije problem.

Lojalnost. Mastifi su vrlo privrženi svojoj obitelji. Vole biti blizu ljudi, unatoč svojoj velikoj veličini. Mnogi od njih smatraju da su psi za krilo i pokušat će se popeti na vas bez obzira na svoju težinu. Ta privrženost je lijepa stvar, ali znači i da ne podnose dobro samoću.

Zaštitarski instinkti. Čuvanje je ugrađeno u ove pse. Nije ih potrebno posebno trenirati za to. Na nepoznate reagiraju s oprezom, ali rijetko s agresijom bez razloga. Dobro socijaliziran mastif je oprezan, ne agresivan. Razlika je važna.

Aktivnost. U domu su mastifi tromi i mirni. Vani trebaju redovite, ali umjerene šetnje. Nisu psi za jogging ili intenzivne sportove. Pretjerano opterećenje, osobito u mladoj dobi, opterećuje zglobove i može uzrokovati trajne probleme.

Pasmine mastifa

Mastifi su veliki čuvarski psi s tisućljetnom poviješću. Uzgajani su za čuvanje stada i imovine, a u prošlosti su se koristili i u ratu. Danas su prvenstveno psi pratioci i obiteljski čuvari. Karakteristični su po masivnom tijelu, širokoj glavi i mirnom temperamentu. Ako tražite psa koji će s vama trčati po parku svako jutro, mastif vjerojatno nije pravi izbor. Ako tražite mirnog, vjernog i impresivnog pratitelja koji će već samom svojom prisutnošću odbiti većinu neželjenih posjetitelja, onda se isplati čitati dalje.

Osnovne pasmine mastifa

Engleski Mastif

Engleski mastif je vjerojatno najpoznatiji predstavnik skupine i jedna od najteži pasmina pasa uopće. Mužjaci redovito dosežu 80 do 90 kg, a neki prelaze 100 kg. Unatoč tome, nisu psi koji impresioniraju brzinom ili energijom. Engleski mastif je spor, metodičan i vrlo miran u domu.

Pasmina ima dokumentiranu povijest u Engleskoj od najmanje 2000 godina. Koristila se za čuvanje imanja, na rimskim arenama i kasnije za borbe s medvjedima i lavovima. Danas od svega toga gotovo ništa nije ostalo u karakteru psa. Suvremeni Engleski mastif je dobrodušni div koji voli kauč i društvo ljudi.

Važno je znati da se ova pasmina obilno linja i da se jako slini. Vlasnici se s vremenom naviknu držati krpe po cijelom domu. Dlaka je kratka i laka za održavanje, ali količina dlake na odjeći i namještaju je značajna. Ako imate alergiju na pseću dlaku ili ne podnosite slinu na svojoj odjeći, ova pasmina nije za vas.

Zdravstveno, pasmina ima predispoziciju za displaziju kukova i lakata, uvrtanje želuca i probleme sa srcem. Životni vijek mu je relativno kratak, oko 8 do 10 godina. To je nešto što svaki budući vlasnik mora unaprijed prihvatiti i dobro je razmisliti prije donošenja odluke.

Napuljski Mastif

Napuljski mastif je pasmina koja se jednom viđena ne može zamijeniti ni s jednom drugom. Ogromna količina naborane, viseće kože po cijelom tijelu, teška glava i tužan pogled čine ga nezaboravnim. Potječe iz južne Italije i smatra se izravnim potomkom rimskih ratnih pasa, iako je suvremena pasmina standardizirana tek nakon Drugog svjetskog rata.

Karakter mu je miran i rezerviran. Napuljski mastif nije pas koji oduševljeno dočekuje svakog nepoznatog. On promatra, procjenjuje i odlučuje. S obitelji je nježan i privržen, ponekad do mjere koja iznenađuje ljude koji ga poznaju samo po vanjskom izgledu. Voli biti blizu svojih ljudi i ne podnosi dobro samoću.

Uzgoj ove pasmine zahtijeva ozbiljnu predanost. Naboranu kožu treba redovito čistiti, posebno oko njuške i vrata, jer se u naborima skuplja vlaga i može doći do iritacije ili infekcije. Sline ima u izobilju, možda više nego kod ikoje druge pasmine. To nije hiperbola, već praktična stvarnost s kojom vlasnici ove pasmine žive svaki dan.

Kretanje Napuljskog mastifa je sporo i tromo. Nije pas za aktivne ljude. Važno je ne preopterećivati ga u mladoj dobi, jer se kostur razvija sporo kod tako velikih pasmina i rano opterećenje zglobova ostavlja trajne posljedice.

Španjolski Mastif

Španjolski mastif je možda najmanje poznata od osnovnih pasmina mastifa izvan Španjolske, ali u svojoj domovini ima vrlo dugu i dobro dokumentiranu povijest. Koristio se stoljećima za čuvanje ogromnih stada merino ovaca koje su prelazile Španjolsku posebnim putovima zvanima cañadas. Njegov zadatak bio je čuvati stado od vukova, a ne voditi ga. Ta je razlika važna za razumijevanje njegova karaktera.

Španjolski mastif je samostalan pas. Navikao je donositi odluke bez čovjeka uz sebe. To ga čini težim za obuku u usporedbi s pasminama koje su uzgajane za tijesan rad s čovjekom. Nije neposlušan, jednostavno je neovisan i ima vlastito mišljenje o tome kada i kako reagirati.

Fizički je vrlo velik pas s gustom, poludugom dlakom i karakterističnom resom ispod grla. Teži između 60 i 100 kg. Jako dlaka, posebno pri promjeni godišnjih doba. Dobro je prilagođen hladnoći, ali ne podnosi dobro vrućine. U Hrvatskoj je klima prikladna za ovu pasminu, posebno u planinskim područjima.

Za razliku od nekih drugih mastifa, Španjolski mastif je prilično aktivan i treba više kretanja. Stan definitivno nije prikladno mjesto za njega. Treba dvorište i prostor, a po mogućnosti i posao ili barem svrhu, čak i ako je to samo čuvanje dvorišta.

Doga de Bordeaux

Doga de Bordeaux, poznata i kao Francuski mastif, pasmina je s vrlo karakterističnim izgledom. Masivna glava s dubokim naborima i crvenkastosmeđa dlaka čine je lako prepoznatljivom. Glava je proporcionalno jedna od najvećih među svim pasminama pasa u odnosu na veličinu tijela. Na svjetskoj razini pasmina je postala mnogo popularnija nakon filma iz 1989. godine s Tomom Hanksom , u kojem glavnu ulogu igra upravo takav pas.

Karakter mu je miran, vjeran i vrlo privržen obitelji. Psi ove pasmine obično biraju jednu osobu kojoj su posebno privrženi, ali su dobri s cijelom obitelji. S djecom su strpljivi i pažljivi, unatoč svojoj velikoj veličini.

Pasmina je poznata u Francuskoj od najmanje 14. stoljeća, a vjerojatno i ranije. Koristila se za čuvanje imanja, za lov na krupnu divljač i u prošlosti za pseće borbe. Suvremena Doga de Bordeaux je mnogo blaži pas od svojih predaka, ali instinkt čuvanja je ostao.

Zdravstveno treba napomenuti da pasmina ima relativno kratak životni vijek, oko 5 do 8 godina, što je manje čak i od ostalih mastifa. Problemi sa srcem i zglobovima su česti. Odabir savjesnog uzgajivača s jasnim zdravstvenim pretragama roditelja posebno je važan kod ove pasmine.

Tibetski Mastif

Tibetski mastif je možda najegzotičniji predstavnik skupine. Potječe s Himalaja i Tibetske visoravni, gdje se koristio za čuvanje manastira, sela i nomadskih logora u uvjetima u kojima većina pasmina jednostavno ne bi preživjela. Temperature u njegovoj domovini padaju do minus 40 stupnjeva i njegova je dlaka razvijena upravo za takve uvjete.

Gusta dvostruka dlaka, masivna griva oko vrata i glave te ponosno držanje čine ga nezaboravnim. Boja varira od crne do crvenkastosmeđe i zlatne, ponekad s karakterističnim svijetlim mrljama iznad očiju.

Karakter Tibetskog mastifa vrlo je različit od većine ostalih mastifa. On je samostalniji, nepovjerljiviji prema nepoznatima i teži za obuku. Nije pas koji želi ugoditi čovjeku. Ima vlastito mišljenje i zastupa ga. Iskusni vlasnici opisuju Tibetskog mastifa kao psa s mačjim karakterom u tijelu medvjeda i taj opis je prilično točan.

Važna posebnost je da je Tibetski mastif noćni pas. U prirodi je čuvao logore noću, pa instinktivno je aktivniji navečer i noću. Noću puno laje, što je ozbiljan problem u gradskom okruženju i treba uzeti u obzir prije donošenja odluke o ovoj pasmini.

Pasmina se razmnožava jednom godišnje, za razliku od većine pasa koji imaju dva ciklusa. To je primitivna osobina, sačuvana od divljih predaka, i pokazatelj koliko se malo ova pasmina promijenila u usporedbi s ostalima.

Bulmastif

Bulmastif je relativno nova pasmina, stvorena namjenski u Engleskoj u 19. stoljeću. Cilj je bio dobiti psa dovoljno brzog da sustigne krivolovca i dovoljno snažnog da ga zadrži bez ozljeđivanja. U tu svrhu križani su Engleski mastif i Buldog u omjeru otprilike 60 prema 40.

Rezultat je kompaktniji i atletičniji pas od Engleskog mastifa, ali s istom mirnoćom i lojalnošću. Bulmastif je lakši za održavanje od većine mastifa, manje se sliní i nešto je aktivniji, bez da je pretjerano energičan.

Obuka Bulmastifa zahtijeva dosljednost. Psi ove pasmine su pametni, ali imaju vlastitu volju. Dobro rade s jasnim pravilima i mirnim, samopouzdanim vlasnikom. Ne reagiraju dobro na prisilu ili nervozne reakcije s čovjekove strane. Ako je vlasnik nedosljedan, pas to vrlo brzo shvati i počinje sam određivati svoje granice.

S djecom su Bulmastifi dobri, posebno ako su odrasli s njima. Prema nepoznatima su suzdržani, ali rijetko agresivni bez razloga. Njihov prirodni instinkt je blokirati i zadržati, a ne napadati, što je važna karakteristika pasmine.

Molosoidne pasmine srodne mastifima

Cane Corso

Cane Corso je talijanski molos atletske građe i vrlo snažnog zaštitarskog instinkta. Potječe iz južne Italije, gdje se koristio za čuvanje farmi i stada, za lov na krupnu divljač i u prošlosti u vojne svrhe. Ime dolazi od latinskog cohors, što znači čuvar ili stražar.

Fizički je lakši i atletičniji od većine mastifa. Teži između 40 i 60 kg, što ga čini upravljivijim od Engleskog ili Napuljskog mastifa. Kretanje je slobodno i samopouzdano. Glava je masivna, ali bez prekomjernih nabora.

Karakter Cane Corsa vrlo je različit od dobrodušnog i tromog Engleskog mastifa. On je energičniji, oštriji i zahtijeva ozbiljniju obuku i socijalizaciju. Nije pasmina za početnike. U pravim rukama iznimno je pouzdan i lojalan pas, ali kod neiskusnog ili nedosljednog vlasnika može postati problem.

Fila Brasileiro

Fila Brasileiro je brazilska pasmina, stvorena od europskih mastifa koje su doveli portugalski kolonizatori i lokalnih pasa. Koristila se u Brazilu za čuvanje plantaža, hvatanje odbjeglih robova i lov. Ta je povijest mračna, ali neodvojivi je dio podrijetla pasmine.

Fizički je vrlo velik pas s karakterističnom naboranom kožom i teškom glavom naslijeđenom od mastifskih predaka. Teži između 60 i 90 kg. Kretanje se opisuje kao kretanje deve, zbog načina na koji pas istovremeno pomiče oba kraka s iste strane. To je jedinstvena karakteristika pasmine.

Karakter Fila Brasileira je vrlo specifičan. Pasmina je poznata po iznimnoj lojalnosti prema vlasniku i obitelji, i po dubokom nepovjerenju prema nepoznatima. Brazilski kinološki standard izričito navodi da je agresivnost prema nepoznatima prihvaćena i poželjna osobina pasmine, što je čini vrlo različitom od većine pasa kod kojih se agresija smatra nedostatkom.

Dogo Argentino

Dogo Argentino je argentinska pasmina s potpuno bijelom dlakom i atletskom građom. Stvorena je u 20. stoljeću križanjem brojnih pasmina, uključujući Kordobskog borbenog psa, Španjolskog mastifa, Buldoga, Boksera i drugih. Cilj je bio dobiti psa za lov na krupnu divljač, uključujući pumu i divljeg vepra, u surovim uvjetima argentinske pampe.

Fizički je vrlo različit od tipičnog mastifa. Lakši je, mišićaviji i atletičniji. Bijela dlaka je karakteristična i jedina dopuštena standardom, uz iznimku jedne tamne mrlje oko oka, koja je dozvoljena.

Karakter mu je hrabar, energičan i vrlo lojalan obitelji. Zahtijeva ozbiljnu fizičku aktivnost, mnogo više od ostalih pasmina u ovoj skupini. Nije pas za pasivan način života. Socijalizacija je vrlo važna, jer pasmina ima snažan lovački instinkt i može biti agresivna prema drugim životinjama.

Alabai

Alabai, poznat i kao Srednjoazijski ovčar, jedna je od najstarijih pasmina na svijetu. Potječe iz prostranih stepa i planina Srednje Azije, uključujući Turkmenistan, Uzbekistan, Kazahstan i Afganistan. Nije mastif u strogom smislu riječi, ali je uključen ovdje zbog molosoidne građe i slične funkcije čuvara.

Fizički je vrlo velik pas s teškom koštanom strukturom i gustom dlakom prilagođenom ekstremnoj klimi. Teži između 50 i 80 kg. Glava je široka i masivna, uši se tradicionalno kratko podrezuju.

Karakter Alabai je samostalan, samopouzdan i vrlo psihički stabilan. Nije nervozan pas, ne reagira na sitne podražaje, ali pri stvarnoj prijetnji reagira brzo i odlučno. Obuka je izazov, jer je pasmina razvijana za samostalan rad, bez stalnih uputa od čovjeka. Zahtijeva iskusnog vlasnika s jasnim granicama i dosljednim ponašanjem.

Tosa Inu

Tosa Inu je japanska pasmina, stvorena u 19. stoljeću križanjem lokalnih japanskih pasa s europskim molosima, uključujući Mastifa, Buldoga, Bulmastifa i Nemačku dogu. Cilj je bio dobiti većeg i snažnijeg psa za tradicionalne japanske pseće dvoboje. Ta je praksa zabranjena u Japanu nakon Drugog svjetskog rata.

Fizički je vrlo velik pas s teškom glavom, naboranim licem i karakterističnom crvenkastosmeđom dlakom. Teži između 60 i 90 kg. U Japanu postoje dvije linije, lakša radna linija i teža izložbena linija.

Karakter Tosa Inua je miran, tih i dostojanstven. Japanski opisi pasmine naglašavaju samokontrolu i tišinu. Psi ove pasmine rijetko laju nepotrebno i vrlo su suzdržani u izražavanju emocija. Prema obitelji su lojalni i privrženi, ali ne demonstrativno. Prema nepoznatima su suzdržani i promatraju.

Pasmina je zabranjena ili ograničena u nizu zemalja, uključujući neke europske države, zbog svog podrijetla od borbenih pasa. U Hrvatskoj nema posebne zabrane, ali je pasmina koja zahtijeva vrlo iskusnog vlasnika.

Uzgoj i njega

Prostor. Mastifi su veliki psi i trebaju prostor. Stan nije idealan, ali nije nemoguća opcija ako pas dobiva dovoljno šetnji. Dvorište je velika prednost, ali dvorište ne zamjenjuje šetnje. Pas ostavljen sam u dvorištu bez kontakta s ljudima nije sretan pas, bez obzira na pasminu.

Kretanje. Mastifi nisu sportski psi. Dvije umjerene šetnje dnevno sasvim su dovoljne za većinu pasmina. Pretjerano opterećenje u mladoj dobi može naštetiti zglobovima. Važno je znati da mastifi rastu sporo i njihov kostur se potpuno formira tek oko 2 do 3 godine starosti.

Dlaka. Većina mastifa ima kratku dlaku koja je laka za održavanje. Tibetski mastif i Pirenejski mastif su iznimke s gustom dvostrukom dlakom. Svi mastifi dlakaju u različitoj mjeri i svi se sline, neki više, neki manje.

Zdravlje. Uobičajeni zdravstveni problemi kod mastifa uključuju displaziju kukova i lakata, uvrtanje želuca, probleme s laktovima i srčane bolesti. Prosječno žive 8 do 12 godina ovisno o pasmini. Veće pasmine žive kraće , što je opća zakonitost kod velikih pasa.

Prehrana. Mastifi jedu puno. Kvalitetna prehrana i kontrola težine važni su za zdravlje zglobova. Pretilost je ozbiljan problem kod ovih pasmina i značajno skraćuje njihov životni vijek.

Socijalizacija. Rana socijalizacija je vrlo važna. Mastif koji nije naviknut na ljude, djecu i druge pse od malena može postati pretjerano oprezan ili teško upravljiv s obzirom na svoju veličinu.

Za koga je mastif prikladan?

Mastif je prikladan za ljude koji imaju iskustva s psima. Nije pasmina za vlasnika bez iskustva. Unatoč svojoj povijesti radne pasmine pasa , po prirodi nije agresivan (postoje iznimke), a iskustvo je potrebno zbog veličine i snažne volje. Obuka mora početi rano i biti dosljedna.

Prikladan je za obitelji s djecom, ali treba biti oprezan s malom djecom, ne zbog agresije, već zbog veličine. Mastif može srušiti malo dijete sasvim slučajno samo jednim pokretom repa.

Ljudi koji žive u stanu mogu uzgajati mastifa, ali moraju biti spremni na redovite šetnje i praktične stvari poput lifta. Penjanje uz stepenice nije idealno za zglobove ovih pasa, posebno u starijoj dobi.

Mastif nije prikladan za ljude s vrlo aktivnim načinom života koji žele psa za trčanje ili planinarenje. On je pas za miran život u domu s umjerenom aktivnošću vani i s ljudima koji cijene mirnoću i vjernost više od energije i dinamike.

Često postavljana pitanja

Odricanje od odgovornosti

Ovaj članak ima informativni karakter i ne zamjenjuje savjetovanje s veterinarom ili stručnjakom za ponašanje pasa. Svaki pas ima individualni karakter, zdravstveno stanje i potrebe.