Ogromno tijelo, naborana koža i pogled od kojeg slabiji karakteri radije uzmaknu — no iza tog izgleda krije se pas, nježan, odan i iznenađujuće miran.
Napuljski mastif potječe od ratnih pasa Drevnog Rima. Danas je miran kućni čuvar s karakterom koji iznenadi svakoga tko ga prvi put upozna.
Napuljski mastif (Mastino Napoletano) je masivna talijanska pasmina psa čuvara podrijetlom od ratnih pasa Drevnog Rima. Mužjaci teže 65–70 kg pri visini od 65–75 cm, prepoznatljivi po obilnim naborima kože na glavi i tijelu. Unatoč impozantnom izgledu, kod kuće je miran, privržen i relativno tih suputnik, no zahtijeva iskusnog vlasnika i dovoljno prostora.
Povijest napuljskog mastifa toliko je duga da se njezin početak gubi u prapovijesti. Smatra se da korijeni pasmine sežu do otprilike 3000. godine pr. Kr., kada su u Aziji i na Bliskom istoku postojali masivni molosoidni psi, prikazivani na reljefima i kipovima. Aleksandar Veliki je tijekom svojih vojnih pohoda po Aziji naišao na divovske ratne pse i doveo ih u Makedoniju, odakle se taj tip proširio diljem Europe.
Rimljani su ih preuzeli i pretvorili u oružje. Pod nazivom Canis Pugnax ti su psi koračali uz legije, čuvali vojne logore, sudjelovali u gladijatorskim igrama, a ponekad nosili oklope ili baklje kako bi sijali paniku u neprijateljskim redovima. Rimski pisci Varon i Kolumela opisivali su ih kao nezamjenjive čuvare imanja i poljoprivrednih gospodarstava.
Padom Zapadnog Rimskog Carstva pas nije nestao, već se jednostavno povukao u južnu Italiju. Na području Napulja, po farmama i imanjima, lokalno stanovništvo nastavilo je uzgajati tu pasminu stoljećima, bez posebne sustavnosti, više iz tradicije i potrebe. Mještani su ga jednostavno nazivali "veliki pas malog čovjeka", pas običnih ljudi koji je čuvao njihov dom.
Nakon Drugog svjetskog rata pasmina je gotovo izumrla. Upravo je tada slikar i kinolog Piero Scanziani vidio primjerak na izložbi u Napulju i ostao zapanjen. Otkrio je sivog, masivnog psa po imenu Gualione i pretvorio ga u temelj suvremene pasmine. Scanziani je napisao prvi standard 1948. godine i službeno je registrirao. Međunarodna kinološka federacija FCI priznala je pasminu, a njezin službeni naziv ostao je Mastino Napoletano.
U Ameriku je pas stigao tek 70-ih godina, a Američki kinološki klub (AKC) službeno ga je priznao tek 2004. godine.
Što je ovaj pas radio kroz povijest?
U Drevnom Rimu bio je ratni pas i čuvar vojnih logora. Na srednjovjekovnim imanjima koristili su ga kao čuvara imanja, vinograda i stoke. U napuljskoj regiji bio je pas koji je plašio uljeze samom svojom prisutnošću, bez potrebe da se makne s mjesta. Danas je napuljski mastif kućni čuvar i suputnik. Instinkt čuvanja ostao je, ali rat je odavno zaboravljen.
Kako izgleda napuljski mastif
Crna, smeđa (fawn) i siva, tri od priznatih boja pasmine, još prije prvog rođendana.
Mastino Napoletano jedan je od najmasivnijih pasa na svijetu.
U prošlosti se koristio kao radni pas s izvanrednim kvalitetama.
Zbog svoje ogromne veličine, specifične njege i potrebe za iskusnim vlasnikom, pasmina danas nije među najraširenijima.
Mužjaci dosežu 65 do 70 kg, a ponekad i više. Ženke su nešto lakše, obično između 50 i 60 kg. Visina kod mužjaka je oko 65 do 75 cm.
No brojke ne prenose dojam. Tijelo je široko i mišićavo, s masivnim prednjim nogama, debelim vratom i prsnim košem koji nalikuje bačvi. Gipkost tijela ipak je iznenađujuća za takvu masu.
Najkarakterističnija je koža. Nabori i labava koža po cijelom tijelu, posebno na glavi i licu, prepoznatljivo su obilježje pasmine. Ta koža nije estetska hirovitost. U borbi je služila kao prirodna zaštita, jer ugriz protivnika nije izravno dopirao do mišića i kostiju.
Zubi su snažni, s pravilnim škarastim ili kliještastim zagrizom. Čeljust je široka i jaka.
Boja je raznolika. Službeno priznate boje su siva ili plava, crna, smeđa i fawn (svijetlosmeđa do boje lososa). Dopuštene su i tigraste šare. Male bijele mrlje na prsima i prstima šapa dopuštene su po standardu. Plava i crna su najtraženije i najraširenije boje.
Dlaka je kratka, glatka i gusta. Ne zahtijeva puno održavanja u smislu četkanja, ali nabori na koži zahtijevaju redovito čišćenje.
Brzina nije jača strana pasmine. Mastino je stvoren za čuvanje prostora, ne za trčanje. Na kratkim udaljenostima može uvjerljivo ubrzati, ali nije pasmina za sportske aktivnosti.
Napuljski mastif narav
Tu se krije veliko iznenađenje za one koji ne poznaju pasminu. Pas koji izvana izgleda poput živog oružja, kod kuće je miran, dobroćudan i duboko privržen obitelji.
Mastino Napoletano je pas s karakterom. Nije servilan i ne traži neprestano odobravanje. Sam odlučuje hoće li slušati ili ne, i upravo zato iskustvo vlasnika ima značaj. Pasmina nije prikladna za ljude koji nikada nisu imali psa, a posebno ne za ljude bez jasne i smirene dominacije.
S članovima obitelji je nježan i strpljiv. Voli fizički kontakt, voli ležati blizu ljudi. Djeca u obitelji su dobro prihvaćena, no zbog ogromne veličine nadzor je obvezan, posebno s malom djecom.
Prema strancima je suzdržan i oprezan. Nije agresivan bez razloga, ali nije ni gostoljubiv. Promatra, procjenjuje i odlučuje. Socijalizacija od rane dobi važna je upravo zbog toga.
S drugim psima može biti složeno, posebno s mužjacima. Napuljski mastif je pasmina pasa s dominantnim instinktima.
Mastino Napoletano nije pas koji puno laje. Više je tihi promatrač. Upravo je njegova tiha, masivna prisutnost dovoljna.
Miran promatrač na ulici. Napuljski mastif čuva prisutnost, a da se ne mora ni pomaknuti.
Zanimljive činjenice o napuljskom mastifu
Pas Trogonja iz serijala "Harry Potter" je napuljski mastif. Pas korišten za snimanje zvao se Louis.
Pasmina je jedna od rijetkih pasa prikazanih u antičkoj skulpturi. U Vatikanskim muzejima čuva se mramorni kip molosoidnog psa, smatran izravnim pretkom mastifa.
Nabori na koži nisu samo estetika. Povijesno gledano, pružali su zaštitu pri ugrizu, jer se koža pomicala, a ugriz je rijetko dopirao do životno važnih dijelova.
Napuljski mastif klasificiran je u Skupinu 2 FCI-ja, zajedno s pinčerima, šnaucerima i švicarskim planinskim psima, što može iznenaditi. No logika je u čuvarskoj funkciji.
Mužjaci mogu težiti više od prosječnog čovjeka. Psi teži preko 80 kg nisu rijetkost kod određenih linija, iako standard ne potiče ekstremnu masu na štetu zdravlja.
Unatoč drevnom podrijetlu, standard je napisan tek 1948. godine. Pasmina je postojala stoljećima bez ikakve službene dokumentacije. Mastino Napoletano je nacionalna pasmina Italije i uvršten je na popis kinološke baštine zemlje.
Slinjenje je obilno i činjenica je života s ovom pasminom. Vlasnici se brzo naviknu nositi ručnik, posebno nakon pijenja vode.
Potreba za vodom i hranom
Slina, mokre šape i posve nepokolebljiv pogled, vrijeme rijetko brine mastina.
Napuljski mastif jede mnogo. To je jednostavno činjenica koja proizlazi iz njegove veličine.
Odraslom psu težine oko 60 kg treba otprilike 4 do 6 šalica suhe hrane za pse dnevno, podijeljeno u dva obroka. Jednokratno hranjenje velikom količinom hrane se ne preporučuje, jer kod velikih pasmina postoji rizik od torzije želuca, životno opasnog uvijanja želuca. Dva obroka, ujutro i navečer, znatno smanjuju taj rizik.
Hrana mora biti namijenjena velikim pasminama. Ravnoteža kalcija i fosfora posebno je važna tijekom razdoblja rasta, jer napuljski mastif raste sporo. Puna veličina dostiže se tek oko treće godine života. Hranjenje proizvodima za male ili srednje pasmine može poremetiti razvoj kostiju.
Sirova prehrana (BARF, odnosno sirovo meso, kosti i iznutrice) popularna je među mnogim vlasnicima ove pasmine. Kod psa od 60 kg to znači otprilike 1,2 do 1,5 kg mesa, kostiju i organa dnevno.
Voda je kritično važna. Psu težine 60 kg potrebno je gotovo 3 litre svježe vode dnevno uz umjerenu aktivnost. Po vrućem vremenu ili nakon kretanja potreba raste. Posuda s vodom mora biti velika, puna i dostupna u svakom trenutku. Zbog slinjenja voda se brzo zaprlja i treba je redovito mijenjati.
Prekomjerna težina stvaran je problem kod ove pasmine. Dodatni kilogrami opterećuju zglobove, a problemi sa zglobovima jedna su od najčešćih zdravstvenih tegoba. Praćenje težine i precizna prehrana ulaganje su u zdravlje psa.
Bolesti tipične za Mastino Napoletano
Napuljski mastif je u osnovi zdrava pasmina, no njegova veličina nosi predispoziciju za niz bolesti uobičajenih kod divovskih pasmina.
Displazija kuka i lakta spadaju među najčešće dijagnoze. Genetska predispozicija je stvarna i dobri uzgajivači provode preglede i certifikaciju rasplodnih pasa. Simptomi uključuju šepanje, otežano ustajanje, nevoljkost za kretanjem.
Torzija želuca (gastrična dilatacija i volvulus) hitno je medicinsko stanje koje može ubiti psa za nekoliko sati. Rizik je veći kod velikih pasmina, posebno kod hranjenja velikom jednokratnom porcijom. Znakovi uključuju nadutost trbuha, neuspjele pokušaje povraćanja, nemir. Kod sumnje — odmah veterinaru.
Tih, pažljiv i neumorno strpljiv. Napuljski mastif nikamo ne žuri.
Dilatacijska kardiomiopatija je srčana bolest kod koje srčani mišić slabi i ne crpi krv učinkovito. Kod napuljskog mastifa relativno je raširena. Redoviti veterinarski pregledi s auskultacijom su važni.
Kožne infekcije u naborima čest su problem. Vlaga koja se zadržava među naborima stvara idealno okruženje za bakterije i gljivice. Redovito čišćenje i sušenje nabora, posebno oko njuške i repa, sprječava većinu problema.
Hipotireoza se javlja češće kod ove pasmine nego kod prosječnog psa. Simptomi uključuju debljanje, tromost i gubitak dlake. Liječenje lijekovima je učinkovito.
Trešnjino oko (cherry eye) je ispupčenje trećeg kapka i relativno je česta kozmetička, ali ponekad i funkcionalna anomalija.
Epilepsija se javlja kod pasmine i može biti teže za kontrolirati lijekovima nego kod manjih pasmina.
Rak kostiju (osteosarkom) je češći kod divovskih pasmina, uključujući mastina.
Prosječni životni vijek je 7 do 9 godina. To je karakteristično za divovske pasmine i ne bi trebalo iznenaditi. Redoviti veterinarski pregledi, uravnotežena prehrana i kontrola težine produljuju život i poboljšavaju njegovu kvalitetu.
Je li napuljski mastif prikladan za tebe?
Iskren odgovor je: za većinu ljudi nije. Ne zato što je opasan ili nepredvidiv, već zato što zahtijeva mnogo.
Treba mu prostor. Stan je teoretski moguć uz dovoljno kretanja vani, ali nije idealan. Pas od 60 do 70 kg u malom stanu neugodan je za obje strane. Slina je stvarnost. Po zidovima, po namještaju, po odjeći, po gostima. Ako je savršen interijer prioritet, ova pasmina nije za tebe. Veterinarski troškovi su viši, jer se doze lijekova, doze anestezije, potrošni materijal, sve mjeri po kilogramima.
Iskustvo s psima je važno. Mastino brzo prepoznaje nesigurnog vlasnika. Dosljednost, smirenost i jasne granice od rane dobi čine ga uzornim psom. Njihov nedostatak pretvara ga u problem. Socijalizacija od štenećeg doba je obvezna, ne preporučljiva.
No ako imaš prostor, iskustvo i tražiš psa koji je odan do kraja, miran kod kuće, impozantan vani i nije od onih koji trče za svakim strancem mašući repom, onda je napuljski mastif pasmina koju malo ljudi ima, ali oni koji je imaju, rijetko je mijenjaju za drugu.
Prednosti
Izuzetno odan i privržen obitelji
Prirodan i učinkovit kućni čuvar bez potrebe za dresurom za čuvanje
Miran i tih u kućnom okruženju, ne laje bez razloga
Nježan i strpljiv s članovima obitelji
Minimalne potrebe za četkanjem dlake
Impozantan i upečatljiv izgled
Nedostaci
Zahtijeva mnogo prostora, nije pasmina za mali stan
Obilno slinjenje po namještaju, zidovima i odjeći
Relativno kratak životni vijek — 7 do 9 godina
Viši troškovi hrane i veterinarske njege
Nije prikladan za neiskusne vlasnike
Sklon ozbiljnim zdravstvenim problemima
Slične pasmine
Kod kuće među kamenim zidovima Napulja. Tamo gdje je pasmina opstala stoljećima, iz tradicije i potrebe.
Sve pasmine u nastavku dijele jednu zajedničku stvar s Mastinom Napoletanom, veličinu, odanost i potrebu za jasnim, iskusnim vlasnikom.
Napuljski mastif u usporedbi sa sličnim velikim pasminama
Ovaj članak ima informativni karakter i ne zamjenjuje konzultaciju s veterinarom ili stručnjakom za ponašanje pasa. Svaki pas ima individualni karakter, zdravstveno stanje i potrebe.
