Aljaški malamut ili što znači biti sjeverni pas

Podrijetlo, povijest i izgled aljaškog malamuta

Sjeverni pas uzgojen za vuču tereta

Pasmina potječe sa sjeverozapada Aljaske, iz područja oko zaljeva Kotzebue. Njezino se ime tradicionalno povezuje s lokalnim Inupijatima, koji se u nekim povijesnim zapisima nazivaju Malemiutima. Njihovi su psi vukli saonice natovarene teretom. Na Arktiku se od takvog psa očekivalo da satima vuče teret po zahtjevnom terenu i pri vrlo niskim temperaturama, pa su izdržljive šape, gusta dlaka i snaga bile važnije od brzine.

Suvremena pasmina ne potječe iz jedne zatvorene krvne linije. Zaprežni psi na Aljasci međusobno su se križali, osobito kada je potražnja za njima naglo porasla, kao što se dogodilo tijekom zlatne groznice krajem 19. stoljeća. Genetičko istraživanje autohtonih pasmina pasa u Americi otkriva drevne majčinske linije kod malamuta, ali pokazuje i koliko je teško pouzdano utvrditi podrijetlo današnjih pasa.

Pojavom motoriziranog prijevoza na sjeveru zaprege za vuču tereta postupno su izgubile važnost. Malamut se i dalje koristi u sportovima sa zaprežnim psima, ali danas većina pasa ove pasmine živi kao kućni ljubimci. Ipak, tjelesna građa i danas otkriva njegovu izvornu namjenu, kao i kod većine sjevernih pasmina pasa, čiji su izgled oblikovali rad i klima.

Veličina i tjelesna građa

Malamut je velik i snažno građen pas, s čvrstim leđima, dubokim prsima i dobro razvijenom muskulaturom. Standard Međunarodne kinološke federacije (FCI) kao poželjne mjere za vuču tereta navodi visinu u grebenu od 63,5 cm i težinu od 38 kg za mužjake te 58,5 cm i 34 kg za ženke. Zdrav pas može biti nešto iznad ili ispod tih vrijednosti. Pri ocjenjivanju jednako su važne proporcije, kretanje i opće stanje psa.

Glava je široka, uši su trokutaste i uspravne, a oči bademastog oblika i smeđe boje. Plave oči, koje se često susreću kod sibirskog haskija, kod malamuta su diskvalificirajuća mana. Šape su velike i kompaktne, s debelim jastučićima i zaštitnom dlakom između prstiju. Kada pas ne radi, bogato odlakan rep nosi iznad leđa, poput perjanice koja se njiše. Čvrsto uvijen rep ili rep priljubljen uz leđa predstavlja odstupanje od standarda.

Neki malamuti teže znatno više od navedenih 38 kg za mužjake i 34 kg za ženke. Više kilograma ne znači i boljeg psa. Prekomjerna težina opterećuje zglobove i čini kretanje tromim, a za radnu pasminu slobodan i izdržljiv hod jedan je od osnovnih zahtjeva.

Dlaka i boja

Dlaka je dvoslojna. Poddlaka je gusta, vunasta i blago masna na dodir, a iznad nje raste gruba, gusta pokrovna dlaka koja štiti od vlage i hladnoće. Boja dlake varira od svijetlosive preko tamnijih nijansi sive do crne, a javljaju se i boja samura te crvenkasti tonovi. Bez obzira na osnovnu boju, trbuh, dijelovi nogu, šape i pojedini dijelovi maske na licu bijele su boje. Jedina dopuštena jednobojna varijanta potpuno je bijela.

Ljeti dlaka prirodno postaje kraća i rjeđa.

Karakter i ponašanje malamuta

Privržen ljudima, ali samostalan

Malamuti su obično privrženi svojoj obitelji. Mogu biti razigrani i nježni, a kada žele pažnju, postaju prilično uporni. Većina nije sumnjičava prema nepoznatim ljudima, pa ako vam je pas potreban prije svega kao čuvar, bolje je potražiti drugu pasminu. Uglavnom malo laju, ali mnogi zavijaju ili ispuštaju duge, karakteristične zvukove koji podsjećaju na govor.

Privrženost, međutim, ne znači automatski i poslušnost. Malamut često savršeno razumije što se od njega traži, ali ipak radije slijedi neki miris ili promatra što radi mačka s druge strane ulice. To nije znak gluposti niti nepopravljive tvrdoglavosti. Trajne navike razvijaju se strpljenjem, jasnim signalima i nagradama zbog kojih se pas doista želi potruditi.

Mladi malamut koji dugo ostane bez zanimacije često će je pronaći sam: kopat će po dvorištu, gristi sve što mu dođe pod zube ili tražiti način da prođe kroz ogradu. Ne ponaša se svaki pas tako, ali bolje je dvorište pripremiti unaprijed.

Djeca, drugi psi i male životinje

Dobro odgojen malamut može mirno živjeti u obitelji s djecom. Međutim, pas težak više od 30 kg tijekom igre lako može srušiti malo dijete, bez ikakve loše namjere. Djecu i psa ne smije se ostavljati bez nadzora, koliko god životinja djelovala mirno. Dijete također mora znati da se psa ne smije vući za uši niti ga uznemiravati dok jede ili se odmara.

S drugim psima malamuti se slažu različito. Neki bez problema žive s još jednim psom u kućanstvu, drugi postaju napeti pri susretu s nepoznatim psom, a pojedini teško podnose pse istog spola. Rano upoznavanje s različitim psima pomaže, ali ne jamči da će odrasli malamut voljeti svakog psa.

Složenije je pitanje suživota s mačkama, kunićima, pticama i drugim malim životinjama. Nagon za lovom i proganjanjem kod ove pasmine često je snažno izražen. Pas koji je odrastao s kućnom mačkom i prihvaća je može pojuriti za susjedovom. Na mjestima gdje ima divljači ili prolaze automobili, malamuta treba voditi na povocu ili ga držati u pouzdano ograđenom prostoru.

Držanje, prehrana i zdravlje

Kuća s dvorištem ili stan

Dvorište je prednost, ali ne može zamijeniti šetnje i pažnju. Malamut koji provodi dan sam iza ograde dosađuje se jednako kao i pas zatvoren u stanu. Potrebno mu je društvo njegovih ljudi i predvidljiva dnevna rutina.

Držanje u stanu također je moguće ako ga vlasnik može izvoditi nekoliko puta dnevno i ako kod kuće ima mirno mjesto za odmor. Međutim, velik pas zauzima mnogo prostora i obilno se linja, a ako zavija, čut će ga i susjedi. Dvorišna ograda mora biti visoka i čvrsta, a ako pas kopa, njezin donji dio treba dodatno osigurati.

Malamutu koji živi u Hrvatskoj najteže je ljeto. Tijekom najtoplijeg dijela dana treba izbjegavati šetnje, a pas mora u svakom trenutku imati hlad, svježu vodu i pristup rashlađenom prostoru. U parkiranom automobilu ne smije se ostavljati čak ni nakratko. Ako za vrućine počne ubrzano disati, postane malaksao ili tetura, psa treba premjestiti na hladnije mjesto i odmah potražiti veterinarsku pomoć.

Prehrana prema dobi i razini aktivnosti

Štene treba hraniti potpunom i uravnoteženom hranom namijenjenom štencima velikih pasmina. Kod njih višak kalorija i nepravilan omjer kalcija i fosfora mogu poremetiti razvoj kostiju i zglobova. Ako je hrana uravnotežena, kalcij se ne smije dodavati na vlastitu ruku.

Količina navedena na pakiranju samo je polazna smjernica. Istom psu može trebati više hrane zimi, kada se mnogo kreće, a manje tijekom mirnijih ljetnih mjeseci. Vaga je korisna, ali ne govori sve. Ispod guste dlake malamut može izgledati kao da je u dobroj formi, iako zapravo ima prekomjernu težinu. Rebra se trebaju lako napipati, a iza njih mora se moći osjetiti struk.

Odrasli malamut obično se hrani dvaput dnevno. Neposredno prije i nakon hranjenja ne preporučuju se trčanje i intenzivna tjelesna aktivnost. Kod velikih pasa s dubokim prsima postoji rizik od proširenja i uvrtanja želuca, stanja koje ugrožava život. Iznenadno napuhnut trbuh, nemir i bezuspješni pokušaji povraćanja razlog su za hitan odlazak veterinaru, bez čekanja do jutra.

Zdravstveni problemi i životni vijek

Životni vijek aljaškog malamuta obično iznosi između 10 i 14 godina. Koliko će pojedini pas živjeti, ovisi o nasljednim čimbenicima, prehrani, tjelesnoj težini i veterinarskoj skrbi.

Kao i kod većine velikih pasmina, posebnu pozornost treba posvetiti displaziji kukova. Sklonost ovoj bolesti nasljeđuje se, ali važnu ulogu imaju i brz rast te prekomjerna tjelesna težina. Psi namijenjeni uzgoju podvrgavaju se rendgenskom snimanju i dobivaju službenu ocjenu stanja zglobova kuka. Dobri rezultati roditelja smanjuju rizik za štence, ali ga ne uklanjaju u potpunosti.

Među očnim bolestima kod ove pasmine javljaju se određeni oblici katarakte, kao i degeneracija čunjića mrežnice, poznata kao dnevno sljepilo. Pas s ovom bolešću slabo vidi pri jakom svjetlu, dok mu je pri slabijem osvjetljenju vid obično očuvan. Poznati su i slučajevi hondrodisplazije, koja utječe na rast kostiju i dovodi do skraćenja udova, kao i hipotireoze, odnosno smanjene funkcije štitnjače.

Za uzgajivače je osobito važna nasljedna polineuropatija aljaškog malamuta. Povezana je s mutacijom gena NDRG1, zahvaća periferne živce i može uzrokovati slabost i poremećaje hoda već kod mladog psa. Laboratorij za genetiku pasa Sveučilišta Minnesota opisuje genetički test i recesivni način nasljeđivanja. Pas s jednom kopijom mutacije obično ne obolijeva, ali je može prenijeti na potomstvo, pa se rezultat uzima u obzir pri odabiru parova za uzgoj.

Što provjeriti pri odabiru šteneta

Rodovnica pokazuje od kojih pasa štene potječe, ali ne govori ništa o njegovu zdravstvenom stanju. Osim rodovnice, zatražite rezultate zdravstvenih pretraga oba roditelja, primjerice ocjenu zglobova kuka, oftalmološki pregled i genetički test na polineuropatiju. Odgovoran uzgajivač može objasniti zašto je odabrao upravo ta dva psa za parenje i kakvi su se problemi pojavljivali u njihovoj uzgojnoj liniji. Ako vas netko uvjerava da se štene nikada neće razboljeti, to je razlog za sumnju.

Pogledajte i prostor u kojem štenci odrastaju. Trebaju izgledati zdravo, živjeti u čistom prostoru i ne pokazivati strah od ljudi. Ako je moguće, upoznajte majku i raspitajte se o zaštiti od parazita, cijepljenju i veterinarskim pregledima. Veličina šteneta i njegova pahuljasta dlaka loši su kriteriji za odabir. Mnogo je važnije hoćete li za godinu dana imati dovoljno vremena i odgovarajuće uvjete za psa veličine i energije odraslog malamuta.

Pasmine slične aljaškom malamutu

Sibirski haski

Malamuta se najčešće zamjenjuje sa sibirskim haskijem. Obje su sjeverne pasmine zaprežnih pasa s uspravnim ušima i gustom dvoslojnom dlakom, ali haski je primjetno lakši i vitkiji. Malamut ima masivniji kostur, širu glavu i snažniju muskulaturu. Razlika proizlazi iz poslova za koje su ove pasmine razvijene. Malamuti su vukli teške terete umjerenim tempom, dok su haskiji korišteni za vuču lakših tereta na velike udaljenosti i pri većim brzinama.

Oči su također dobar pokazatelj. Kod haskija mogu biti plave, smeđe ili različitih boja, dok malamut ima smeđe oči. Međutim, samo na temelju fotografije nije moguće sa sigurnošću utvrditi podrijetlo psa, osobito ako je riječ o mješancu.

Samojed

Samojed je prepoznatljiv po bijeloj ili kremastoj dlaci i „osmijehu“ koji mu daju blago podignuti kutovi usana. I on potječe sa sjevera i ima gustu poddlaku, ali je manji i lakši od malamuta. Psi samojedskih naroda u Sibiru vukli su saonice i pomagali pri čuvanju stada sobova. Za osobu koja ne želi izdvajati vrijeme za češljanje i duge šetnje nijedna od ovih pasmina nije prikladna.

Akita inu

Akita inu nalikuje malamutu po uspravnim ušima, snažnom tijelu i repu koji nosi iznad leđa. Međutim, kod akite je rep čvrsto savijen u prsten. Sličnost je samo vanjska. Akita je japanska pasmina koja se izvorno koristila uglavnom za lov i nema veze sa sjevernoameričkim zapregama za vuču tereta. Prema nepoznatim ljudima često je suzdržana, dok ih malamut obično dočekuje prijateljski, iako karakter pojedinog psa uvelike ovisi o nasljednim osobinama, ranoj socijalizaciji i odgoju.