Rijedak španijel iz grofovije Sussex, stvoren da laje na tragu u gustom šipražju. Kod kuće je miran i privržen, ali glasan i tvrdoglav.
Sussex španijel (engl. Sussex Spaniel, ponekad se piše i sussex spaniel) je nizak engleski lovački španijel koji laje dok u gustom grmlju traži divljač. Visok je od 38 do 41 cm i težak oko 23 kg, što je mnogo za takvu visinu. FCI ga svrstava u skupinu 8, među pse dizače divljači.
Namršteno čelo zavarava jer je ovaj pas po naravi veseo i miran. Za budućeg vlasnika važniji je glas: pas stvoren da laje na tragu rijetko šuti i u šetnji. Sussex odgovara domu s dvorištem i čovjeku koji ima vremena za duge šetnje. Ako tražite tihog psa za mali stan, pogledajte druge pasmine pasa.
Autor: Ivelin Tilev. Ažurirano 15. studenoga 2026.
Tekst je informativne naravi i ne zamjenjuje savjetovanje s kinologom, veterinarom ili stručnjakom za pse.
Ivelin Tilev ne snosi odgovornost za postupke, odluke ili posljedice koji proizlaze iz korištenja informacija u ovom materijalu.
Osnovni podaci o sussex španijelu
Podrijetlo
Engleska, grofovija Sussex
Visina
od 38 do 41 cm u grebenu
Težina
oko 23 kg
Dlaka
obilna i ravna, s poddlakom
Boja
samo bogata zlatnosmeđa
Potreba za kretanjem
više od 2 sata dnevno za odraslog psa prema The Royal Kennel Clubu
Životni vijek
više od 10 godina
Klasifikacija FCI
skupina 8, sekcija 2: lovački psi za dizanje divljači, standard br. 127
Povijest pasmine
Podrijetlo i povijest sussex španijela
Lovac iz trnja
Krajem 18. stoljeća lovci u grofoviji Sussex lovili su u gustom šipražju. Trebao im je španijel kratkih nogu i dugog, teškog tijela koji bi se provlačio ispod trnja i razgrtao ga. Augustus Elliott Fuller s imanja Rosehill kraj Hastingsa uzgajao je takve pse oko 50 godina i držao ih za rad na svojem imanju. Britanska udruga pasmine smatra ga njezinim osnivačem.
Psi iz Rosehilla imali su i debelu kožu koja im je štitila tijelo od trnja. Godine 1803. u The Sportsman's Cabinet zapisano je da se najkrupniji i najsnažniji španijeli u Sussexu nazivaju sussex španijelima.
U gustišu lovac ne vidi svojeg psa, ali po lavežu zna gdje je. The Royal Kennel Club sussexa naziva jedinim španijelom koji laje tijekom rada i navodi da, prema nekima, pasmina ima krvi goniča. Goniči također laju na tragu, kao i bigl.
Osam pasa Joy Freer
Nakon Fullerove smrti psi iz Rosehilla rasprodani su i pasmina je postala rijetkost. No nije nestala. Godine 1892. izložba Crufts već je imala poseban razred za sussexe, a u SAD-u su bili među prvih deset pasmina upisanih u rodovnu knjigu AKC-a kada je klub osnovan 1884.
Najteža kušnja došla je s Drugim svjetskim ratom. Prema britanskoj udruzi pasmine, većina zapisa pokazuje da je nakon rata ostalo samo 8 sussexa. Te je pse sačuvala Joy Freer iz uzgajivačnice Fourclovers.
Freer je s pasminom radila više od šest desetljeća, poslije je stala na čelo udruge i cijelo je vrijeme lovila sa svojim psima. Svi današnji sussexi potječu od njezinih pasa.
FCI je pasminu konačno priznala 1954., ali genski fond ostao je malen. Godine 1964. Kennel Club dopustio je križanje s clumber španijelom, nakon čega se potomstvo vraćalo na čiste sussexe. Danas The Royal Kennel Club sussexa vodi kao ranjivu autohtonu pasminu i genetsku raznolikost stavlja na prvo mjesto u svojim zdravstvenim preporukama za njega. Američki klub pasmine navodi da je 2018. u Velikoj Britaniji registrirano samo 37 sussexa, od kojih su tri bila uvezena.
Stump i rekord na Westminsteru
Najpoznatija priča o pasmini potječe iz 2009. Desetogodišnji Stump, registriranog imena Clussexx Three D Grinchy Glee, 10. veljače osvojio je nagradu „Najbolji pas izložbe“ na izložbi Westminster Kennel Cluba u New Yorku. Natjecao se s oko 2.500 pasa iz 170 pasmina.
Stump je postao najstariji pobjednik u povijesti izložbe i prvi sussex s tom nagradom. A tada je već bio u mirovini: njegov vodič Scott Sommer odlučio ga je prijaviti tek pet dana prije početka natjecanja.
Izgled i standard pasmine
Sussex je nizak i dug, snažnog kostura i široke glave. Kad hoda, noge mu se kreću ravno, a tijelo se njiše. Taj je hod opisan kao prepoznatljiva osobina pasmine: tako se ne kreće nijedan drugi španijel.
Visok je kao koker španijel: od 38 do 41 cm u grebenu, dok su mužjaci kokera visoki od 39 do 41 cm. Razlika je u težini. Koker je težak od 13 do 14,5 kg, a sussex oko 23 kg, dakle 8 do 10 kg više pri istoj visini.
Sva ta masa počiva na kratkim i snažnim nogama, a stražnje ne smiju izgledati kraće od prednjih. Leđa su ravna i mišićava od grebena do zdjelice, bez suženja u slabinama, a prsa su duboka, ali ne preširoka. Okrugle šape imaju debele jastučiće i dlaku između prstiju.
Glava i izraz
Prvo što ostaje u sjećanju jest pogled. Namrštene obrve i blage oči boje lješnjaka daju psu ozbiljan, gotovo tužan izraz. AKC izričito upozorava da taj izraz ne odražava karakter.
Lubanja je široka, s udubljenjem po sredini i jasno izraženim stopom, a nos je smeđ. Debele i prilično velike uši usađene su malo iznad razine očiju i priliježu uz glavu. Zagriz je škarast.
Dlaka, boja i rep
Dlaka je obilna i ravna, bez kovrča, s gustom poddlakom koja štiti od lošeg vremena. Na ušima je dlaka mekana i valovita, a noge imaju umjerene rese.
Pasmina se pojavljuje samo u intenzivnoj zlatnosmeđoj boji, a vrhovi dlake imaju zlatnu nijansu. Tamnosmeđi ton i smeđi s ljubičastim odsjajem nepoželjni su, a svaka je druga boja neprihvatljiva. Pas s bijelim mrljama ili crnom dlakom ne odgovara standardu pasmine, koliko god ga prodavač predstavljao kao „rijetkog“.
Odrasli psi i štene: standard dopušta samo bogatu zlatnosmeđu boju sa zlatnim vrhovima dlaka.
Rep je nisko usađen i ne nosi se iznad leđa. Nekupiran je srednje duljine, prema vrhu se sužava i ima umjerene rese, a živahno mahanje tipično je za pasminu. U prošlosti se obično kupirao na duljinu od 13 do 18 cm.
Opis slijedi standard FCI br. 127 u verziji od 8. rujna 2026. Ta verzija gotovo doslovno ponavlja britanski standard The Royal Kennel Cluba iz zemlje podrijetla pasmine.
Karakter i ponašanje sussex španijela
Kod kuće je sussex obično miran i privržen te voli igru i šetnje s obitelji. Tako ga opisuje i AKC.
Ima i tvrdoglavu stranu. Britanska udruga pasmine kaže to bez uvijanja: date li sussexu malo, tražit će mnogo više. Zato pravila kod kuće moraju biti jasna od prvog dana. Ako psu nije dopušteno penjati se na kauč, nitko ga u obitelji ne bi smio pustiti onamo „samo jednom“. Hrana i igra djeluju bolje od pritiska.
Glas
Zamislite običnu šetnju. Sussex nosom uhvati svjež trag i može krenuti za njim uz lavež: za njega je to posao za koji je stvoren. I kod kuće je obično pričljiviji od drugih španijela, napominje AKC. U stambenoj zgradi s tankim zidovima to se čuje.
Kažnjavanje zbog lajanja rijetko donosi tišinu jer stvara dodatnu napetost. Bolje je nagraditi tišinu: čim pas prestane lajati, izgovorite kratku riječ poput „bravo“ i dajte mu poslasticu. Vježbe neka traju 3 do 5 minuta, a prekinite ih dok pas još ima volje. Tako sljedeća vježba počinje sa zanimanjem. Napredak je vidljiv kada pas ušuti brže nego prvih dana.
Djeca i druge životinje
Sussex koji je odrastao s djecom obično se dobro slaže s njima, piše AKC. Igru djeteta i psa ipak treba nadzirati odrasla osoba, osobito dok je pas mlad. Pokažite djeci kako ga maziti po prsima i leđima, bez grljenja oko vrata. S drugim psima i s mačkom u kući upoznajte ga već u prvim tjednima, kroz kratke i mirne susrete.
Je li sussex španijel čuvar?
Kao pasmina nije. Sussex je stvoren za traženje divljači i zaštitničko ponašanje nije dio njegove naravi. Na izložbi se agresivan ili pretjerano plašljiv pas diskvalificira.
Pojedini pas može biti suzdržaniji prema nepoznatima ili lajati kad čuje nešto pred vratima. To je osobina te jedinke i ne čini ga čuvarom.
Je li prikladan za stan?
Može živjeti u stanu ako ima dovoljno kretanja i ako susjedi podnose njegov glas. Ipak mu je bolje izvan grada, u kući s velikim dvorištem, kako preporučuje The Royal Kennel Club. Ako želite španijela ponajprije za gradski stan, pogledajte cavalier king charles španijela. On je u skupini 9 FCI-ja (psi za društvo) i težak je od 5,5 do oko 8 kg.
Sussex španijel promatra zlatne ribice u vrtnom jezercu.
Potreba za kretanjem i njega
Koliko mu je kretanja potrebno
Stranica o pasmini na webu The Royal Kennel Cluba preporučuje odraslom sussexu više od 2 sata kretanja dnevno. Zvuči mnogo za psa sporog hoda, ali pasmina je stvorena za cijeli dan u grmlju. AKC razinu aktivnosti ove pasmine ocjenjuje kao umjerenu, pa količinu kretanja treba prilagoditi pojedinom psu. Ako nakon šetnje mirno legne, kretanja mu je dovoljno. Ako nemirno obilazi kuću i traži zanimaciju, produljite mu aktivnosti, osobito one u kojima koristi njuh.
Podijelite to vrijeme na dvije ili tri šetnje i barem u jednoj pustite psa da slobodno njuška na dugom povodcu. Za štene vrijedi drugo pravilo: nekoliko kratkih šetnji s igrom na mekanom tlu, bez dugog trčanja uz bicikl i bez skakanja s visine dok se zglobovi još razvijaju.
Nos mu je najjača strana, a AKC navodi da se sussex dobro snalazi na ispitima praćenja traga. Kod kuće počnite s poslasticom skrivenom na vidljivom mjestu u sobi. Kada je pas brzo pronađe tri puta zaredom, sakrijte je iza vrata, zatim u drugoj sobi i na kraju u dvorištu. Ako zapne, vratite se korak unatrag. Na isti način počinje i školovanje pasa za tartufe. Prikladni sportovi su praćenje traga, traženje mirisa (nose work) i lovački ispiti za španijele.
S nosom pri tlu u gustom šipražju: posao za koji je pasmina stvorena.
Mirno hodanje na povodcu
Sussex španijel rado slijedi mirisne tragove pa lako počne vući povodac. Prema savjetu AKC-a, to se rješava školovanjem uz nagrade. Radite u koracima:
Počnite kod kuće ili u mirnom dvorištu, gdje je malo mirisa.
Nagradite psa svaki put kad je povodac opušten, a on hoda uz vašu nogu.
Kad povuče, stanite i pričekajte da se povodac opusti. Tek tada ponovno krenite.
Njuškanje koristite kao nagradu: dajte znak i pustite psa da njuška otprilike minutu.
Na mjesta s više mirisnih podražaja prijeđite tek kad pas u mirnom okruženju može hodati bez povlačenja barem 10 minuta.
Jedan će se pas dulje zadržati na drugom koraku, a drugi će već nakon nekoliko dana prijeći na ulicu.
Opoziv
Opoziv je zasebna vještina i uči se zasebno, na dugom povodcu od 5 do 10 metara. Počnite kad pas nije zaokupljen mirisom i svaki dolazak nagradite nečim što mu je draže od obične poslastice. Kad nanjuši trag, sussex španijel najteže se odaziva na poziv. Zato ga ne puštajte s povodca dok na dugom povodcu ne bude dolazio gotovo svaki put i među mirisima, a zovite ga prije nego što se zanese.
Zdravlje i odabir šteneta
Kod sussexa i clumbera opisan je nasljedni nedostatak enzima PDP1. Pas s tim nedostatkom ne podnosi opterećenje i nakon napora može kolabirati. Ako vaš pas nakon kratkog napora tetura ili liježe, prekinite šetnju i javite se veterinaru.
Bolest se nasljeđuje recesivno i za nju postoji DNK test. Kada tražite štence sussex španijela, zatražite rezultate testa za oba roditelja. Ako nijedan roditelj nema mutaciju, štene neće razviti upravo taj nedostatak, no to ne jamči ostatak njegova zdravlja. The Royal Kennel Club za rasplodne pse preporučuje i ocjenu kukova te pregled očiju, a klub pasmine u SAD-u savjetuje da se štencima u dobi od oko 8 tjedana posluša srce zbog mogućih šumova.
Dlaka, uši i šape
Dlaka. Rese na ušima i nogama skupljaju čičke i sjemenke pa se ondje dlaka najlakše zapetlja. Češljajte ih više puta tjedno, kako savjetuje The Royal Kennel Club. Sussex linja, pa će vam četka trebati tijekom cijele godine.
Uši. Teške uši čvrsto priliježu uz glavu pa se unutrašnjost slabo prozračuje. Jednom tjedno ih pomirišite i pregledajte: jak miris ili crvenilo razlog su za posjet veterinaru.
Šape i nokti. Nakon šetnje kroz grmlje pregledajte ima li trnja među prstima. Podrezujte dlaku između jastučića da ne skuplja blato i snijeg. Nokti koji kuckaju po podu predugi su. Provjeravajte ih svaka 3 do 4 tjedna.
Slične ili srodne pasmine
Koker španijel. Ako vam se sviđa sussex, ali vas brine njegova težina, koker je prvi izbor za usporedbu. Slične su visine, ali koker teži od 13 do 14,5 kg, što se osjeti kada psa morate podići u automobil. Stvoren je za lov na šumsku šljuku i danas je omiljen obiteljski pas.
Clumber španijel (engl. Clumber Spaniel). Tipom mu je najsličniji: također nizak i masivan, dugog tijela, ali bijel s limunastim ili narančastim mrljama i još teži: mužjaci su teški od 29,5 do 34 kg. Povezuju ih križanje iz 1964. i nasljedni nedostatak enzima PDP1.
Engleski springer španijel. Izgleda posve drukčije: oko 51 cm u grebenu, dugih nogu i s bijelom bojom u kombinaciji sa smeđom ili crnom. Prema standardu FCI-ja diže divljač i aportira je.
Boykin španijel. Jednobojno smeđi španijel na fotografiji može biti i boykin. Ta američka pasmina iz Južne Karoline jednobojno je smeđa do tamnočokoladna, poput sussex španijela, ali je viša i lakša: mužjaci imaju od 39 do 46 cm i od 14 do 18 kg.
Field španijel (engl. Field Spaniel). Krvni srodnik. U ranim godinama pasmine u njega je uneseno mnogo krvi sussexa, a poslije i springera. Danas prevladavaju jednobojni crni i smeđi psi, ponekad s paležom.
Cavalier king charles španijel. Britanski španijel bez lovačke uloge. Stvoren je kao pas za društvo i standard FCI-ja od njega ne zahtijeva radni ispit.
Odricanje od odgovornosti
Informacije u ovom članku imaju općeobrazovnu svrhu. Ne zamjenjuju savjetovanje s veterinarom ili s kvalificiranim instruktorom školovanja pasa.
Svaki je pas drukčiji. Opisane osobine karaktera i zdravstveni rizici odnose se na pasminu u cjelini i ne vrijede nužno za pojedinog psa. Kod zdravstvenih problema ili problema u ponašanju obratite se stručnjaku.