Izbliza izgleda kao kompaktan smeđi pas valovite dlake i žućkastih očiju. Kod kuće je miran ako je vani imao dovoljno tjelesne i mentalne aktivnosti. Prikladan je za ljude koji love ili se nekoliko puta tjedno bave kinološkim sportom.
Boykin španijel je srednje velik lovački španijel iz savezne države Južne Karoline u SAD-u. Mužjaci su visoki otprilike od 39 do 46 cm i teški od 14 do 18 kg. AKC ga svrstava u skupinu lovačkih pasa (Sporting Group), a FCI ga ne priznaje. Stvoren je za dizanje i donošenje divljači pri radu iz malog čamca.
Boykin španijel pripada manjim lovačkim pasminama, pa se zajedno s vlasnikom može smjestiti i u mali čamac. Tko traži mirnog psa za kratke šetnje oko kuće, teško će s njim izaći na kraj.
Autor: Ivelin Tilev. Ažurirano 15. studenoga 2026.
Tekst je informativne naravi i ne zamjenjuje savjetovanje s kinologom, veterinarom ili stručnjakom za pse.
Ivelin Tilev ne snosi odgovornost za postupke, odluke ili posljedice koji proizlaze iz korištenja informacija u ovom materijalu.
Osnovni podaci o Boykin španijelu
Potreba za kretanjem
Visoka
Životni vijek
10–15 godina
Težina
Mužjaci 14–18 kg, ženke 11–16 kg
Boja
Jednolično smeđa
Značajka
Boykin španijel
Visina grebena
mužjaci od 39 do 46 cm, ženke od 36 do 42 cm
Težina
mužjaci od 14 do 18 kg, ženke od 11 do 16 kg
Životni vijek
obično od 10 do 15 godina
Dlaka i boja
srednje duga, od ravne do umjereno kovrčave; jednolično smeđa, od crvenkastosmeđe do tamnočokoladne
SAD; UKC od 1985., AKC od 2009.; FCI ga ne priznaje
Mužjak Boykina može biti do 5 cm viši i do 3,5 kg teži od mužjaka engleskog koker španijela, čiji standard navodi od 39 do 41 cm i od 13 do 14,5 kg. Razlikovat ćete ih i po boji: koker ima mnogo dopuštenih boja i uzoraka, a Boykin je samo smeđ.
Južna Karolina, oko 1900.
Podrijetlo i povijest Boykin španijela
Dumpy, pas ispred crkve
Priča počinje oko 1900. u gradu Spartanburgu u Južnoj Karolini. Jedne je nedjelje mali smeđi pas lutalica krenuo za bankarom Alecom Whiteom i s njim ušao u crkvu. Istjerali su ga. Čekao je vani do kraja službe i dočekao Whitea mašući repom.
White ga je udomio, dao mu ime Dumpy i počeo ga školovati. Tako početke pasmine opisuje članak AKC-a o podrijetlu Boykin španijela. Udruga pasmine navodi nešto kasniji datum: između 1905. i 1910.
Pokazalo se da pas dobro aportira. White ga je poslao prijatelju i lovačkom partneru Whitu Boykinu, koji je živio nedaleko od grada Camdena. Ondje je Dumpy postao pouzdan pas za lov na divlje purane i vodene ptice. Boykin, koji je živio od 1861. do 1932., uzgajao je njegovo potomstvo, pa pasmina nosi njegovo ime.
Isti članak AKC-a spominje i jednu pretpostavku: zbog njegove snalažljivosti neki smatraju da je Dumpy pobjegao iz cirkusa. Dokaza za to nema.
Zašto su lovci htjeli malog psa
Lovci u močvarama oko Camdena koristili su čamac od tri dijela spojena vijcima. Svaki je dio služio i samostalno, kao čamac za jednog čovjeka ili kao zaklon. Rastavljen se čamac lako prenosio kopnom.
U takvom čamcu nema mjesta za dva psa. Pas veličine labrador retrivera, oko 27 kg, lako bi ga prevrnuo, a duge bi mu se noge zapletale u raslinje močvarnih otočića. Boykin je dovoljno malen da može sjediti u čamcu, a divljač donosi i iz vode i s kopna.
Točno podrijetlo Dumpyja i dalje je nepoznato. UKC i udruga pasmine kao vjerojatne pretke navode Chesapeake Bay retrivera, springer španijela, koker španijela i američkog vodenog španijela.
Od lokalne tajne do priznanja
Desetljećima su uzgajivači pažljivo birali kupce i nisu reklamirali pasminu. Zato je ona dugo ostala gotovo nepoznata izvan tog kraja.
Godine 1977. osnovana je udruga Boykin Spaniel Society, koja vodi rodovnu knjigu. UKC je pasminu priznao 1985. Iste ju je godine Južna Karolina proglasila službenim psom savezne države, a 1. rujna obilježava se kao Dan Boykin španijela. AKC je pasminu u potpunosti priznao 2009. FCI je još nije priznala, pa se u većini zemalja izvan Sjeverne Amerike Boykin ne izlaže na izložbama po pravilima FCI-ja.
Izgled i standard pasmine
Prema standardu udruge Boykin Spaniel Society riječ je o srednje velikom, čvrstom španijelu i „prije svega lovačkom psu“. Standardi AKC-a i UKC-a navode iste granice visine i težine.
Koliko je težak Boykin španijel?
Mužjaci su visoki od 39 do 46 cm u grebenu i teški od 14 do 18 kg. Ženke su visoke od 36 do 42 cm, a teške od 11 do 16 kg. Standard BSS-a odstupanje veće od 2,5 cm iznad ili ispod tih granica smatra manom.
Ako uzgajivač reklamira „krupnu liniju“, usporedite roditelje s tim brojkama. Mala veličina razlog je zbog kojeg pasmina uopće postoji.
Glava, oči i uši
Nos je tamnosmeđ, širokih i otvorenih nosnica. Poželjan je škarasti zagriz. Oči su razmaknute, od žućkastih do smeđih, u tonu s dlakom; izbočene oči smatraju se manom.
Uši su usađene malo iznad linije očiju i priliježu uz glavu. Povučene naprijed, sežu do vrha nosa.
Dlaka i boja
Dlaka je srednje duga i fina, od ravne do umjereno kovrčave. Dopuštene su lagane rese na ušima, prsima, nogama i trbuhu, no prihvatljiva je i kratka ravna dlaka bez resa. UKC grubu, oštru dlaku smatra manom.
Tipovi dlake Boykin španijela: ravna, valovita i umjereno kovrčava. Boja je uvijek jednolično smeđa, od crvenkastosmeđe do tamnočokoladne.
Boja je jednolično smeđa: crvenkastosmeđa ili tamnočokoladna. Standard dopušta samo malu bijelu mrlju na prsima. Crni ili šareni Boykin ne odgovara nijednom od standarda, ma koliko ga prodavači nazivali „rijetkim“.
Kovrčaviji psi razlog su šaljivog nadimka „močvarna pudla“. Pudla ipak nije među navedenim precima, a sličnost je samo u dlaci.
Rep
Američki standardi opisuju kupiran rep. BSS traži da kod odraslog psa bude dug od 6 do 8 cm. UKC izričito navodi da se na njegovim izložbama pas s nekupiranim repom ne kažnjava. Rep se nosi vodoravno ili malo iznad linije leđa, nikad okomito i nikad zavijen preko leđa. U mnogim je zemljama kupiranje zabranjeno, pa ćete ondje sresti Boykine s prirodnim repom.
Karakter i ponašanje Boykin španijela
AKC opisuje Boykina kao mirnog psa kod kuće i upornog lovca na ptice. Vlasnik koji drži Boykine od 1961. naziva ih vrlo dragima u obitelji i „tigrovima“ na terenu. Te dvije osobine idu zajedno.
Prema standardu UKC-a Boykin je inteligentan, želi ugoditi vlasniku i lako se školuje. Brzo uči, osobito kad je nagrada igra donošenja. Radite u kratkim treninzima od 5 do 10 minuta i nagrađujte hranom ili bačenim aportom. Kazne i grub ton smanjuju njegovu želju za radom s vama.
Standard BSS-a manom smatra neprijateljstvo prema ljudima i psima, pretjeranu plašljivost i hiperaktivnost. UKC diskvalificira agresivne i krajnje plašljive pse. Kad razgledavate štence Boykin španijela, obratite pozornost na oba roditelja: jesu li mirni i prilaze li nepoznatoj osobi bez straha.
Je li Boykin čuvar?
Nije. Pasmina je stvorena za lov, a standard kažnjava neprijateljstvo prema ljudima. Dobro odgojen Boykin goste dočekuje prijateljski. Ako vam treba pas koji će čuvati dvorište, potražite ga u drugoj skupini pasmina.
Je li Boykin španijel prikladan za obitelj s djecom?
Bivša predsjednica kluba pasmine pri AKC-u kaže da Boykin ujutro može loviti golubove, a navečer biti obiteljski pas. Zbog kompaktne građe lakše ga je prevoziti automobilom i voditi na putovanja, a po potrebi ga je lakše podignuti nego većeg lovačkog psa.
Naučite djecu da ga ne vuku za uši i ne bude ga. Pas treba mjesto na kojem ga nitko ne uznemirava. Neki Boykini koji su imali loše iskustvo s djetetom poslije izbjegavaju djecu, zato nadzirite njihovu igru.
Njemački kratkodlaki ptičar i Boykin španijel na šumskoj stazi. U lovištima te dvije pasmine često rade zajedno.
S drugim se psima obično slaže. U lovištima Boykini rade zajedno s ptičarima poput njemačkog kratkodlakog ptičara: ptičar markira pticu, a španijel je diže i donosi. Ptice i male životinje u kući ipak mogu probuditi njegov lovački instinkt, pa Boykina ne ostavljajte samog s papigom ili kunićem.
Lovački španijel stvoren je za rad uz čovjeka. Štene na samoću navikavajte postupno: najprije 2 do 3 minute, zatim 10, pa pola sata. Cijeli radni dan sam kod kuće teška je kušnja za svakog aktivnog psa, pa tako i za ovu pasminu.
Boykin španijel odmara se u dnevnom boravku pokraj akvarija s akvarijskim ribicama. Kod kuće je Boykin španijel obično miran ako se vani dovoljno kretao.
Kretanje, zdravlje i njega
Potreba za kretanjem i njega
Koliko mu kretanja treba?
Udruga pasmine govori o „nekoliko sati“ kretanja i pažnje svaki dan. U praksi su to dvije šetnje od po 45 do 60 minuta i još 15 do 20 minuta rada za nos: aport ili traženje skrivene igračke. Plivanje angažira mišiće, a zglobove ne izlaže udarcima.
Voda je prirodno okruženje za ovu pasminu, kao i za lagotta romagnola, koji se nekoć koristio za donošenje divljači iz močvara, a danas je poznat po traženju tartufa. Psa uvodite u mirnu vodu na mjestu gdje se obala blago spušta. Ne šaljite ga po aport u vodu s jakom strujom.
Štenci se brzo umaraju. U prvoj godini izbjegavajte dugo trčanje uz bicikl i skokove s visine; korisnije su kratke igre od 5 do 10 minuta nekoliko puta dnevno. Odrasli Boykini uspješno se natječu u agilityju i na lovnim ispitima za španijele.
Kolaps izazvan naporom (EIC)
Boykin španijel jedna je od pasmina kod kojih je dokazan nasljedni kolaps izazvan naporom (EIC). Uzrok je mutacija gena DNM1. Ista je mutacija opisana kod labradora, Chesapeake Bay retrivera i kovrčavodlakog retrivera. Sklonost EIC-u nasljeđuje se autosomno recesivno: psi s jednom kopijom mutacije zdravi su nositelji, a oni s dvije kopije izloženi su riziku od kolapsa pri intenzivnom naporu, iako ne pokazuju svi simptome.
Nakon 5 do 15 minuta intenzivnog rada, osobito pri jakom uzbuđenju, bolestan pas počinje teturati, stražnje mu noge slabe i može pasti. Obično se oporavi za otprilike pola sata. U rijetkim slučajevima epizoda završi smrću.
Ako primijetite takve znakove, odmah prekinite igru, pustite psa da se odmori na hladnom i nazovite veterinara. Videozapis epizode pomaže pri pregledu. Pas s dvije kopije mutacije može normalno živjeti uz umjereno kretanje, ali ne smije dugo i bez odmora juriti za aportom.
Zdravstveni testovi: što pitati uzgajivača
Klub pasmine pri AKC-u za rasplodne pse preporučuje rendgensku procjenu kukova, pregled koljenih čašica i pregled očiju kod veterinarskog oftalmologa. Tome dodaje DNK testove na EIC i na anomaliju oka škotskih ovčara (CEA). Zatražite rezultate za oba roditelja.
Prema AKC-u displazija kukova najčešća je nasljedna bolest u pasmini, a 15 godina života nije rijetkost. Pazite na šepanje nakon odmora i poskakivanje na jednoj stražnjoj nozi pri hodu.
Dlaka, uši i nokti
Dlaka. Lako se održava. Klub pasmine preporučuje četkanje barem jednom tjedno kako se rese iza ušiju i na nogama ne bi zapetljale. Dopušteno je podrezivanje oko glave, grla, ušiju, repa i šapa.
Uši. Duge viseće uši zadržavaju vlagu nakon plivanja. Posušite ih ručnikom i pregledavajte svaki tjedan. Neugodan miris ili često tresenje glavom razlog su za pregled.
Šape i nokti. Nakon šetnje kroz grmlje provjerite ima li trnja i sjemenki trava između prstiju i u ušima. Nokte podrezujte svaka 3 do 4 tjedna.
Prehrana i voda. Hranite prema tjelesnoj kondiciji: rebra se napipaju bez pritiska, a struk se vidi odozgo. U lovu ili pri dugom radu nosite vodu i omogućite psu odmor u hladu, osobito po vrućem vremenu.
Slične ili srodne pasmine
Boykin španijel američki je španijel s primjesom retriverske krvi. S ovim ga pasminama povezuju podrijetlo ili način rada.
Koker španijel. Navodi se među precima Boykina i radi na isti način: pretražuje teren, diže pticu i donosi je. Mužjak kokera malo je niži i lakši, a dlaka mu je svilenkastija.
Engleski springer španijel. I on je vjerojatni predak. Viši je, oko 50 cm u grebenu. Klub pasmine pri AKC-u za njega preporučuje procjenu laktova i DNK test na progresivnu atrofiju mrežnice. Kod Boykina je naglasak na testovima za EIC i CEA.
Cavalier King Charles španijel. Srodan je samo po španijelskom tipu. Težak je do otprilike 8 kg i uzgojen je kao pas za društvo. Prikladan je za ljude koji vole španijele, ali ne mogu osigurati sate kretanja.
Američki vodeni španijel. AKC navodi da Boykin izgledom najviše sliči upravo njemu. I on je smeđ, kovrčav i voli vodu.
Chesapeake Bay retriver. Krupni retriver među precima. White je lovio s Chesapeake Bay retriverima prije nego što je pronašao Dumpyja, a mali smeđi pas donosio je patke ništa lošije od njih.
Informacije u ovom članku općeobrazovne su naravi. Ne zamjenjuju savjetovanje s veterinarom ili kvalificiranim instruktorom za školovanje pasa.
Svaki je pas drukčiji. Opisane osobine karaktera i zdravstveni rizici odnose se na pasminu u cjelini i ne vrijede nužno za pojedinog psa. Kod zdravstvenih problema ili problema u ponašanju obratite se stručnjaku.