Profil pasmine

Pudlica: povijest, vrste, karakter, njega i zdravlje

Jedna pasmina u četiri veličine

Vrste po veličini
Njega dlake
Zdravlje i životni vijek

Francuska pasmina prema FCI-ju: kovrčava dlaka bez sezonskog linjanja i životni vijek dulji od prosjeka.

Pudlica je pasmina pasa koju FCI priznaje u četiri veličine: standardna (često nazivana kraljevskom), srednja, patuljasta i toy. Svrstana je u skupinu 9, među pse za društvo i ukrasne pse, a zemlja podrijetla prema standardu je Francuska. Ima gustu kovrčavu dlaku koja se ne linja sezonski i šiša se jednom u četiri do šest tjedana, a medijan njezina životnog vijeka iznosi 14 godina.

Autor: Ivelin Tilev. Ažurirano 18. listopada 2026. Tekst je informativan i ne zamjenjuje savjetovanje s kinologom, veterinarom ili stručnjakom za pse. Ivelin Tilev ne snosi odgovornost za radnje, odluke ili posljedice koje proizlaze iz korištenja informacija u ovom materijalu.

Kretanje dnevno

1 do 2 sata za standardnu, 30 do 60 minuta za patuljastu

Životni vijek

Medijan 14,0 godina

Veličine prema FCI-ju

Standardna, srednja, patuljasta i toy

Dlaka

Ne linja se sezonski, šišanje jednom u 4 do 6 tjedana

Pudlica: kratko predstavljanje pasmine

Prema Međunarodnoj kinološkoj federaciji (FCI) pudlica je jedna pasmina u četiri veličine: standardna, srednja, patuljasta i toy. Svrstana je u skupinu 9, među pse za društvo i ukrasne pse, i zauzima cijelu sekciju 2. Prema standardu zemlja podrijetla je Francuska, a FCI ju je konačno priznao 1. siječnja 1955.

Ako razmišljate i o drugim pasminama, u odjeljku s profilima pasmina pasa možete usporediti pudlicu s desecima drugih pasmina po karakteru i potrebama.

Standard pasmine nosi broj 172. Njegova aktualna verzija objavljena je 20. ožujka 2024. i primjenjuje se od 1. kolovoza iste godine, a njome su prvi put priznate i višebojne pudlice. Dlaka pudlice neprestano raste i treba je šišati cijeli život, a pudlica obično živi dulje od prosječnog psa.

Dvije pudlice, jedna boje marelice, a druga krem boje, leže priljubljene na mekanom tepihu kod kuće

Povijest i podrijetlo: od psa za lov u vodi do salonskog ljubimca

Francusko ime caniche dolazi od cane, ženke patke, barem tako piše u standardu FCI-ja. U Njemačkoj i drugdje ime se povezuje s pljuskanjem u vodi, odatle i njemačko Pudel.

Prema standardu pudlica potječe od barbeta, vodenog psa s gustom kovrčavom dlakom, i zadržala je mnoge njegove osobine. Godine 1743. riječ caniche označavala je ženku barbeta, a dvije su se pasmine postupno razdvojile tek nakon toga.

Gdje je točno nastala, sporno je. Enciklopedija „Britannica“ smatra da je vjerojatno nastala u srednjovjekovnoj Njemačkoj, kao pas za lov na patke, iako se danas najviše povezuje s Francuskom, gdje je vrlo popularna. FCI navodi Francusku, a izvornik standarda napisan je na francuskom.

U ranim danima pudlica je nakon pucnja skakala u vodu i donosila pticu lovcu. Danas taj posao obavljaju retriveri i neki drugi lovački psi koji aportiraju iz vode. Radom u vodi obično se objašnjava i čuveno šišanje. Dlaka na tijelu skraćuje se kako ne bi otežavala plivanje, a na zglobovima i prsima ostaje dulja radi zaštite od hladnoće. Veterinarska mreža VCA drukčijeg je mišljenja i navodi da su složeni oblici šišanja najvjerojatnije nastali kasnije, kao ukras iz vremena cirkuskih nastupa pudlica.

Kao pas za društvo pudlica je postala popularna zbog svoje naravi i zbog izbora veličina i boja. Manje veličine uzgojene su od standardne, a toy pudlica razvila se tek u XX. stoljeću. Američki kinološki klub (AKC) registrirao je pasminu još 1887.

Crna pudlica pliva u jesenskom jezeru i nosi aport u zubima

Vrste pudlica po veličini: standardna (kraljevska), srednja, patuljasta i toy

Četiri pudlice u parku, poredane po veličini: bijela standardna, siva srednja, patuljasta boje marelice i crna toy pudlica — Pudlica u četiri veličine prema FCI-ju: standardna (kraljevska), srednja, patuljasta i toy.

Veličine se razlikuju jedino po visini u grebenu. Proporcije su iste, a mužjaci i ženke moraju se jasno razlikovati u svakoj veličini. FCI ne navodi težinu. Navedene težine, kao i okvirni podaci o životnom vijeku i potrebi za kretanjem dalje u članku, preuzeti su s američke veterinarske stranice PetMD.

Standardna pudlica, često nazivana kraljevskom, visoka je više od 45 i najviše 60 cm, uz toleranciju od još 2 cm. Iznad 62 cm slijedi diskvalifikacija. Teži približno između 18 i 32 kg.
Srednja je visoka više od 35 i najviše 45 cm. Prema njoj se mjere ostale, pa je standardna opisana kao njezina uvećana kopija, a patuljasta kao umanjena.
Patuljasta, koju nazivaju i minijaturnom ili mini pudlicom, visoka je više od 28 i najviše 35 cm i teži oko 4,5 do 7 kg. Unatoč nazivu standard izričito ne dopušta znakove patuljastog rasta, kao što su zaobljena lubanja, izbočene oči i vrlo kratka njuška.
Toy pudlica visoka je više od 24 i najviše 28 cm, uz toleranciju od 1 cm prema dolje, a poželjna visina je 25 cm. Ispod 23 cm slijedi diskvalifikacija. Teži oko 1,8 do 2,7 kg.

Oko najmanjih vlada najveća zbrka. Neki prodavači reklamiraju „teacup“ štence, ali standard takvu veličinu ne poznaje i pas niži od 23 cm jednostavno je izvan njega. Ako tražite psa koji će kao odrastao težiti oko 2 kg, imajte na umu da toy pudlica zahtijeva više brige oko prehrane i zuba nego veće veličine.

U SAD-u i Velikoj Britaniji srednje veličine uopće nema. AKC priznaje tri varijeteta: standardnu iznad 15 inča (38 cm), minijaturnu između 10 i 15 inča i toy do 10 inča. Srednja pudlica od 40 cm tamo bi prošla kao standardna i zato se američke težine ne poklapaju potpuno s granicama FCI-ja.

Izgled, dlaka i boje

Pudlica je srednjih proporcija, a tijelo joj je nešto dulje od visine u grebenu. Glavu nosi visoko. Hod je u standardu opisan kao lagan i elastičan. Uši su duge, s valovitom dlakom, i kada ih povučete naprijed, moraju dosezati kut usana ili ga prelaziti. Rep je visoko usađen i prema novom standardu više se ne kupira.

Većina pudlica ima kovrčavu dlaku. Gusta je, vunasta i elastična, nakon pritiska rukom vraća se u prvobitni oblik i tvori ujednačene kovrče. Sličnu dlaku ima i lagotto romagnolo, talijanski vodeni pas koji danas traži tartufe, iako ga FCI svrstava u skupinu 8. Pudlica može imati i konopastu dlaku, koja se splete u konopce duge najmanje 20 cm.

Jednobojna pudlica može biti crna, bijela, smeđa, siva ili svijetlosmeđa (fawn). Smeđa mora biti tamna i ujednačena. Siva je također ujednačena i ne prelazi ni u crnu ni u bijelu, iako se s godinama pojavljuju nijanse. Svijetlosmeđa varira od blijede do crvenkaste i narančaste, a narančasta nijansa je poznata boja marelice. Bež boja nije priznata, a kod bijelih pasa poželjna je srebrnasta koža.

Do novog standarda priznavale su se samo jednobojne pudlice. Sada uz njih postoji i skupina „ostale boje“, u koju ulaze pjegavi psi s prevladavajućom bijelom bojom (crna i bijela, plavosiva i bijela, svijetlosmeđa i bijela, smeđa i bijela), psi s crnim ili smeđim leđima i bijelim prsima i nogama, crni i smeđi sa svijetlosmeđim oznakama, trobojni, tigrasti i tigrasti s bijelim.

Crno-bijela pjegava pudlica i pudlica boje marelice leže jedna do druge na drvenoj verandi

Karakter i inteligencija

O karakteru u standardu postoji samo jedna rečenica. Prema njoj pudlica je poznata po vjernosti, sposobna je učiti i lako se dresira, pa je zato osobito ugodan pas za društvo. Agresivni i pretjerano plašljivi psi diskvalificiraju se, pa se od uzgajivača očekuje da za rasplod bira pse uravnotežene naravi.

Ugled pametnog psa pudlica ponajviše duguje knjizi „Inteligencija pasa“ kanadskog psihologa Stanleyja Corena, objavljenoj 1994. Coren je prikupio ocjene sudaca s natjecanja u poslušnosti u SAD-u i Kanadi o tome koliko brzo svaka pasmina uči novu naredbu i koliko je pouzdano izvršava. Pudlica je na drugom mjestu, iza border collieja.

Ljestvica pokazuje kako pas uči od čovjeka. O suživotu s njim govori malo. Pudlica koja naredbu shvati nakon nekoliko ponavljanja istom brzinom uči i ono čemu je nitko nije htio naučiti. Dovoljno je da joj lajanje pred vratima jednom donese pažnju i to može postati navika.

Standardna pudlica obično je prijateljski raspoložen i društven obiteljski pas koji rijetko laje. Patuljasta i toy pudlica laju češće, iako kod pojedinog psa odgoj igra veliku ulogu.

Njega dlake i vrste šišanja

Pudlica se ne linja sezonski. Dlaka neprestano raste, a ispala ostaje zapletena u kovrčama, pa po podu gotovo nema dlaka. Bez redovitog češljanja dlaka se ipak zapetlja u čvorove, ponajviše ondje gdje se trlja, iza ušiju i ispod ogrlice. Isto vrijedi i za bichon frisé, čija kovrčava dlaka također zadržava ispale dlačice.

VCA savjetuje da se standardna pudlica četka i češlja svaki drugi dan, a prema „Britannici“ šiša se jednom u četiri do šest tjedana, obično kod groomera. Češlja se u slojevima, do kože, četkom s metalnim zupcima i metalnim češljem. Kada češalj prođe od korijena do vrha a da nigdje ne zapne, gotovi ste. Češljajte prije kupanja, jer voda dodatno zateže čvorove, a nakon kupanja dlaku potpuno osušite.

Na izložbama FCI-ja dopušteno je pet vrsta šišanja. Lavlje šišanje ima stražnju polovicu tijela ošišanu do rebara, manšete na nogama, pompon na repu i obavezne brkove. Englesko mu dodaje figure na stražnjim nogama i punđu na glavi koja se ne smije učvrstiti lakom. Moderno ostavlja dlaku na sve četiri noge oblikovanu kao „hlače“, a na tijelu najmanje 1 cm. Šišanje za štene oblikuje prednji dio tijela poput jajeta, od prsa do punđe. Skandinavsko, poznato i kao terijersko, slično je modernom, ali uši i rep mogu biti obrijani. U standardu izričito piše da izložba nije natjecanje u groomingu i da se pretjerano oblikovanje ne potiče.

Kod kuće gotovo svi biraju kratko sportsko šišanje, ujednačene duljine po cijelom tijelu, jer se najlakše održava.

Dobro je da se štene rano navikne na četku i mašinicu za šišanje, kroz kratke i mirne sesije.

Siva pudlica duge kovrčave dlake spava u psećem krevetu

Prehrana i održavanje tjelesne težine

Standardna pudlica jede višestruko više nego toy pudlica, pa univerzalne porcije nema. Počnite od tablice na pakiranju za težinu koju bi pas trebao imati i prilagodite količinu prema njegovoj tjelesnoj formi. Rebra se moraju moći napipati laganim pritiskom, ali ne smiju se vidjeti. Kovrče skrivaju struk, zato provjeravajte rukama. Poslastice s treninga uračunavaju se u dnevni obrok.

Mali štenci, osobito štenci toy i patuljastih pudlica, izloženi su i drugom riziku, niskom šećeru u krvi. Nizak šećer najčešće pogađa štence ukrasnih pasmina mlađe od tri mjeseca, koji još ne reguliraju dobro razinu glukoze. Mogu ga izazvati stres, hladnoća, pothranjenost ili crijevni paraziti. Štene postaje bezvoljno, slabi, drhti i hoda nesigurno, a u teškim slučajevima dobiva grčeve i tada ga treba odmah odvesti veterinaru. Da do toga ne dođe, male štence treba hraniti najmanje tri do četiri puta dnevno i držati na toplom. Isto vrijedi za štence drugih malih pasmina pasa, koji imaju brži metabolizam po kilogramu tjelesne težine i manje zalihe energije.

Standardna spada među velike pse s dubokim prsnim košem pa je izložena dilataciji i torziji želuca, o čemu više piše u sljedećem odjeljku. Istraživanja tima sa Sveučilišta Purdue u SAD-u povezuju veći rizik s jednim velikim obrokom dnevno i s brzim jedenjem. Prema jednom od njih, objavljenom 2000., rizik je veći i kad je zdjela povišena, iako drugo istraživanje to ne potvrđuje. Zato se hrana dijeli na najmanje dva obroka, a nakon jela pas treba mirovati umjesto da trči i skače.

Štene pudlice boje marelice jede iz bijele zdjele na kuhinjskom podu

Zdravlje, česte bolesti i životni vijek

Prema britanskom istraživanju organizacije Dogs Trust, objavljenom u časopisu Scientific Reports 2024., medijan životnog vijeka pudlice iznosi 14,0 godina, što znači da je polovica pasa živjela kraće, a polovica dulje. Podaci se odnose na 584 734 psa u Velikoj Britaniji, među kojima je 6 427 pudlica, bez podjele po veličini. Kod svih pasa medijan iznosi 12,5 godina, kod labradora 13,1, a kod njemačke doge 10,6.

Još su 2013. istraživači s Kraljevskog veterinarskog koledža u Londonu, koji su pregledavali veterinarske kartone iz Engleske, utvrdili da je patuljasta pudlica među pasminama koje najdulje žive. Okvirno, standardna živi 12 do 15 godina, patuljasta 13 do 15, a toy pudlica 12 do 18.

Kad je riječ o bolestima, standardna pudlica najčešće se povezuje s Addisonovom bolešću (hipoadrenokorticizam). Imunosni sustav oštećuje koru nadbubrežnih žlijezda i tijelo više ne proizvodi dovoljno hormona poput kortizola i aldosterona. Istraživanje Kalifornijskog sveučilišta u Davisu iz 2003., koje je obuhvatilo 1 722 standardne pudlice, otkrilo je bolest kod 8,6% njih, a nasljednost je procijenjena na oko 0,75. DNK test zasad ne postoji. Liječenje je hormonsko i doživotno. Neki psi stignu do veterinara tek u šoku, pa je dobro da vaš veterinar zna da je pasmina sklona ovoj bolesti.

Sebacealni adenitis uništava žlijezde lojnice u koži. Pas gubi dlaku, koža se ljušti, a dijagnoza se postavlja biopsijom kože. Američki klub pudlica uvrstio je biopsiju kože među izborne pretrage za standardne pudlice u uzgoju, uz pretrage štitnjače i srca. Obavezni su rendgen kukova i pregled očiju kod veterinarskog oftalmologa. Klub preporučuje i DNK testove za neonatalnu encefalopatiju s napadajima (NEwS) i za von Willebrandovu bolest, koja je nasljedni poremećaj zgrušavanja krvi.

Dilatacija i torzija želuca hitan je slučaj. Želudac se puni plinom i može se zakrenuti oko svoje osi. Najugroženiji su veliki psi s dubokim prsnim košem. U velikom istraživanju Sveučilišta Purdue iz 2000. standardna pudlica jedna je od jedanaest praćenih pasmina, a najveći rizik ima njemačka doga, kod koje vjerojatnost epizode tijekom života iznosi 42,4%. Ako se psu napuhne trbuh, bezuspješno pokušava povratiti, nemiran je i jako slini, odmah ga vodite veterinaru. Za pasmine s visokim rizikom veterinari razmatraju i preventivnu gastropeksiju, operaciju kojom se želudac pričvršćuje za trbušnu stijenku.

Patuljasta i toy pudlica imaju druge slabe točke: oči i zglobove. Progresivna atrofija mrežnice tipa prcd polako oštećuje mrežnicu dok pas ne oslijepi. Nasljeđuje se recesivno, odnosno štene oboli samo ako je mutaciju naslijedilo od oba roditelja, a za nju postoji DNK test. Američki klub zahtijeva ga za uzgojne toy i patuljaste pudlice, zajedno s godišnjim pregledom očiju kod oftalmologa i pregledom koljena nakon navršene godine dana. U Velikoj Britaniji Royal Kennel Club obvezuje akreditirane uzgajivače toy pudlica da rade isti test. Kod patuljastih se provjeravaju i kukovi. Male veličine sklone su i katarakti, a toy pudlice i problemima sa zubima.

Prije nego što kupite štene, zatražite pisane rezultate pretraga obaju roditelja. Ako se rezultati roditelja nalaze u američkoj bazi OFA, možete ih i sami provjeriti po imenu psa, jer su ondje javni.

Dresura, tjelesna aktivnost i mentalna stimulacija

Standardna pudlica treba jedan do dva sata kretanja dnevno, patuljasta od 30 do 60 minuta, a toy pudlica od 30 do 45. Plivanje odgovara svim trima veličinama, a standardne se dobro snalaze u agilityju i radu na tragu.

Krajem 80-ih godina John Suter vozio je na aljaškoj utrci psećih zaprega Iditarod zapregu standardnih pudlica, dopunjenu haskijima. Godine 1988. završio je kao 38. od 45 natjecatelja koji su stigli na cilj. Mnogo pudlica ipak je ostalo na kontrolnim točkama sa smrznutim šapama i zapetljanom dlakom, a u kolovozu 1991. organizatori su odlučili dopustiti samo sjeverne pasmine prilagođene Arktiku. Za težak svakodnevni rad, poput čuvanja imanja ili tjeranja stada, postoje radne pasmine pasa, selekcionirane upravo za to.

Dresura počinje ranom socijalizacijom i nagradama. Praktično je da treninzi budu kratki, po nekoliko minuta, osobito sa štenetom. Nagrada može biti poslastica ili igra.

Osim šetnji pudlici je potrebna i mentalna aktivnost, poput traženja skrivenih poslastica, igračaka slagalica, učenja novih trikova ili aportiranja iz vode. Bez zanimacije poneka pudlica sama pronađe čime će se zabaviti pa počne grickati stvari ili lajati.

Križanci pudlica: labradoodle, goldendoodle, cockapoo

Godine 1989. Wally Conron bio je zadužen za uzgoj u Kraljevskoj udruzi za pse vodiče Australije (danas Guide Dogs Victoria). Javila mu se slijepa žena s Havaja čiji je suprug alergičan na pse. Conron je kao pse vodiče isprobao više od 30 pudlica, bez uspjeha, i naposljetku je križao labrador retrivera sa standardnom pudlicom. Od tri šteneta u leglu jedno nije izazivalo alergiju kod supruga i otišlo je na Havaje.

Druga dva nitko nije htio. Conron je tada zamolio odjel za odnose s javnošću da objavi novu „nealergijsku“ pasminu pod imenom labradoodle i upiti su preplavili udrugu. Godine 2019. izjavio je da najviše žali što je stvorio tog križanca, zbog uzgajivača koji zarađuju na štetu zdravlja pasa.

Goldendoodle, križanac sa zlatnim retriverom, masovno se uzgaja od 90-ih godina u Australiji i SAD-u. Veličina mu ovisi o tome koje je veličine roditelj pudlica, a dlaka može biti od gusto kovrčave do posve ravne.

Cockapoo je najstariji od triju križanaca. Legla u kojima su roditelji koker španijel i pudlica pojavljivala su se u SAD-u već 50-ih godina XX. stoljeća, a 60-ih cockapoo već je imao svoje obožavatelje. Pudlica je u tim parovima obično patuljasta ili toy. U SAD-u od 1998. postoji cockapoo klub, ali AKC ga ne priznaje kao pasminu.

FCI ne priznaje nijednog od triju križanaca, a bez standarda nitko ne može jamčiti kakvu će dlaku štene imati. Istraživači iz Utrechta u Nizozemskoj izmjerili su 2012. više glavnog psećeg alergena Can f 1 u dlaci labradoodlea i pudlica nego kod kontrolnih pasmina. Križanci nasljeđuju i bolesti obiju pasmina. Mutacija za progresivnu atrofiju mrežnice prcd otkrivena je i kod labradora i kod koker španijela, pa DNK test ima smisla kod oba roditelja.

Tri kovrčava križanca pudlica trče po jesenskom lišću u parku

Je li pudlica prikladna za vas? Za koga jest, a za koga nije

Prije nego što odlučite, možete provjeriti kako se pudlica uspoređuje s drugim pasminama na potpunom popisu svih pasmina pasa, gdje se filtrira po veličini, energiji, lakoći dresure i prikladnosti za stan.

Pudlica odgovara ljudima koji žele psa uza se i svjesni su da će njega njezine dlake cijeli život zahtijevati vrijeme ili novac. Šišanje jednom u četiri do šest tjedana stalni je trošak ako je ne naučite šišati sami. Standardna će odgovarati aktivnoj obitelji koja voli duge šetnje i vodu. Patuljasta se snalazi u stanu, a 30 do 60 minuta kretanja dnevno uklapa se u uobičajeni gradski ritam. Toy pudlica teži oko 2 kg i može se ozlijediti ako vam padne iz ruku ili s kauča, zato joj je bolje u mirnom domu.

Ne uzimajte je ako će po cijele dane biti sama ili ako je ne želite redovito voditi groomeru. Ako imate jaku alergiju, budite oprezni, jer riječ „hipoalergen“ u oglasu ne jamči da nećete reagirati.

Često postavljana pitanja o pasmini pudlica

Je li pudlica hipoalergen pas?

Potpuno hipoalergeni pas ne postoji. Pudlica se gotovo ne linja i ostavlja malo dlaka, ali glavni pseći alergen Can f 1 potječe iz sline i lijepi se za kožu i dlaku. U nizozemskom istraživanju iz 2012. u dlaci pudlica izmjereno je više Can f 1 nego kod kontrolnih pasmina, a u zraku u domovima razlike među pasminama nije bilo. Američko istraživanje iz 2011. također nije pronašlo manje alergena u domovima s tzv. hipoalergenim psima. Prije nego što nabavite štene, provedite vrijeme s konkretnim psom i posavjetujte se s alergologom.

Koje se druge pasmine smatraju prikladnima za alergičare?

Bichon frisé i pasmina šnaucer, koja se također slabo linja. I kod njih svatko reagira drukčije.

Kraljevska i standardna pudlica: koja je razlika?

Nikakva. „Kraljevska“ je razgovorni naziv za standardnu, najveću veličinu, koja je prema FCI-ju visoka više od 45 i najviše 60 cm, uz toleranciju do 62 cm.

Postoji li „teacup“ pudlica?

Službeno ne. FCI priznaje četiri veličine i diskvalificira pse niže od 23 cm, a veliki kinološki klubovi ne priznaju teacup pse zbog rizika za njihovo zdravlje.

Koliko se često šiša pudlica?

Obično jednom u četiri do šest tjedana, uz češljanje nekoliko puta tjedno između dva šišanja. Kod kratkog sportskog šišanja češljanje oduzima manje vremena.

Je li pudlica prikladna za stan?

Patuljasta i toy pudlica dobro se osjećaju u stanu ako svaki dan izlaze van. I standardna može, ali treba joj jedan do dva sata kretanja dnevno i ne bi smjela cijeli dan biti zatvorena.