Bigl je mali britanski gonič, visok od 33 do 40 cm u grebenu, uzgojen da po mirisu traži zeca. Po naravi je prijateljski raspoložen i dobro se slaže s ljudima i drugim psima. Vani, međutim, slijedi svoj nos, a ne vas. Kod kuće pojede sve čega se dočepa.
Ako razmišljate o biglu, izgled je posljednje o čemu trebate brinuti. Važnije je jeste li ga spremni cijeli život šetati na povodcu i hoće li susjedi podnositi njegov glas.
Podaci su prema važećem FCI standardu br. 161, osim ako nije naveden drugi izvor.
FCI skupina
6, goniči i srodne pasmine; sekcija 1.3, mali goniči; s radnim ispitom
Podrijetlo
Velika Britanija
Visina u grebenu
od 33 do 40 cm
Težina
FCI ne navodi; prema AKC-u do 9 kg za pse do 33 cm i od 9 do 14 kg za one od 33 do 38 cm
Životni vijek
od 10 do 15 godina (AKC)
Dlaka
kratka, gusta i nepromočiva
Boje
deset priznatih varijanti, najčešće trobojni; vrh repa je bijel
Razina energije
visoka
U srednjovjekovnoj Engleskoj riječju beagle općenito su nazivali manje goniče. Prema The Kennel Clubu, pasmina je ondje već oko XV. stoljeća bila oblikovana i cijenjena zbog izdržljivosti i njuha. Povijesni pregled u FCI standardu opisuje bigla kao umanjenu inačicu krupnijeg foxhounda, uzgojenu za pješački lov na zeca.
U doba Henrika VIII. i Elizabete I. postojali su i oštrodlaki psi ovog tipa, neki toliko sitni da su stali u džep lovačkog kaputa. Takvi minijaturni „džepni bigli“ ponekad se rađaju i danas.
Suvremeni tip oblikovao se u Velikoj Britaniji oko 30-ih godina XIX. stoljeća. Među poznatim čoporima tog vremena bio je čopor svećenika Phillipa Honeywooda u Essexu. U Engleskoj je The Beagle Club osnovan 1890., a u SAD-u je AKC priznao pasminu još 1885.
Standard navodi da pasmina i danas lovi u čoporima, koje često organiziraju koledži, škole i druge institucije. Bigl spada među lovačke pse koji divljač traže po mirisu, a ne vidom. FCI opisuje čopor u punom trku s glavama spuštenim prema tragu i repovima podignutima uvis, u zbijenoj formaciji.
Nos ove pasmine koristan je i izvan lova. Godine 1984. Ministarstvo poljoprivrede SAD-a uvelo je u službu prvog bigla u zračnoj luci u Los Angelesu, da traži zabranjenu hranu i biljke u prtljazi putnika. Danas ti psi rade za Agenciju za carinsku i graničnu zaštitu SAD-a, koja izbor pasmine objašnjava izvrsnim njuhom, veličinom koja ne plaši ljude, motivacijom za hranu i mirnim ponašanjem u gužvi.
Prema standardu, to je čvrst i kompaktno građen pas, bez grubosti u linijama. Visina do lakta iznosi otprilike polovicu visine u grebenu, pa su noge proporcionalne i nisu kratke kao u basset hounda.
Glava je umjereno duga, s blago zaobljenom lubanjom i jasno izraženim stopom, odnosno prijelazom s čela na njušku. Nos je širok, poželjno crn, a kod svjetlijih pasa dopuštena je slabija pigmentacija. Oči su tamnosmeđe ili boje lješnjaka, prilično velike, blagog i molećivog izraza.
Uši su duge, zaobljenog vrha, i ako ih ispružite prema naprijed, dosežu gotovo do vrha nosa. Usađene su nisko i vise tijesno uz obraze.
Rep je snažan, visoko usađen i nosi se veselo prema gore, ali se ne savija preko leđa. Odozdo je dobro obrastao dlakom, a vrh mu je bijel.
Dlaka je kratka, gusta i nepromočiva. Važeći standard priznaje sljedeće boje: trobojna (crna, smeđa i bijela); plava, bijela i smeđa; jazavčasto šarena; zečje šarena; limunasto šarena; limunasta i bijela; crvena i bijela; smeđa i bijela; crna i bijela; potpuno bijela. Sve osim potpuno bijele javljaju se i sa sitnim obojenim pjegicama, tzv. mottle. Druge boje nisu dopuštene.
Poželjna visina u grebenu prema FCI-ju je od 33 do 40 cm. Standard ne navodi težinu.
Američki kinološki klub AKC dijeli pasminu na dvije varijante: do 33 cm i od 33 do 38 cm. Za niže pse navodi težinu do 9 kg, a za više od 9 do 14 kg. FCI nema takvu podjelu i pas od 39 ili 40 cm potpuno je u okvirima standarda.
Za usporedbu, bugarski barak također je gonič, ali srednje veličine, a mužjaci dosežu od 53 do 58 cm. Čak je i najviši bigl prema standardu 13 cm niži od najnižeg mužjaka baraka.
FCI opisuje pasminu kao veselog i hrabrog goniča velike izdržljivosti i uravnotežene naravi. Pas mora biti prijateljski raspoložen i pozoran, bez agresivnosti i bez plašljivosti. Agresivni ili pretjerano plašljivi psi diskvalificiraju se.
Bigl je uzgojen za rad u čoporu i zato traži društvo. Druželjubiv je i dobroćudan te se rijetko upušta u sukobe s drugim psima. Nacionalni klub pasmine u SAD-u upozorava da ova pasmina možda nije za vas ako će pas svaki dan po osam ili devet sati biti sam.
Nos je uzrok većine poteškoća. Čim uhvati zanimljiv miris, pas krene za njim i prestane čuti vaš poziv. Zato ova pasmina nije za slobodne šetnje u parku, uz cestu ili u šumi, ma koliko dobro bila dresirana.
Gonič laje i zavija. The Kennel Club glas ove pasmine naziva melodičnim, ali susjedi u zgradi nisu uvijek istog mišljenja.
Prema The Kennel Clubu, prijateljska narav i praktična veličina učinile su ovu pasminu popularnim obiteljskim psom. Kad u kući ima djece, glavno pravilo odnosi se na hranu. Gonič koji je jednom zgrabio sendvič iz dječje ruke brzo počne vrebati i sljedeće.
Kunići i glodavci u kući posebna su priča. Pasmina je uzgojena da tjera zeca, zato ih ne ostavljajte zajedno bez nadzora.
Veličina nije prepreka i The Kennel Club navodi da je ovoj pasmini dovoljan i mali stan. U zgradi je veći izazov glas. Ako za stan razmatrate male pasmine pasa, usporedite ih i po glasnoći.
Njega dlake gotovo da ne oduzima vrijeme. Ono odlazi na šetnje i obuku.
The Kennel Club preporučuje odraslom psu do sat vremena kretanja dnevno. Podijelite to na dvije šetnje i pustite goniča da njuši koliko želi. Za njega je šetnja čitanje tragova.
Nacionalni klub pasmine u SAD-u savjetuje da pas uvijek izlazi na povodcu. Ako imate dvorište, ograda mora biti visoka najmanje oko 1,5 m, a duž nje u zemlju treba ukopati žičanu mrežu ili izliti beton, kako se gonič ne bi prokopao ispod nje.
Psu koji vuče stavite oprsnicu, da pritisak ne pada na vrat.
Neka pas nosi dobro namještenu ogrlicu za psa s privjeskom s vašim brojem telefona, čak i kad je kod kuće. Odbjegli gonič obično se ne vraća na poziv, a privjesak pomaže da vam ga netko vrati.
Dugi povodac za dresuru kompromis je između slobode i sigurnosti. Pas njuši, kruži oko vas i ne može nestati za prvim tragom.
I mentalni rad umara psa. Sakrijte komadiće dnevnog obroka po sobi ili u dvorištu i pustite psa da ih pronađe nosom. Deset minuta takve igre za kišnog dana bolje je nego ništa.
Hrana je vaš najjači argument. Motivacija za hranu jedan je od razloga zašto se pasmina koristi u zračnim lukama, a kod kuće djeluje na isti način. Nagradite psa u trenutku kad izvrši naredbu i neka treninzi budu kratki.
Dolazak na poziv najteža je naredba. Vježbajte ga najprije kod kuće, zatim u ograđenom dvorištu, a tek onda vani na dugom povodcu. Čak i dobro dresiran gonič možda se neće vratiti ako mu ispod nosa prođe svjež trag, zato ga nemojte puštati bez povodca u nadi da će doći na poziv.
Protiv lajanja pomaže naredba za tišinu, naučena nagradom u trenutku kad pas utihne. Ne odgovarajte na lajanje pažnjom, inače će pas naučiti da mu lajanje donosi rezultat.
Dlaka je kratka i održava se četkom ili gumenom rukavicom jednom tjedno, kako preporučuje The Kennel Club. Bigl se linja, pa će dlake biti po odjeći i kauču.
Uši traže više pažnje. Veliko britansko istraživanje VetCompassa na više od 22 000 pasa utvrdilo je da pasmine s visećim ušima imaju oko 1,8 puta veće izglede za upalu vanjskog uha od pasmina s uspravnim ušima. Isto vrijedi za koker španijela i druge pse s dugim ušima.
Provjeravajte uši jednom tjedno. Neugodan miris, crvenilo, tamni iscjedak, tresenje glavom i češanje razlog su da odete veterinaru prije nego što bilo što ukapate.
Nakon kupanja i plivanja osušite uši. Pri čišćenju brišite samo vidljivi dio i ne pretjerujte, jer i pretjerano čišćenje šteti.
Ako postoji tema u kojoj morate biti strogi, to je hrana. U istraživanju VetCompassa pri Kraljevskom veterinarskom koledžu u Londonu bigli imaju 2,67 puta veći rizik od prekomjerne tjelesne težine u usporedbi s mješancima. Veći rizik ima samo mops, a gonič pretječe čak i labrador retrivera s njegovih 1,70.
Autori navode da osim genetike ulogu ima i način na koji ljudi hrane svoje pse. Rizik je veći kod kastriranih pasa i kod pasa u dobi od 6 do 9 godina.
Ne hranite „odoka“. Dnevni obrok mjerite kuhinjskom vagom, krenite od uputa na pakiranju za željenu težinu i prilagođavajte prema kondiciji. Poslastice za dresuru oduzmite od dnevnog obroka. Većina vlasnika odraslog psa hrani dvaput dnevno.
Veterinari procjenjuju težinu prema WSAVA ljestvici tjelesne kondicije. Pri zdravoj težini rebra se lako napipaju, bez suvišnog masnog sloja iznad njih, odozgo se vidi struk iza rebara, a sa strane je trbuh uvučen prema gore. Ako morate pritiskati da biste pronašli rebra, pas već ima prekomjernu težinu.
Kanta za smeće mora imati poklopac koji se ne može otvoriti njuškom, a hrana ne smije stajati na niskom stolu.
Zdravlje šteneta u velikoj mjeri ovisi o roditeljima. The Kennel Club prije parenja izričito preporučuje DNK testove na Laforinu bolest i na neonatalnu cerebelarnu kortikalnu degeneraciju (NCCD). Kao najbolju praksu dodaje testove na nedostatak faktora VII, sindrom Imerslund-Gräsbeck i sindrom Musladin-Lueke. Zamolite uzgajivača da vam pokaže rezultate za oba roditelja.
Upoznajte barem majku. Mirna i znatiželjna kuja koja niti reži niti se skriva dobar je znak, jer standard traži upravo takvu narav.
AKC preporučuje da se štene u početku hrani četiri puta dnevno, da prijeđe na tri obroka negdje između trećeg i šestog mjeseca te na dva između šestog i dvanaestog mjeseca. Kada ćete hranu za štence zamijeniti hranom za odrasle pse, odlučite zajedno s veterinarom.
Obuka počinje prvog dana u novom domu, s imenom, dolaskom na poziv, hodanjem na povodcu i kratkim ostajanjem nasamo. Vrijeme koje provodi samo produljujte postupno, kako bi štene bilo spremno za dane kad ste na poslu. U prvim mjesecima upoznajte ga s nepoznatim ljudima i s mirnim odraslim psima.
Svi štenci grizu, a mladi gonič povrh svega nosom pretražuje pod. Sklonite kabele i cipele, a hranu držite na visini do koje njuška ne doseže.
Ako se još dvoumite, pogledajte i druge pasmine pasa i usporedite ih s goničem po glasnoći i potrebi za kretanjem.
The Kennel Club svrstava pasminu u kategoriju 1 programa Breed Watch. To znači da nisu zabilježeni problemi s tjelesnom građom na koje bi suci na izložbama trebali obraćati posebnu pažnju. Rizici kod ove pasmine su nasljedne bolesti i prekomjerna tjelesna težina.
Bigl je u istoj rizičnoj skupini za herniju diska kao i kratkonogi jazavčari i francuski buldog. Uzrok je varijanta gena FGF4 koja dovodi do ranog otvrdnjavanja međukralježničnih diskova.
Švicarsko istraživanje na 1113 operiranih pasa pokazuje da kod ove pasmine hernije najčešće zahvaćaju vratni dio kralježnice.
Kod hernije u vratnom dijelu pas drži vrat ukočeno, ne želi saginjati glavu prema zdjelici, zacvili kad ga podignete ili počne teturati. To je hitan slučaj za veterinara.
Prema Međunarodnoj veterinarskoj radnoj skupini za epilepsiju, novija istraživanja potvrđuju da bigli imaju povećan rizik od idiopatske epilepsije. Osim toga, pasmina može naslijediti Laforinu bolest. To je neurodegenerativna bolest s napadajima sličnima epileptičkima, a za nju postoji DNK test.
Tijekom napadaja izmjerite koliko traje i, ako možete, snimite ga. Snimka pomaže veterinaru razlikovati epileptički napadaj od drugih stanja.
Štitnjača je još jedna slaba točka pasmine. Njezina smanjena funkcija češće se javlja kod ovih pasa, a jedan od dvaju glavnih uzroka, autoimuni tireoiditis, kod njih je nasljedan. Znakovi se razvijaju polako. Pas se deblja iako ne jede više, postaje trom, dlaka se prorjeđuje, a kožne infekcije se ponavljaju. Dijagnoza se postavlja krvnim pretragama.
Trešnjino oko je prolaps žlijezde treće vjeđe. U unutarnjem kutu oka iznenada se pojavi okrugla crvena oteklina. Bigl je među predisponiranim pasminama, kao i koker španijel i francuski buldog.
Stanje se najčešće javlja kod mladih pasa, a rizik naglo pada nakon treće godine. Danas veterinari radije kirurški vraćaju žlijezdu na mjesto nego da je uklone, jer ona proizvodi znatan dio suza.
Nasljedni primarni glaukom otvorenog kuta kod ove pasmine posljedica je mutacije gena ADAMTS10 i nasljeđuje se recesivno. Pas oboli samo ako je mutaciju naslijedio od oba roditelja. Prema genetičkom laboratoriju Kalifornijskog sveučilišta u Davisu mutacija je rijetka, s učestalošću oko 1 %, a za nju postoji DNK test. Crveno oko, često treptanje, suzenje ili oko koje izgleda povećano razlog su za pregled još istog dana.
Testovi koje preporučuje The Kennel Club obuhvaćaju i nekoliko rjeđih bolesti.
AKC navodi od 10 do 15 godina, a The Kennel Club više od 12 godina.
Vi najviše možete utjecati na težinu psa. Analize VetCompassa povezuju prekomjernu težinu s kraćim životom i lošijom kvalitetom života, a kod pasmine s takvim apetitom kontrola počinje od zdjelice. Godišnji pregled prilika je da se na vrijeme uoče promjene u težini i radu štitnjače.
Oba se oblika susreću i označavaju istu pasminu. „Beagle“ je izvorni engleski naziv, a „bigl“ je oblik prilagođen hrvatskom izgovoru i pravopisu, koji se često koristi u hrvatskim tekstovima.
Samo na dobro ograđenom mjestu. Nacionalni klub pasmine u SAD-u savjetuje da pas vani uvijek bude na povodcu.
Glas je dio pasmine i potpuno tihog goniča nećete dobiti. Naredba za tišinu smanjuje lajanje, ali ga ne zaustavlja u potpunosti. Ako vam je lajanje ozbiljan problem, obratite pozornost na pasminu basenji, koja ne laje na uobičajen način, iako ni ona nije tih pas.
Da, ako su pravila o hrani svima jasna. Standard zahtijeva prijateljskog psa bez agresivnosti, a pasmina voli društvo ljudi. Djeca moraju znati da se pas ne hrani sa stola.
Može biti, ako prihvaćate povodac za cijeli život i strogi red oko hrane. Pas nije agresivan i nije velik, ali njegov nos često nadjača vaše naredbe.