Kolaž od polaroidnih fotografija s pasminama zlatnih ribica na pozadini zasađenog akvarija

Akvarijske ribice

Zlatne ribice: od divljeg karaša do akvarijskih riba

Prva riba koju je čovjek pripitomio zbog njezine ljepote, a ne zbog mesa.

Tisuću godina selekcije u Kini i Japanu pretvaraju jednu sivkastu riječnu ribu u preko dvjesto pasmina. Ovdje su podrijetlo, trinaest od najprepoznatljivijih oblika, suživot s drugim ribicama i svakodnevna briga. Podrijetlo | Galerija fotografija zlatnih ribica | Suživot s drugim ribicama

Zlatna ribica (Carassius auratus) je hladnovodna ukrasna ribica, nastala od istočnoazijskog karasa nakon preko tisuću godina ciljane selekcije u Kini i Japanu. Najbolje se osjeća pri 18 do 22 stupnja, dosiže od 15 do 35 centimetara ovisno o pasmini i treba joj barem 75 do 100 litara vode po primjerku.

Zlatna ribica ukratko

Ovdje nećete čitati opći priručnik. Tekst se temelji na četiri stvari: odakle dolazi riba, u što se pretvorila, s kim može živjeti i što joj je potrebno svaki dan. Prije toga, najvažniji podaci na jednom mjestu.

Znanstveni naziv

Carassius auratus

Podrijetlo

Kina, III.–V. stoljeće

Životni vijek

5–10 g. ukrasne, 15–20 g. izdužene

Temperatura

18–22 °C

Količina vode

Od 75–100 l za prvu ribicu

Veličina

15–35 cm ovisno o pasmini

Kiselost (pH)

7,0–8,4, tvrdoća srednja do visoka

Broj pasmina

Preko 200

Podrijetlo i rasprostranjenost

Divlji predak zlatne ribice zove se Carassius auratus i živi u sporotekućim rijekama i jezerima istočne Azije. Izgleda dosadno. Sivkasto-maslinasta riba duga oko dvadeset centimetara, blizak rođak karasa kojeg poznaje svaki hrvatski ribič.

S vremena na vrijeme među tim ribama rodi se mutant crveno-narančaste boje. U prirodi takav primjerak ne izdrži dugo, jer se vidi izdaleka i brzo postaje hrana čaplji ili grabežljivoj ribi. U umjetnom jezeru, međutim, nema čaplji. Upravo to je uski prolaz kroz koji prolazi cijela povijest pasmine.

Prvi pisani zapisi o zlatnim karasima u Kini potječu iz razdoblja dinastije Jin, između III. i V. stoljeća. U vrijeme dinastije Tang, od 618. do 907. godine, ribice se već drže u jezerima uz budističke hramove. Tamo su redovnici puštali životinje na slobodu kao vjersku praksu i jezera su se postupno napunila šarenim primjercima, koje nitko nije lovio.

Ciljana selekcija počinje u vrijeme dinastije Song. Godine 1162. carica naređuje da se iskopa jezero posebno za crvene i zlatne ribice. Odatle potječe i jedan detalj koji se često navodi: žuta boja bila je pridržana za carsku obitelj, tako da su obični ljudi uzgajali uglavnom narančaste ribice. Upravo narančasta ostaje tipična boja pasmine do danas.

Veliki preokret dolazi u vrijeme dinastije Ming, od 1368. do 1644. godine. Ribice ulaze u kuću, u keramičke posude, i počinju se promatrati odozgo, a ne sa strane. To mijenja sve. U jezeru riba koja loše pliva jednostavno ugine. U velikoj zdjeli ona preživljava i netko je koristi za rasplod. Tako nastaju oblici bez leđne peraje, s izbočenim očima, jajolikim tijelom i razdvojenom repnom perajom.

Godine 1603. zlatne ribice stižu do Japana, prvo u luku Sakai blizu Osake. Japanci kreću svojim putem i stvaraju pasmine kakvih u Kini nema: ryukin, tosakin, jikin, nankin, ranchu. Dio njih ni do danas gotovo ne izlazi izvan Japana.

U Europu riba stiže oko 1611. godine preko Portugala, zatim stiže do Francuske i Engleske, gdje se brzo pretvara u moderan poklon. U SAD-u njezino masovno rasprostranjenje dolazi krajem XIX. stoljeća, kada Američko povjerenstvo za ribarstvo doslovno besplatno dijeli zlatne ribice stanovnicima Washingtona.

Postoji i naličje tog uspjeha. Puštena na slobodu zlatna ribica jedna je od najraširenijih invazivnih slatkovodnih vrsta na svijetu. Bez stijenki akvarija ona naraste do trideset i više centimetara, ruje po dnu, muti vodu i uništava vodeno bilje. U Australiji, Kanadi i dijelovima Europe to je već ozbiljan problem za lokalne ekosustave.

Za Hrvatsku vrijedi još nešto. Zlatna ribica dovoljno je bliska našim karasima i šaranu da se križa s njima. Hibridi su obično sivi i neupadljivi, tako da puštena u akumulaciju „zlatna ribica” ne nestaje, ona se jednostavno rastapa u lokalnoj populaciji. Zato bacanje neželjene ribe u prirodni vodeni tok nije čin milosrđa, nego ekološki problem.

Divlji oblik vrste Carassius auratus — sivkasto-maslinasti karas u sporotekućoj istočnoazijskoj rijeci

Vrste zlatne ribice

Pasmina ima na desetke, ali većina se temelji na nekoliko ključnih obilježja: obliku tijela, prisutnosti ili odsutnosti leđne peraje, vrsti repne peraje, očima i naraslinama na glavi. U nastavku je trinaest od najprepoznatljivijih.

Jedno upozorenje prije nego što odaberete. Što je tijelo zaobljenije i što su peraje duže, to je ribica krhkija. Kratke jajolike pasmine imaju stisnute unutarnje organe i mnogo češće pate od problema s plivaćim mjehurom. Izdužene pasmine žive dulje i lakše, ali zato narastu velike i ne stanu u standardni akvarij.

Obična zlatna ribica

Najbliža divljem pretku. Izduženo tijelo, jednostruke peraje, jednostruka repna peraja, čvrsta konstitucija. Ovo je ribica koja se ne uzgaja u akvariju, nego u jezeru. Uz dobre uvjete dosiže od 25 do 35 centimetara i nadživi gotovo svaku drugu pasminu. Rekord pripada ribici iz Velike Britanije po imenu Tish, osvojenoj na sajamskom vrtuljku 1956. godine, a uginuloj 1999. godine u dobi od 43 godine.

Ako tražite ribicu za vrtno jezerce, obična zlatna ribica prvi je razuman izbor. Ako tražite ribicu za stakleni kub od šezdeset litara, ona je pogrešan izbor.

Obična zlatna ribica izduženog tijela i jednostruke repne peraje pliva u vrtnom jezercu

Šubunkin

Stvoren u Japanu oko 1900. godine, a djelo je Yoshigoroa Akiyame, koji je križao teleskopa s kaliko obojenjem i običnu zlatnu ribicu. Odlikuje se takozvanim sedefastim ljuskama, kod kojih je dio ljusaka proziran, a pigment prosijava odozdo. Rezultat je pjegav uzorak crvene, crne, bijele i, najvrjednije, plave boje. Što ribica ima više plave, to se više cijeni.

Postoje tri tipa: londonski sa zaobljenim perajama, bristolski s velikom srcolikom repnom perajom i američki s izraženije razdvojenom repnom perajom. Po tijelu i izdržljivosti šubunkin je poput obične zlatne ribice, dakle prikladan je za jezerce.

Šubunkin s kaliko obojenjem u plavoj, narančastoj i crnoj boji pliva u akvariju

Ryukin

Stiže u Japan iz Kine preko otočja Ryukyu, odatle potječe i ime. Prepoznaje se odmah po grbi iza glave, koja mu daje gotovo trokutasti profil. Tijelo je kratko i visoko, leđna peraja je uspravna, repna peraja je dvostruka.

Za pasminu sa skraćenim tijelom, ryukin je iznenađujuće zdrav i aktivan. Obično se preporučuje kao prva „ukrasna” zlatna ribica za ljude koji su već imali ribice. Dosiže od 15 do 20 centimetara, a s repnom perajom izgleda znatno veći.

Ryukin s visokim grbom, kratkim oblikom tijela i dugim perajama iznad kamenitog dna

Oranda

Oranda ima dvije stvari koje se obično ne pojavljuju zajedno: mesnatu naraslinu na glavi i sačuvanu leđnu peraju. Narasla, na engleskom nazvana wen, počinje se razvijati oko trećeg ili četvrtog mjeseca, a puni izgled dosiže nakon godinu do dvije.

Ime dolazi od japanskog „Oranda”, odnosno Nizozemska, jer se nekoć smatralo da ribica dolazi nizozemskim trgovačkim putovima. Najpoznatija varijanta je crvena kapa, bijelo tijelo s jarko crvenom naraslinom.

Narasla zahtijeva pažnju. Ometa vid, skuplja prljavštinu i podložna je bakterijskim infekcijama, tako da voda mora biti čista, a dekor bez oštrih rubova.

Oranda s crvenom naraslinom na glavi i dugom bijelom repnom perajom u akvariju s korijenom

Lavlja glava

Ako oranda ima kapu, lavlja glava ima cijelu kapuljaču. Narasla prekriva ne samo tjeme, nego i obraze i škržne poklopce, sve dok oči ne utonu u nju. Leđna peraja potpuno nedostaje, leđa su glatko zaobljena.

Pasmina je kineska i predak je japanskog ranchua. Pliva sporo i nespretno. U praksi to znači slabu struju filtra i hranu koja tone polako, kako bi je uspjela pronaći. Brzi cimeri također otpadaju.

Lavlja glava s masivnom crvenom naraslinom po cijeloj glavi i bez leđne peraje

Crni teleskop

Izbočene oči stara su kineska mutacija, poznata još iz razdoblja Ming pod nazivom „zmajevo oko”. Crni teleskop spaja tu mutaciju sa baršunasto crnom bojom, jajolikim tijelom i dvostrukom repnom perajom.

Dobro je unaprijed znati dvije stvari. Prvo, vid mu je loš unatoč impresivnim očima, tako da se slabo natječe za hranu. Drugo, crna boja rijetko se zadrži cijeli život. S godinama ili kod toplije vode mnogo primjeraka izblijedi do brončane i narančaste boje. To nije bolest.

Oči su fizički ranjive. Oštro kamenje i tvrdi dekor su isključeni.

Crna zlatna ribica teleskop s izbočenim očima i dugim velastim perajama

Panda moor

Ista vrsta ribice kao crni teleskop, ali s kontrastnim crno-bijelim obojenjem. Lijepa je i ima jedan veliki nedostatak na koji prodavači rijetko upozoravaju. Panda uzorak je nestabilan. Mnogo primjeraka postupno postane potpuno crno, potpuno bijelo ili narančasto za dvije do tri godine.

Kupujte je zbog oblika, ne zbog boje. Tako nećete ostati razočarani.

Crno-bijela zlatna ribica panda moor s izbočenim teleskopskim očima iznad kamenitog dna

Pompon

Pompon nosi dva mesnata grozdolika izraslinca oko nosnica. Oni nisu ukras koji je dodao čovjek, nego uvećane nosne pregrade. U Japanu se pasmina naziva hana fusa, odnosno cvjetni buket.

Javlja se u dvije varijante, sa i bez leđne peraje. Pomponi su delikatni, kidaju se pri trenju o dekor i mogu se upaliti kod prljave vode. Ponekad ih sama ribica povlači dok se hrani.

Narančasta zlatna ribica pompon s mesnatim izraslinama oko nosnica

Veiltail

Oblikovan je u SAD-u krajem XIX. stoljeća od uvezenih japanskih ribica. Odlikuje se vrlo dugom dvostrukom repnom perajom bez zareza, koja pada okomito prema dolje poput zavjese, i visokom uspravnom leđnom perajom.

Ovo je jedna od najkrhkijih pasmina. Repna peraja lako se kida, skuplja bakterije kod loše vode i čini ribicu sporom čak i po standardima ukrasnih zlatnih ribica. Veiltail se drži u akvariju s glatkim dekorom, slabom strujom i bez cimera koji grizu peraje.

Zlatna ribica veiltail s dugom spuštenom velastom repnom perajom u tamnom akvariju

Tosakin

Tosakin je stvoren oko 1845. godine u pokrajini Tosa, današnjoj prefekturi Kōchi. Njegova repna peraja jedinstvena je među svim zlatnim ribicama: dvostruka, ali nerazdvojena, s krajevima koji se izvijaju prema van i naprijed poput otvorenog lepeza.

Pasmina je zamišljena tako da se promatra odozgo, u plitkim okruglim zdjelama, a ne sa strane kroz staklo. Sa strane se gubi cijela ideja.

Godine 1945. Kōchi je bombardiran, a 1946. godine područje je pogodio potres Nankai. Preživjelo je samo nekoliko primjeraka i cijela današnja populacija potječe od njih. Tosakin je proglašen prirodnim spomenikom prefekture Kōchi i izvan Japana rijetko se susreće.

Tosakin sa širokom lepezastom repnom perajom, fotografiran sa strane u tamnom akvariju

Jikin

Poznat i kao paunova repna peraja. Repna peraja se rastvara u četiri režnja i, gledana odostraga, tvori slovo X, postavljeno gotovo vodoravno. Pasmina je japanska, iz područja današnje prefekture Aichi, i tamo je proglašena prirodnim spomenikom.

Idealno obojenje je strogo: potpuno bijelo tijelo s crvenom bojom samo na ustima, škržnim poklopcima i svim perajama, ukupno dvanaest crvenih točaka. Postizanje toga je teško i tradicionalno se pomagalo ručnim uklanjanjem neželjenih crvenih ljusaka. Jikin je rijetka pasmina čak i u Japanu.

Jikin s raširenom X-oblikovanom repnom perajom, fotografiran odozgo u vrtnom jezercu

Nankin

Nankin potječe iz pokrajine Izumo, današnje prefekture Shimane, a razvija se tijekom razdoblja Edo. Nema leđnu peraju, tijelo je jajoliko, ali vitkije od tijela ranchua, a glava je zašiljena i bez narasline. Leđa se spuštaju u blagom luku, bez prekida.

Klasično obojenje naziva se rokurin, šest crvenih točaka na bijelom tijelu. Nankin je proglašen prirodnim blagom prefekture Shimane i gotovo se ne izvozi.

Nankin bez leđne peraje s bijelim tijelom i crvenim mrljama pliva pored vodenih ljiljana

Jajolika ribica

Zvana i maruko. Ovo je osnovni oblik od kojeg potječu ranchu i lavlja glava: jajoliko tijelo, bez leđne peraje, bez narasline na glavi, kratka dvostruka repna peraja. Upravo je zato zanimljiva. Gledate pretka, a ne krajnji proizvod.

Pliva nespretno i ima iste slabosti kao i druge kratke pasmine, ali odsutnost narasline barem uštedi jednu skupinu zdravstvenih problema.

Jajolika zlatna ribica maruko s narančasto-bijelim tijelom i kratkom repnom perajom na bijelom pijesku
📌 Brze činjenice
🌏 Podrijetlo
🐟 Pasmine
🤝 Suživot
🖼️ Galerija
🍽️ Hrana i voda
❓ Pitanja

Suživot s drugim akvarijskim ribicama

Ovdje se najčešće griješi, obično s dobrim namjerama. Zlatna ribica izgleda kao mirna ukrasna ribica, pa je ljudi puštaju s gupijima, neonkama i barbunima. Obično to za sve završi loše.

Razloga su tri i svaki od njih dovoljan je sam po sebi.

Temperatura. Zlatna ribica je hladnovodna i najbolje se osjeća između 18 i 22 stupnja, dok gotovo sve popularne tropske ribice žele između 24 i 28. Kompromisne vrijednosti nema. Jedna strana stalno živi na rubu.

Veličina usta. Odrasla zlatna ribica proguta sve što joj stane u usta, pa neonke, sitni rasbore i škampi jednostavno nestaju. To nije agresija, nego hranjenje.

Brzina. Treći razlog djeluje u suprotnom smjeru. Ukrasne zlatne ribice plivaju sporo i slabo vide, pa ih brzi cimeri ostavljaju gladne. Barbuni, zebrice i neke tetre pak kidaju im velaste peraje.

Najbolji izbor

  • Druge zlatne ribice istog tipa tijela
  • Izdužene s izduženima: obična i šubunkin
  • Kratke s kratkima: ryukin, oranda, lavlja glava

Pouzdano funkcionira

  • Japanski vijun (Misgurnus anguillicaudatus)
  • Hladnovodan, miran, živi na dnu
  • Ne zanimaju ga peraje

Rizično

  • Kardinalka (Tanichthys albonubes) — rizik kod velike razlike u veličini
  • Miješanje izduženih s kratkim pasminama

Izbjegavajte

S kim se slaže

Najbolje rješenje je dosadno i funkcionira: druge zlatne ribice sličnog tipa tijela. Važno je ne miješati izdužene pasmine s kratkima. Obična zlatna ribica i šubunkin pojest će hranu prije nego što lavlja glava uopće shvati da je hrana pala.

Od ostalih vrsta najpouzdaniji pratitelj je japanski vijun (Misgurnus anguillicaudatus), poznat i kao meteorološka ribica. On je hladnovodan, miran, živi na dnu i ne zanimaju ga peraje. Ribica iz Bijelih oblačnih planina (Tanichthys albonubes), poznata i kao kardinalka, također podnosi hladnu vodu, ali je dovoljno sitna da je odrasla zlatna ribica pojede, pa je korisna samo uz mlade primjerke.

S kim se ne slaže

Aksolotl je klasična pogreška, iako se temperatura podudara. Zlatne ribice grizu mu perasto škrgalje, a aksolotl ih pokušava progutati i guši se. Koi zahtijeva jezero i dosiže do 90 centimetara, tako da je u akvariju isključen. Plekostomusi vole toplu vodu, a neki od njih prilijepe se za tijelo sporih ribica kako bi jeli njihovu sluz. Škampi i sitni puževi nestanu za tjedan dana.

Biljke

Zlatne ribice jedu meke biljke i riju po dnu, tako da će sve sitnolisno biti iskorijenjeno. Rade anubias, javanska paprat i kriptokorina, pričvršćene za kamen ili korijen. Rožac (Ceratophyllum demersum) također djeluje, ali prije kao hrana nego kao dekor.

Koliko vode treba

Jednoj ukrasnoj zlatnoj ribici treba barem 75 do 100 litara, a svaka sljedeća dodaje po 40 do 50 litara. Izdužene pasmine uopće ne staju u akvarij i trebaju jezerce ili barem 250 litara. Zdjela iz filmova najgora je moguća posuda: nema filtracije, nema prostora, a mala površina vode znači malo kisika.

Uzgajalište zlatnih ribica s betonskim bazenima i vrtnim jezercem u zalasku sunca
Zlatna ribica veiltail s dugom spuštenom velastom repnom perajom u tamnom akvariju
Tosakin sa širokom lepezastom repnom perajom, fotografiran sa strane u tamnom akvariju
Šubunkin s kaliko obojenjem u plavoj, narančastoj i crnoj boji pliva u akvariju
Ryukin s visokim grbom, kratkim oblikom tijela i dugim perajama iznad kamenitog dna
Oranda s crvenom naraslinom na glavi i dugom bijelom repnom perajom u akvariju s korijenom
Lavlja glava s masivnom crvenom naraslinom po cijeloj glavi i bez leđne peraje
Zlatna ribica s vodenastim vrećicama ispod očiju među gustim vodenim biljem
Jikin s raširenom X-oblikovanom repnom perajom, fotografiran odozgo u vrtnom jezercu
Crni teleskop i narančaste ukrasne zlatne ribice u zasađenom akvariju
Obična zlatna ribica izduženog tijela i jednostruke repne peraje pliva u vrtnom jezercu
Kometa s dugom jednostrukom repnom perajom pliva u plitkom vrtnom jezercu
Watonai izduženog tijela i dugih velastih peraja u plitkom jezercu
Crna zlatna ribica teleskop s izbočenim očima i dugim velastim perajama
Crno-bijela zlatna ribica panda moor s izbočenim teleskopskim očima iznad kamenitog dna
Teleskop demekin s bočno izbočenim očima među vodenim biljem
Oranda i kaliko ukrasne zlatne ribice u zasađenom akvariju
Nekoliko ukrasnih zlatnih ribica u slatkovodnom zasađenom akvariju
Narančasta zlatna ribica pompon s mesnatim izraslinama oko nosnica
Biserna ljuska s kuglastim tijelom i izbočenim zaobljenim ljuskama
Zlatna ribica s izvrnutim škržnim poklopcima i otvorenim škrgama
Nankin bez leđne peraje s bijelim tijelom i crvenim mrljama pliva pored vodenih ljiljana
Fantail s dvostrukom lepezastom repnom perajom među vodenim biljem
Tamasaba s visokim grbom i dugom jednostrukom repnom perajom među vodenim biljem
Jajolika zlatna ribica maruko s narančasto-bijelim tijelom i kratkom repnom perajom na bijelom pijesku
Meteor s narančasto-bijelim jajolikim tijelom i gotovo nepostojećom repnom perajom
Leptirasta repna peraja s teleskopskim očima, fotografirana odozgo u plitkoj vodi
Nebesko oko s očima usmjerenim stalno prema gore, među vodenim biljem

Hrana, voda i navike

Voda

Zlatna ribica izgleda neubojiva i upravo zato tako često ugine. Ona podnosi loše uvjete dugo, ali ne beskrajno.

Temperatura za ukrasne pasmine je između 18 i 22 stupnja, a izdužene mirno podnose od 10 do 24. Ispod 10 stupnjeva metabolizam se snažno usporava i ribica prestaje jesti, zato se zimi u jezercu ne hrani. Iznad 26 stupnjeva voda zadržava manje kisika i ribica počinje dahtati pri površini.

Kiselost (pH) može biti između 7,0 i 8,4, a tvrdoća srednja do visoka. Vodovodna voda u većini hrvatskih gradova potpuno je prikladna, nakon što se obradi preparatom protiv klora.

Ostalo se svodi na amonijak, nitrite i nitrate. Amonijak i nitriti moraju biti na nuli, a nitrati ispod 40 miligrama po litri, pri čemu je ispod 20 bolje. To znači obavezan zreo filtar i tjednu izmjenu između 25 i 40 posto vode. Zlatne ribice onečišćuju mnogo više od tropskih ribica svoje veličine, tako da se filtar bira s rezervom, s protokom barem četiri puta volumena akvarija na sat.

Parametri vode i volumen ovisno o tipu tijela
Parametar Ukrasne (kratke) pasmine Izdužene pasmine
Temperatura 18–22 °C 10–24 °C
Kiselost (pH) 7,0–8,4 7,0–8,4
Tvrdoća Srednja do visoka Srednja do visoka
Amonijak i nitriti 0 mg/l 0 mg/l
Nitrati Ispod 40 mg/l, ispod 20 je bolje Ispod 40 mg/l, ispod 20 je bolje
Volumen za prvu ribicu 75–100 litara Jezerce ili barem 250 litara
Za svaku sljedeću +40–50 litara Jezerce
Filtar Barem 4× volumena na sat Barem 4× volumena na sat
Izmjena vode 25–40 % tjedno 25–40 % tjedno
Trajanje života 5–10 godina 15–20 godina

Hrana

Zlatna ribica nema želudac. Hrana prolazi izravno kroz crijeva, što objašnjava zašto te ribice neprestano jedu i zašto se tako lako razbole od prejedanja.

Iz toga proizlazi nekoliko praktičnih stvari. Hranite dva puta dnevno s toliko hrane koliko se pojede za otprilike minutu. Prednost dajte tonućim granulama pred plutajućim ljuskicama, jer kod plutajuće hrane ribica guta zrak na površini, a kod kratkih pasmina to izravno dovodi do problema s plivanjem. Suhe granule namaču se minutu prije davanja, inače nabubre u crijevima.

Osnova jelovnika je biljna. Blanširani grašak bez ljuske klasično je kućno sredstvo protiv zatvora i djeluje. Osim toga, prikladni su tikvica, špinat i zelena salata, prelivena kipućom vodom i pritisnuta prstohvatom. Živa ili smrznuta hrana poput dafnije i artemije daje se jednom ili dvaput tjedno, ne više. Crvi tubifeks i previše proteina česti su uzrok problema kod zaobljenih pasmina.

Kruh nije hrana za ribice. Jedan dan posta tjedno stara je praksa među uzgajivačima i ne šteti.

Navike

Zlatne ribice riju. Neprestano. Sortiraju pijesak u ustima i ispljunu ga, tražeći nešto jestivo. Zato se koristi ili fini pijesak, ili krupno glatko kamenje, ali ne i sitan šljunak, koji im se može zaglaviti u ustima.

One prepoznaju ljude. Istraživanja pokazuju da pamte mjesecima i uče se plivati kroz obruč ili gurati loptu. Tvrdnja o pamćenju od tri sekunde urbana je legenda, a ne znanstvena činjenica.

Mladi se rađaju tamni, sivo-brončani, i oboje se između šestog i dvanaestog mjeseca, ponekad kasnije. Ako ribica stoji na slabom svjetlu i hrani se oskudno, boja blijedi, jer karotenoidi dolaze iz hrane.

Rastu cijeli život. Otud potječe i jedna od najupornijih zabluda: da ribica raste prema veličini posude. Istina je neugodnija. U maloj posudi otpadne tvari se nakupljaju, rast se prisilno zaustavlja i ribica živi znatno kraće.

Razmnožavaju se u proljeće, kad se voda zagrije. Na škržnim poklopcima i na prednjoj zraci prsnih peraja mužjaka pojavljuju se bijela zrnca, nakon čega počinje potjera. Ikra se rasprši po biljkama, a roditelji je rado pojedu, tako da bez posebne posude mlade nećete vidjeti.

Trajanje života ovisi najviše o pasmini i o volumenu. Ukrasni oblici obično izdrže između 5 i 10 godina, izdužene u jezercu dosežu 15 do 20, a uz vrlo dobre uvjete i više.

Često postavljana pitanja

Natrag na osnovne podatke o zlatnoj ribici