Izgled vara. Ispod podšišane dlake krije se pas stvoren da lovi zečeve i velikom brzinom sustiže plijen. Kod kuće je većina bedlingtona mirna i privržena, a vani se lovački instinkt probudi u nekoliko sekundi.
Bedlington terijer je lagan i okretan terijer iz Velike Britanije, visok oko 41 cm u grebenu i težak od 8 do 10 kg. Potječe iz rudarskih krajeva Northumberlanda na sjeveru Engleske. FCI ga svrstava u skupinu 3, sekciju 1. Prepoznaje se po kruškolikoj glavi bez stopa i mekoj, pahuljastoj dlaci.
Pasmina odgovara ljudima koji žele malog, ali sportskog psa i spremni su ga svakih 6 do 8 tjedana voditi frizeru za pse. Među pasminama terijera bedlington se ističe dugim nogama i lučno izvijenim leđima.
Autor: Ivelin Tilev. Ažurirano
Tekst je informativne naravi i ne zamjenjuje savjetovanje s kinologom, veterinarom ili stručnjakom za pse.
Ivelin Tilev ne snosi odgovornost za postupke, odluke ili posljedice koji proizlaze iz korištenja informacija u ovom materijalu.
Osnovni podaci o bedlington terijeru
Visina
oko 41 cm u grebenu
Težina
od 8 do 10 kg
Životni vijek
medijan 13,7 godina (britansko istraživanje, 2024.)
Dlaka
gusta i pahuljasta, gotovo se ne linja, šišanje svakih 6 do 8 tjedana
Boje
plava, jetreno smeđa ili pješčana, s paležom ili bez njega
Potreba za kretanjem
do 1 sat dnevno
Klasifikacija
FCI skupina 3, sekcija 1, standard br. 9
Podrijetlo
Velika Britanija
Bedlington terijer se ubraja među male pasmine pasa, ali je za svoju težinu razmjerno visok i vrlo brz u galopu.
Podrijetlo i povijest bedlington terijera
Pasmina je ime dobila po rudarskom gradu Bedlingtonu u grofoviji Northumberland. Standard FCI kao njezinu domovinu navodi nekadašnje rudarske krajeve sjeverne Engleske. U standardu se ističe i da bedlington ima jedno od rodoslovlja koja se među terijerima mogu pratiti najdalje unatrag. Najraniji zabilježeni predak je Old Flint, okoćen 1782. (prema drugim podacima 1792.) na imanju vlastelina Trevelyana u Netherwittonu.
Druga imena i nadimci
Prema Američkom kinološkom klubu (AKC), mađarski plemić koji je početkom 18. stoljeća boravio u tom kraju opisao je slične pse na imanju lorda Rothburyja i kod putnika koji su kampirali u šumi. Usporedio ih je s malim hrtovima janjeće dlake.
Do 1825. ti su psi bili poznati kao rothbury terijeri, prema selu Rothbury i obližnjoj šumi. Lord Rothbury toliko je volio pasminu da su pse ponekad zvali „Rothburyjeva janjad“ (Rothbury's Lambs). U starim engleskim knjigama o psima spominje se i naziv „foksterijer sjevernih grofovija“.
Westminster Kennel Club za pasminu navodi izreku „glava janjeta i srce lava“.
Čemu je služio bedlington
Prema standardu FCI, pasmina je prvotno služila za lov na zečeve. AKC tome dodaje lov na jazavce i vidre. Westminster Kennel Club pojašnjava da je pas progonio štetočine i pod zemljom, u njihovim jazbinama, i na otvorenom.
Krivolovci su cijenili bedlingtona zbog brzine i tihog kretanja. Tako on spaja rad terijera u jazbini s brzinom lovačkih pasa koji sustižu divljač na otvorenom.
Kanadski kinološki klub (CKC) navodi da su pasminu razvili rudari iz ugljenokopa kojima je trebao svestran radni terijer. Vikendom su rudari priređivali utrke bedlingtona i whippeta.
Bedlington terijer pješčane boje u punom galopu: upravo su zbog te brzine krivolovci i rudari cijenili pasminu.
Piper: prvi pas pod imenom bedlington terijer
Naziv bedlington terijer pojavljuje se 1825. Klesar Joseph Ainsley (u izvorima i Aynsley) dao ga je svojem psu Piperu. Piperovi roditelji bili su kuja Phoebe i mužjak Piper Jamesa Andersona iz šume Rothbury, spareni 1825.
Prema povijesti pasmine koju je objavio AKC, Piper je počeo loviti jazavce s otprilike 8 mjeseci. Radio je do 14. godine, kad je bio gotovo bezub i gotovo slijep. Priča se da je jednom zadržao razjarenu svinju dok nisu stigli ljudi i spasili dijete u blizini.
Izložbe, klubovi i priznanje
Bedlingtoni nastupaju na izložbama od 1870. Viktorijanski izlagači osmislili su i karakteristično šišanje koje se primjenjuje i danas. Prva udruga posvećena pasmini osnovana je 1877.
Konačno priznanje FCI-ja pasmina dobiva 20. lipnja 1963. Standard koji je sada na snazi objavljen je 8. rujna 2026.
Šampion iz Westminstera
Godine 1948. šampion Rock Ridge Night Rocket osvojio je naslov „Najbolji pas izložbe“ na izložbi Westminster Kennel Cluba, u konkurenciji od 2.540 prijavljenih pasa. Vlasnici su bili William A. Rockefeller i njegova supruga, a u ringu ga je vodio Anthony Neary. Prema AKC-u, to je prvi pobjednik Westminstera čija je pobjeda prenošena na televiziji. Isti je pas pobijedio i na izložbi Morris & Essex 1947. i 1948.
Izgled i standard pasmine
Prema standardu FCI br. 9, bedlington je graciozan i mišićav pas, bez znakova slabosti i grubosti. Tijelo je gipko i nešto dulje od visine grebena. Idealna visina je oko 41 cm, pri čemu ženke smiju biti nešto niže, a mužjaci nešto viši. Težina je od 8 do 10 kg.
Glava je kruškolika ili klinasta, s uskom, ali dubokom i zaobljenom lubanjom. Nema stopa, odnosno prijelaza između čela i njuške: linija od zatiljka do nosa je ravna. Na tjemenu raste svilenkast, gotovo bijel čuperak. Kad pas miruje, izraz mu je blag. Oči su male i doimaju se trokutastima.
Uši su srednje veličine, u obliku lješnjaka, nisko usađene i tijesno priljubljene uz obraze. Tanke su i baršunaste, s bjelkastom kićankom na vrhu.
Leđa imaju prirodan luk iznad slabina, a trbuh je jasno uvučen. Ta silueta i duboka prsa podsjećaju na greyhounda. Standard zahtijeva da bedlington može galopirati velikom brzinom. U sporom hodu kretanje mu je lagano i elastično, a u punom galopu tijelo se lagano njiše.
Rep je srednje dug, debeo pri korijenu i sužava se prema vrhu. Blago je zakrivljen, nisko usađen i nikad se ne nosi iznad leđa.
Dlaka i boje
Dlaka je gusta i pahuljasta, ne priliježe uz kožu i nije oštra poput žice. Izrazito je sklona kovrčanju, osobito na glavi i njušci. Mnogi očekuju da će na dodir biti poput dlake pudlice. CKC je opisuje kao drukčiju: laganu, meku i karakteristično elastične teksture.
Dopuštene su tri boje: plava, jetreno smeđa i pješčana, svaka s paležom ili bez njega. Standard potiče tamniji pigment. Plavi psi i plavi s paležom imaju crn nos, a smeđi i pješčani smeđ nos. Oči su tamne kod plavih, svjetlije s jantarnim odsjajem kod plavih s paležom, a svijetle boje lješnjaka kod smeđih i pješčanih.
Tri dopuštene boje, svaka bez paleža i s njim (slijeva nadesno): plava, plava s paležom, jetreno smeđa, jetreno smeđa s paležom, pješčana i pješčana s paležom.
Svaka druga boja ili kombinacija je neprihvatljiva. Odrastao pas koji ostane crn ili je šaren ne odgovara standardu, čak i ako ga prodavač predstavlja kao „rijetku boju“. Štenci bedlington terijera ipak se kote vrlo tamni i s godinama posvijetle, pa je tamna boja kod šteneta normalna.
Standard diskvalificira agresivne ili pretjerano plašljive pse. Za uzgoj se smiju koristiti samo funkcionalno i klinički zdrave životinje tjelesne građe tipične za pasminu.
Karakter i ponašanje bedlington terijera
Standard FCI opisuje bedlingtona kao samouvjerenog i inteligentnog psa snažnog lovačkog instinkta. Dobre je i privržene naravi, bez plašljivosti i nervoze. U mirovanju je blag. Kad se uzbudi, pokazuje hrabrost.
CKC ističe da su bedlingtoni osjetljivi i žele ugoditi vlasniku. Brzo uče, ali znaju biti tvrdoglavi. Koristite nagrade poput hrane ili igre. Kratki treninzi od 5 do 10 minuta daju bolje rezultate od dugih, a grub ton osjetljivog psa čini nesigurnim.
Je li bedlington terijer dobar čuvar?
Nije prikladan za zaštitu imanja, ali lavežom upozorava na dolazak nepoznatih osoba. Kinološka organizacija DOGS NSW navodi da laje kad dolaze gosti, a inače nije bučna pasmina. Švedski kinološki klub napominje da je prema neznancima ponekad pomalo suzdržan.
Je li prikladan za obitelj s djecom?
Kanadski klub ga opisuje kao dobrog psa za djecu koja su naučila poštovati pse. Naučite djecu da ga mirno maze po leđima i da ga ne bude dok spava. Susreti s malom djecom uvijek moraju biti pod nadzorom odrasle osobe.
Drugi psi, mačke i male životinje
Švedski klub opisuje bedlingtona kao čvrstog psa koji se itekako zna obraniti, iako rijetko traži kavgu. CKC dodaje da ne uzmiče ako ga drugi pas izazove. Upoznajte ga s novim psima na neutralnom mjestu, na opuštenom povodcu, a prvi susreti neka budu kratki. Ako se pojavi napetost, jednostavno povećajte razmak.
Lovački nagon najzahtjevniji je dio njegove naravi. Poput jack russell terriera, bedlington vani može juriti vjeverice i mačke, a neki su psi uporni lovci. Može živjeti s mačkom ako ih pažljivo upoznate i prvih tjedana pratite njegovo ponašanje. Hrčke i patuljaste kuniće držite odvojeno.
Lovački instinkt ne miruje ni kod kuće: bedlington terijer prati skalare u akvariju.
Šetnje, igra i dresura
Potreba za kretanjem i njega
Koliko mu kretanja treba
Royal Kennel Club preporučuje do 1 sat kretanja dnevno. U praksi to mogu biti dvije šetnje i 10 do 15 minuta igre u kojoj pas trči za igračkom privezanom na uže.
Bedlington se dobro snalazi u agilityju, traženju štakora u slami (barn hunt), trčanju za mamcem (lure coursing), sprintu i skokovima u vodu (dock diving).
Tipičan problem pasmine je nagli trk za svime što bježi. Vježba „čekaj“ uči psa samokontroli. Držite igračku, pričekajte da pas sjedne i pogleda vas te je tek tada bacite. Počnite s 2 sekunde čekanja i postupno dođite do 10.
Je li bedlington terijer prikladan za stan?
Jest, ako ima dovoljno kretanja. CKC navodi da se pasmina snalazi i u gradu uz dvije dobre šetnje dnevno i sigurno ograđen prostor za trčanje. DOGS NSW također je opisuje kao prikladnu za život u stanu.
Dolazak na poziv i puštanje psa bez povodca
Bedlington brzo trči i reagira na pokret. Ne puštajte ga bez povodca na neograđenom prostoru dok ne nauči pouzdano dolaziti na poziv.
Odaberite naredbu koju ćete upotrebljavati samo za dozivanje psa, primjerice „k meni“.
Počnite kod kuće: izgovorite riječ jednom i nagradite psa čim dođe.
Prijeđite u miran park s dugim povodcem od 5 do 10 m.
Postupno uvodite ometajuće podražaje: najprije ljude, zatim pse i ptice.
Ako pas ne dođe, ne ponavljajte riječ. Mirno ga privucite povodcem i vratite se na lakšu razinu.
Dlaka i šišanje
Dlaka gotovo ne opada, ali neprestano raste. DOGS NSW preporučuje češljanje jednom tjedno mekom metalnom četkom tipa slicker i šišanje svakih 6 do 8 tjedana. Prema CKC-u, većina vlasnika vodi psa frizeru otprilike svakih 6 tjedana.
Kao i kod pasmine bichon frise, to što nema dlaka po podu ne znači da je održavanje jednostavno. Ako preskočite češljanje, dlaka se brzo zapetlja i stvara čvorove.
Klasično šišanje bedlingtona: zaobljen čuperak na glavi i kićanke na vrhovima ušiju.
Šišanje bedlingtona teško je svladati. Prije nego što rezervirate termin, pitajte frizera je li već radio s ovom pasminom. Ne pretjerujte s kupanjem jer prečesto pranje čini dlaku mlohavom. Pri tjednom češljanju provjerite i nokte i uši.
Navikavajte štene na četku, češalj i zvuk strojića već od prvog tjedna kod kuće. Počnite s 2 do 3 minute dnevno i nagradite ga kad mirno stoji. Tako ga prvo potpuno šišanje neće stresirati.
Ako u kućanstvu živi netko alergičan na pse, provedite neko vrijeme s odraslim bedlingtonom prije nego što uzmete štene. Slabo linjanje ne jamči da neće biti reakcije.
Zdravlje: toksikoza bakrom i druge pretrage
Glavni nasljedni problem pasmine je toksikoza bakrom. Kod te bolesti jetra ne izlučuje dovoljno bakra putem žuči pa se metal nakuplja. S vremenom to dovodi do kroničnog hepatitisa i ciroze. Oblik povezan s genom COMMD1 nasljeđuje se recesivno: pas oboli ako je neispravnu kopiju gena dobio od oba roditelja.
DNK test na deleciju u genu COMMD1 dijeli pse u tri skupine: čiste, nositelje i oboljele. Nositelji ne obolijevaju od tog oblika, ali mutaciju u prosjeku prenose na polovicu potomstva.
Test ne isključuje sve uzroke. Istraživanje Haywooda i suradnika iz 2023. pokazuje da delecija u genu COMMD1 više nije glavni uzrok kod britanskih bedlingtona te bolest povezuje s varijantom gena ATP7B. Godine 2026. Canine Genetics Centre u Cambridgeu istražuje koliko je ta varijanta raširena u pasmini.
U ranoj fazi pas može izgledati potpuno zdravo, a prve se promjene vide u krvnim nalazima jetrenih enzima. Kasnije se mogu pojaviti slab apetit, malaksalost, povraćanje, proljev, mršavljenje, žutilo desni ili očiju te pojačano pijenje vode i mokrenje. Ako primijetite neki od tih znakova, odvedite psa veterinaru i pitajte trebaju li vašem psu redovite krvne pretrage.
Američki klub pasmine preporučuje i pregled na iščašenje koljenske čašice (luksaciju patele) te pregled očiju nakon navršenih 12 mjeseci. Zatražite od uzgajivača rezultate DNK testa i obaju pregleda za oba roditelja. Britansko istraživanje iz 2024. temeljeno na podacima veterinarskih klinika navodi medijan životnog vijeka pasmine od 13,7 godina.
Slične ili srodne pasmine
Neke su od ovih pasmina bedlingtonu srodne po podrijetlu, a druge su mu slične po dlaci ili temperamentu.
Dandie dinmont terijer. Prema AKC-u, obje pasmine imaju zajednički korijen. Križanjem s goničima dandie dinmont postao je niži i teži, a bedlington je ostao vitak i dugonog.
Whippet. Smatra se da je whippet bedlingtonu dao lučno izvijena leđa i brzinu. To je kratkodlaki hrt koji se ne šiša i lovi vidom, bez ulaska u jazbine.
Border terijer. Potječe iz istog pograničnog kraja između Engleske i Škotske, oko brda Cheviot, a uzgojen je za lov na lisice. Dlaka mu je oštra i gusta, slična dlaci većine radnih terijera.
Češki terijer. I njemu se dlaka šiša strojićem, a ne trimira. Standard FCI opisuje ga kao mirnog i neagresivnog psa. Noge su mu kraće i sporije galopira, ali je izdržljiv.
Ako tražite psa koji izgleda kao plišana igračka, bedlington terijer iznenadit će vas lovačkim nagonom. Bedlington terijer je dobar izbor za osobe koje žele malog, sportskog psa privrženog obitelji te su spremne voditi ga na šišanje svakih 6 do 8 tjedana i strpljivo ga učiti dolasku na poziv. Usporedite ga s drugim pasminama u katalogu pasmina pasa.
Royal Kennel Club, profil pasmine Bedlington Terrier
American Kennel Club, povijest bedlington terijera i članak o psu Ch. Rock Ridge Night Rocket
Westminster Kennel Club, profil pasmine i povijesni zapisi
Canadian Kennel Club, „Meet the Bedlington Terrier“, 2022.
DOGS NSW, profil pasmine Bedlington Terrier
Svenska Kennelklubben, standard i sudački kompendij za bedlington terijera
Bedlington Terrier Club of America, zdravstvene preporuke od 19. siječnja 2026.
AKC Canine Health Foundation, DNK test na toksikozu bakrom kod bedlington terijera
Haywood S. i sur., Veterinary Record, 2023., 193: e2832
McMillan K. M. i sur., Scientific Reports, 2024., životni vijek 155 pasmina
MSD Veterinary Manual, kronični hepatitis kod pasa
Rawdon B. Lee, „The Terriers“, povijest bedlington terijera
Odricanje od odgovornosti
Informacije u ovom članku imaju općeobrazovnu svrhu. Ne zamjenjuju savjetovanje s veterinarom ili kvalificiranim instruktorom za školovanje pasa.
Svaki je pas drukčiji. Opisane karakterne osobine i zdravstveni rizici odnose se na pasminu u cjelini i ne vrijede nužno za pojedinog psa. Kod zdravstvenih problema ili problema u ponašanju obratite se stručnjaku.