Border terijer mali je radni terijer iz pograničnog područja između Engleske i Škotske. Prema standardu mužjaci teže od 5,9 do 7,1 kg, a ženke od 5,1 do 6,4 kg. FCI ga svrstava u skupinu 3, sekciju 1. Glava mu nalikuje glavi vidre, a noge su dovoljno duge da može trčati za konjem.
Među terijerima slovi za susretljivijeg: rjeđe ulazi u sukobe s drugim psima i lakše se dresira od mnogih svojih srodnika. Ipak, nije pas za kauč. Treba najmanje sat vremena kretanja dnevno, a njegov lovački instinkt otežava slobodno puštanje bez povodca.
Odgovara aktivnim ljudima i obiteljima koje provode vrijeme na otvorenom i spremne su vježbati odazivanje na poziv od prvih tjedana. Ako tražite psa koji će mirno čekati cijeli dan sam u stanu, odaberite drugu pasminu.
Podrijetlo
Ujedinjeno Kraljevstvo, pogranično područje između Northumberlanda i Škotske
FCI klasifikacija
Skupina 3 (terijeri), sekcija 1, standard br. 10
Dlaka i boje
Oštra i gusta, s gustom poddlakom; crvena, pšenična, grizzle s paležom, plava s paležom
Očekivani životni vijek
Medijan od 12,7 godina prema britanskom veterinarskom istraživanju
Potreba za kretanjem
Najmanje 1 sat dnevno, uz mentalnu stimulaciju
Podrijetlo
Pasmina se razvila u brežuljkastom području uz granicu između engleske grofovije Northumberland i Škotske. Iz istog kraja potječu bedlington terijer i dandie dinmont terijer. Smatra se da sve tri pasmine imaju zajedničke pretke.
Dugo vremena ovi psi nisu imali zajedničko ime. Mještani su ih nazivali prema dolinama u kojima su uzgajani: Reedwater terijer (Reedwater Terrier) i Coquetdale terijer (Coquetdale Terrier). Naziv „border“ dolazi od engleske riječi za granicu. Ustalio se oko 1880. godine, kada su psi već radili s lovačkim čoporom Border Foxhounds. U zemljama engleskog govornog područja vlasnici ih danas često nazivaju jednostavno Border.
Njegov je zadatak jasan. Goniči progone lisicu, a kada se ona sakrije pod zemljom, terijer ulazi u jazbinu i istjeruje je van. Prije toga mora izdržati cijeli dan lova prateći čopor i konje. Zato FCI standard i danas opisuje border terijera kao psa koji može pratiti konja.
Po tome se razlikuje od većine lovačkih pasa: ne pokazuje položaj divljači niti je donosi, nego radi pod zemljom, zajedno s goničima.
Oko 1896. godine Jacob Robson, čija je obitelj generacijama uzgajala ove terijere, zapisao je sjećanja na pasminu. Njegov otac držao je kvalitetne pse još oko 1859. i 1860. godine. Prema Robsonu, njegov otac i gospodin Dodd davali su prednost ovim terijerima pred svim ostalima za istjerivanje lisica. Najbolji kojeg je ikada vidio bio je Flint: mali pas boje senfa. Flint bi se isprva nevoljko upuštao u sukob s lisicom, ali kada bi krenuo, uvijek bi je uspio istjerati.
Robson smatra da je idealna težina između 15 i 18 engleskih funti, odnosno oko 7 do 8 kg. Krupniji psi teško mogu slijediti lisicu pod zemljom.
Prvi pas ove pasmine upisan je u registar britanskog Kennel Cluba 1913. godine, u odjeljak za neklasificirane pasmine. Između 1912. i 1919. godine ondje je zabilježena 41 takva registracija. Zahtjev za zasebnim registrom odbijen je 1914. godine, a priznanje je uslijedilo 1920. godine.
Dana 24. lipnja 1920. godine ljubitelji pasmine okupili su se u škotskom gradu Hawicku i osnovali Border Terrier Club. Nisu se svi slagali. John Dodd iz Riccartona protivio se tome jer je smatrao da će izložbe psima oduzeti radne sposobnosti. Kasnije je povukao svoj prigovor te je zajedno s Johnom i Jacobom Robsonom napisao prvi standard.
Prvi nacrt dopuštao je težinu mužjaka do 17 funti i bio je kritiziran kao previše popustljiv. U konačnom tekstu težina mužjaka iznosila je od 13 do 15,5 funti, a ženki od 11,5 do 14. To je oko 5,9 do 7 kg i 5,2 do 6,4 kg, gotovo jednako kao u današnjem standardu.
FCI je pasminu konačno priznao 26. lipnja 1963. godine.
Aktualni FCI standard br. 10 objavljen je 8. rujna 2026. godine. Njegova prva rečenica definira border terijera kao „prije svega radnog terijera“. Zato se svaki nedostatak procjenjuje prema tome koliko ometa psa u radu i koliko utječe na njegovo zdravlje.
Standard navodi samo težinu: od 5,9 do 7,1 kg za mužjake i od 5,1 do 6,4 kg za ženke. Visinu u grebenu ne navode ni FCI ni britanski Royal Kennel Club (RKC). Umjesto toga postoji jednostavna provjera. Prsni koš iza lopatica mora se moći obuhvatiti objema rukama. Preširok pas ne može ući u usku lisičju jazbinu.
Mnogi kućni psi teže više. U britanskom istraživanju veterinarskih kartona medijan težine odraslih mužjaka iznosio je 10,9 kg, a ženki 9,1 kg. To ne znači da svi imaju prekomjernu težinu. Ako vaš pas teži 9 kg, procjenjujte težinu border terijera prema njegovoj tjelesnoj kondiciji, a ne prema brojkama u standardu.
Glava nalikuje glavi vidre: lubanja je umjereno široka, a njuška kratka i snažna. Poželjan je crn nos, ali tolerira se i smeđi ili ružičasti. Zagriz je škarast, prihvaća se i klještast, dok su predgriz i podgriz ozbiljni nedostaci. Oči su tamne i imaju budan izraz. Uši su male, u obliku slova V i padaju prema naprijed, priljubljene uz obraze.
Tijelo je duboko, usko i razmjerno dugo, sa snažnim slabinama. Prednje noge su ravne i nisu pretjerano masivne, šape su male, s debelim jastučićima. Rep je umjereno kratak, debeo pri korijenu i sužava se prema vrhu, nošen je visoko, ali se ne savija preko leđa. Koža mora biti debela.
Dlaka je oštra i gusta, s gustom poddlakom. Još je Robson pisao da takva dlaka pomaže psu izdržati vlagu i hladnoću. Istu vrstu dlake s poddlakom opisuje i standard šnaucera.
Standard priznaje četiri boje: crvenu, pšeničnu, grizzle s paležom (mješavinu tamnih i svijetlih dlaka s riđim oznakama) i plavu s paležom. Svaka druga boja ili kombinacija neprihvatljiva je. Royal Kennel Club upozorava da se ponekad oglašavaju crni border terijeri. Crna nije priznata boja. Ako je prodavač predstavlja kao „rijetku boju“, provjerite rodovnicu prije nego što platite predujam.
Karakter
Royal Kennel Club opisuje border terijera kao inteligentnog i privrženog psa dobre naravi. Karakter border terijera odražava njegovu nekadašnju radnu ulogu. Budući da je trčao zajedno s čoporom goniča, obično se bolje slaže s drugim psima od mnogih terijera. Uvjet je da je štene socijalizirano.
Nova verzija FCI standarda iz 2026. godine izričito diskvalificira agresivne i pretjerano plašljive pse. Kada birate štence border terijera, upoznajte barem majku. Ona treba biti mirna i prihvaćati nepoznatu osobu, bez režanja i skrivanja.
Lovački instinkt ostaje snažan, a border terijer voli juriti i kopati. Štakora ili kunića u domu može doživjeti kao plijen, osim ako upoznavanje nije pažljivo provedeno još u ranoj dobi. S mačkama postupajte na isti način. Upoznajte ih dok je štene malo i ne ostavljajte ih same dok ne budete sigurni da je njihov suživot miran.
Ako kod kuće imate glodavce i ne želite riskirati, razmotrite pasmine uzgojene isključivo za društvo, primjerice kavalirskog španijela kralja Charlesa iz FCI skupine 9.
Prema procjeni RKC-a, border terijer dobar je obiteljski pas koji se slaže s djecom. To je opća procjena pasmine. Malu djecu ne treba ostavljati samu sa psom, a starija moraju znati da se psa koji spava ne smije buditi. Osigurajte mu ležaj kojem djeca nemaju pristup.
Odgoj dobro napreduje ako je dosljedan i temeljen na nagradama. Među terijerima pripada onima koje je lakše odgajati. Vježbajte po 5 do 10 minuta nekoliko puta dnevno. Nagrada može biti poslastica ili kratka igra užetom.
Samoća je njegova slaba točka. Border terijer teško podnosi dugotrajno ostajanje sam ili život isključivo u dvorištu. Ako cijeli dan radite izvan kuće, osigurajte mu šetnju u podne ili osobu koja će ga izvesti.
Royal Kennel Club razlikuje radne i izložbene linije. Radni psi su vitkiji, s oštrijom dlakom i često malo sitniji. Neovisniji su i njihov je lovački instinkt snažniji. Izložbene linije obično su mirnije u obiteljskom okruženju. Pitajte uzgajivača kojoj liniji pripadaju roditelji.
Njega
Njega border terijera nije zahtjevna, ali svakodnevno treba odvojiti vrijeme, ponajprije za šetnje i odgoj.
Odrasli border terijer treba najmanje jedan sat kretanja dnevno. Podijelite ga na dvije šetnje i dodajte zadatke za njuh, primjerice traženje skrivenih poslastica. Border terijer kojem je dosadno počinje kopati i gristi predmete.
Kopanje proizlazi iz rada pod zemljom, kao kod jazavčara. Umjesto da mu to zabranjujete, osigurajte mu dopušteno mjesto: kutak u dvorištu ili pješčanik u koji zakapate igračke. Provjerite i donji dio ograde jer pas koji kopa lako može proći ispod nje.
Odazivanje na poziv najteža je vježba. Dok se pas ne počne pouzdano odazivati, šećite ga na dugom povodcu od 5 do 10 m na otvorenim prostorima. Vježbajte najprije kod kuće, zatim u mirnom parku i tek potom ondje gdje ima mačaka i ptica. Svaki dolazak nagradite njegovom omiljenom poslasticom.
Štenci najbrže rastu tijekom prvih 9 mjeseci. U tom razdoblju izbjegavajte dugotrajno trčanje uz bicikl i skakanje s visine. Slobodna igra na mekom tlu i kratke šetnje sasvim su dovoljne. Za odraslog psa prikladni su sportovi agility i rad po mirisu.
RKC preporučuje njegu dlake više od jednom tjedno. Četkajte je tvrdom četkom dva ili tri puta tjedno. Border terijer se linja, ali mrtva dlaka ne otpada potpuno sama. Uklanja se ručnim čupanjem (trimanjem) od 2 do 4 puta godišnje. Ako želite da dlaka ostane oštra, kako je opisuje standard, potražite groomera koji ručno čupa dlaku i ne šiša je mašinicom.
U velikom istraživanju veterinarskih kartona, O'Neill i suradnici, 2017, analizirani su podaci za više od 1300 border terijera u Engleskoj. Medijan životnog vijeka iznosio je 12,7 godina. Najčešća bolest bila je parodontoza: zabilježena je kod 17,63% pasa, gotovo svakog šestog. Slijede prekomjerna težina (7,01%), upala vanjskog uha (6,71%), predugi nokti (5,28%) i začepljene analne žlijezde (4,75%).
Ovi podaci upućuju na konkretne mjere:
SLEM (sindrom drhtavog šteneta). Nasljedna bolest živčanog sustava. Pojavljuje se oko 2 tjedna nakon rođenja, kada štenci počinju hodati. Javlja se snažno drhtanje, osobito stražnjih nogu, koje prestaje tijekom spavanja. Postoji DNK test, a RKC ga uključuje u preporučene pretrage za pasminu. Zatražite rezultate oba roditelja.
Paroksizmalna diskinezija osjetljiva na gluten (PGSD, ranije CECS). Napadaji nevoljnih pokreta i grčenja tijekom kojih pas ostaje pri svijesti. Prvi napadaj može se pojaviti između 6 tjedana i 7 godina starosti. Napadaj ponekad traje dulje od 2 sata, dok fokalni epileptični napadaj obično traje kraće od 10 minuta. U malom istraživanju svih pet pasa koji su se strogo pridržavali bezglutenske prehrane pokazalo je poboljšanje unutar 9 mjeseci, ali prehrana se mijenja tek nakon postavljanja dijagnoze. Ako primijetite napadaj, snimite ga telefonom: snimka pomaže veterinaru razlikovati ga od epilepsije.
Mukokela žučnog mjehura. Nakupljanje guste žuči koje može začepiti žučne vodove. U britanskom istraživanju iz 2018. godine vjerojatnost otkrivanja ovog stanja kod border terijera bila je 85 puta veća nego kod drugih pasmina među pacijentima istih bolnica. Povraćanje, slab apetit, bezvoljnost i žutilo desni ili očiju zahtijevaju veterinarski pregled.
Jack Russell terijer. Također britanski terijer za lov na lisice, ali FCI ga svrstava u sekciju 2, među male terijere. Visok je od 25 do 30 cm i teži oko 5 do 6 kg. Bijela boja mora prevladavati u njegovoj dlaci, pa se dvije pasmine lako razlikuju.
Bedlington terijer. Potječe iz iste grofovije Northumberland i dijeli zajedničke pretke s border terijerom. Visok je oko 41 cm i teži od 8 do 10 kg. Dlaka mu je plava, smeđa ili pješčana, s riđim oznakama ili bez njih.
Dandie Dinmont terijer. Treća pasmina iz pograničnog područja. Još je 1896. godine Robson pisao da border terijer mora stajati na ravnim nogama i da ne smije imati duga leđa poput Dandie Dinmont terijera.
Bigl. Gonič iz FCI skupine 6 koji radi u čoporu prateći miris. Dobar izbor za ljude koji vole lovačke pse i duge šetnje, ali ne žele terijera koji kopa i ulazi u jazbine.
Jorkširski terijer. Također pripada FCI skupini 3, ali sekciji patuljastih terijera, a teži do 3,2 kg. Prikladan je za ljude koji žele terijera znatno manje veličine.
Ako vam se sviđa border terijer, ali još niste sigurni u odabir, usporedite ga s drugim pasminama pasa prema potrebi za kretanjem i lovačkom instinktu.
Informacije u ovom članku služe u općeobrazovne svrhe. Ne zamjenjuju savjetovanje s veterinarom ili kvalificiranim instruktorom za obuku pasa.
Svaki je pas različit. Opisane karakterne osobine i zdravstveni rizici odnose se na pasminu u cjelini i ne moraju vrijediti za pojedinog psa. U slučaju zdravstvenih problema ili problema u ponašanju obratite se stručnjaku.
