Boerboel (južnoafrički mastif) je velik pas mastifskog tipa, razvijen u Južnoj Africi kao čuvar farmi. Mužjaci su visoki oko 66 cm u grebenu, a odrasli psi obično teže od 68 do 90 kg. FCI ne priznaje pasminu, a KUSA i AKC vode je u radnoj skupini. Glavna mu je osobina snažan čuvarski instinkt.
Ako još birate, usporedite ga s drugim velikim čuvarima u katalogu pasmina pasa.
Podrijetlo
Južna Afrika
Visina grebena
Mužjaci oko 66 cm
(najmanje 60 cm)
Ženke oko 61 cm
(najmanje 55 cm)
Težina
Obično od 68 do 90 kg
Životni vijek
Od 9 do 11 godina
Dlaka i boje
Kratka i gusta
Nijanse crvene, smeđe i žute ili tigrasti uzorak, s crnom maskom ili bez nje
Povijest
Ime dolazi iz afrikaansa. „Boer“ znači farmer, a „boel“ u slobodnom prijevodu označava velikog psa mastifskog tipa. Izgovara se približno „burbul“, dok je „boerboel“ izvorni zapis imena. U međunarodnim bazama podataka pasmina se navodi i kao južnoafrički mastif. Američki registar United Kennel Club (UKC) vodi je pod imenom južnoafrički boerboel.
Boerboel se razvio kao svestrani pas europskih doseljenika koji su od 17. stoljeća nadalje dolazili u Južnu Afriku. Standard Kinološkog saveza Južne Afrike (KUSA) navodi dvije namjene: čuvar farme i pas za praćenje traga. Na mnogim su farmama ti psi bili prva obrana od grabežljivaca, a u lovu su pronalazili i zadržavali ranjenu divljač. Surovi uvjeti ostavljali su za rasplod samo najzdravije i najizdržljivije životinje.
Za dio predaka zna se točan datum dolaska. Godine 1652. Jan van Riebeeck iskrcao se na Rt dobre nade kao službenik kompanije koja je ondje osnovala nizozemsku koloniju. S njim je stigao bullenbeisser, danas izumrla pasmina za koju se smatra da je sudjelovala i u nastanku boksera.
Kasnije su u uzgoj uključene i pasmine iz Engleske. Tvrtka De Beers uvozila je bulmastife kako bi čuvali njezine rudnike dijamanata. Prema Američkom kinološkom klubu (AKC), ti bulmastifi iz dvadesetih godina 20. stoljeća i buldozi duljih nogu koje su donijeli Britanci učvrstili su masivnu glavu, tešku koštanu građu i klasične boje pasmine.
Dugo nitko nije vodio rodovnike. Psi koji su obavljali svoj posao imali su potomstvo, a ostali nisu. Fotografija snimljena oko 1954., koju je objavio AKC, prikazuje Južnoafrikanca Paula Stoltza s nekoliko boerboela, mnogo prije nego što je pasmina dobila standard. Organizirani rad na njezinu opisivanju počeo je početkom osamdesetih godina 20. stoljeća.
AKC je 2006. upisao boerboela u svoj registar novih pasmina, a 2010. svrstao ga je u razred raznih pasmina (Miscellaneous Class). Potpuno priznanje u radnoj skupini uslijedilo je 2015. UKC je pasminu priznao 1. siječnja 2016. u skupini pasa čuvara. U Južnoj Africi boerboel je u radnoj skupini KUSA-e.
Međunarodna kinološka federacija (FCI) nema standard za boerboela, što je navedeno i na kraju standarda KUSA-e. Prema AKC-u, prepreka je spor oko crne boje. Neki su uzgajivači počeli prodavati crne pse kao „rijetke“, dobivene vjerojatno križanjem s crnim labradorima ili napuljskim mastifima. KUSA ne prihvaća crne pse, ali su njihovi zagovornici preuzeli službeni nadzor nad pasminom u njezinoj domovini. Zbog tog je raskola malo vjerojatno da će je FCI priznati.
Temeljni dokument za pasminu je standard KUSA-e, čije su posljednje izmjene na snazi od 2008. Opisuje velikog psa snažne koštane građe, dobro razvijenih mišića i blokovitog profila glave i tijela. Ženke su vidljivo lakše građe od mužjaka.
Idealna visina grebena iznosi 66 cm za mužjake i 61 cm za ženke. Mužjaci niži od 60 cm i ženke niže od 55 cm nisu prihvatljivi. Standard ne navodi težinu, ali odrasli psi obično teže od 68 do 90 kg. Tijelo je oko 15 % dulje od visine. Prsa sežu do laktova, odnosno do otprilike polovine visine grebena.
Glava je najprepoznatljiviji dio tijela. Široka je, duboka i razmjerno kratka, s ravnom, četvrtastom lubanjom. Njuška čini nešto više od trećine duljine glave: oko 10 cm kod mužjaka i oko 8 cm kod ženke idealne visine. Zagriz je škarast. Blagi predgriz se kažnjava, a podgriz nije prihvatljiv.
Oči su srednje veličine, okrugle i široko postavljene, s crnim kapcima. Dopuštena je svaka nijansa smeđe, po mogućnosti tamnija od boje dlake. Uši su trokutaste, široke osnove i zaobljenog vrha, postavljene visoko i bočno te priliježu uz glavu.
Rep je debeo i prilično visoko usađen. Standard prihvaća i kupiran i prirodan rep, pri čemu prirodni rep seže otprilike do skočnih zglobova.
Dlaka je kratka, gusta, glatka i sjajna. Koža je debela i labava, ali glatko prianja. Kad se pas za nešto zainteresira, na čelu mu se pojave umjerene bore.
Prihvaćene su sve nijanse crvene, smeđe i žute, s crnom maskom ili bez nje. Prihvaćen je i tigrasti uzorak: nepravilne crne pruge na crvenoj, smeđoj ili žutoj podlozi. Pigment na nosu, usnama, kapcima i jastučićima mora biti crn. Irske oznake (bijela lisa, bijela prsa i bijele noge) dopuštene su u uzgoju, ali se na izložbama kažnjavaju.
KUSA diskvalificira crne i šarene pse, plave oči, uspravne uši, nedostatak pigmenta i visinu ispod minimuma. Diskvalificira se i pretjerano agresivan pas. UKC prihvaća šarene pse, ali također isključuje potpuno crne, plave te crne s paležom. Crno štene neće odgovarati standardima KUSA-e, AKC-a ni UKC-a. Ako vam nude crnog ili plavog boerboela kao rijetkost, vrlo pažljivo provjerite rodovnik.
Po tipu se smješta između dva poznata mastifa. AKC opisuje boerboela kao psa s više buldoških osobina od bulmastifa, ali s manje od bordoške doge, kod koje je brada okrenuta prema gore, a težište pomaknuto naprijed. Unatoč svojoj masi, boerboel se mora kretati snažno, lako i elastično.
Temperament
Standard KUSA-e opisuje boerboela kao inteligentnog psa koji se lako školuje i ima snažan instinkt zaštite obitelji. U susretu je miran i samouvjeren, a pred prijetnjom ne uzmiče. UKC dodaje da dobro odgojen pas prihvaća prijateljski raspoložene strance nakon pravilnog upoznavanja, ali mnogi boerboeli prema njima ostaju suzdržani.
Westminster Kennel Club pasmini daje ocjenu 5 od 5 za sklonost čuvanju, 4 od 5 za odnos prema djeci i samo 2 od 5 za odnos prema drugim psima. Lajanje je umjereno, 3 od 5. Većina pasa laje kad za to postoji razlog.
Da, pasmina je stvorena upravo za to. Boerboel čuva dom i svoje ljude i bez posebne dresure. Vaš je zadatak suprotan: naučiti ga kada se treba smiriti. Ne potičite lajanje i režanje na prolaznike i ne izvodite sami vježbe zaštite. Pas od 70 kg koji sam odlučuje tko je opasan predstavlja rizik za sve oko sebe.
Boerboel je uzgajan kao pas koji živi uz obitelj i čuva dvorište i kuću. Ako vam treba čuvar stada, prikladnije su ovčarske pasmine poput kavkaskog ovčara.
AKC navodi da je boerboel poznat po brižnom odnosu prema djeci u vlastitoj obitelji. Ipak, zbog njegove veličine potreban je poseban oprez. Jedan mah repom može srušiti malo dijete. Ne ostavljajte djecu same sa psom i naučite ih da ga ne grle oko vrata, da mu se ne penju na leđa i da ga ne uznemiruju dok jede ili spava.
S tuđom djecom budite oprezniji. Bučna igra i jurnjava psu mogu izgledati kao prijetnja „njegovoj“ djeci. Dok imate goste, ostavite ga u zasebnoj prostoriji s igračkom za žvakanje.
Pasmina tradicionalno ne podnosi dobro pse istog spola, piše AKC. Ako već imate psa, sigurnija je kombinacija mužjak i ženka. Upoznajte ih na neutralnom terenu, na povocu i s udaljenosti na kojoj oba psa ostaju mirna. Hranite ih u odvojenim prostorijama.
Standard KUSA-e izričito navodi da su pasmini od malih nogu potrebni dresura i jasna pravila. Osjetljivo razdoblje socijalizacije kod štenaca traje do dobi od otprilike 14 tjedana. U tom razdoblju upoznajte štene s različitim ljudima, zvukovima, podovima, vozilima i mirnim odraslim psima. Svaki susret treba biti kratak i ugodan, uz poslasticu i bez prisile.
Dresirajte uz nagrade: hranu, igru i pohvalu. Do šestog mjeseca naučite psa četirima vještinama: hodanju na opuštenom povocu, dolasku na poziv, sjedenju pred vratima i mirnom dočekivanju gostiju. Kazne, ogrlice sa šiljcima i lančane davilice izazivaju strah ili otpor, a kod psa takve snage to je opasno. Ako možete, upišite se u školicu za štence kod instruktora s iskustvom u radu s čuvarskim pasminama.
Boerboel nije dobar izbor za prvog psa. Odgovara iskusnom vlasniku koji će se pridržavati pravila za goste, svaki dan trenirati sa psom i neće ga ostavljati samog u dvorištu cijeli dan. I Westminster Kennel Club naglašava da to nije pas za svakoga.
Svakodnevica
Boerboel ima srednju razinu energije: Westminster Kennel Club ocjenjuje je s 3 od 5. Većina odraslih pasa kod kuće je mirna i budna, ali se brzo pokrene kad treba. Bez svakodnevne tjelesne i mentalne aktivnosti pas kojemu je dosadno može početi kopati, gristi predmete ili pretjerano čuvati svoj teritorij.
Za odraslog psa planirajte oko sat vremena aktivnosti dnevno. Rasporedite aktivnost na dvije ili tri šetnje i dodajte 10 do 15 minuta njušnih igara ili treninga. Standard KUSA-e navodi praćenje traga kao jednu od namjena pasmine, pa su traženje skrivenih poslastica i rad na tragu dobra zanimacija. Dobro se uklapaju i poslušnost i rally poslušnost.
Štene brzo raste, a zglobovi su mu osjetljivi. Dok rast ne završi, izbjegavajte dugo trčanje uz bicikl, skakanje s visine, duga stubišta i nagla skretanja na skliskom podu. Bolje su kratke šetnje i slobodna igra na mekoj podlozi. S veterinarom se dogovorite kada možete povećati opterećenje. Slična pravila opisujemo i u članku o odgoju cane corsa, još jednog velikog čuvara mastifskog tipa.
Teško tijelo brzo se pregrije. Za vrućih dana šećite psa u najsvježijim satima, ujutro i kasno navečer, osigurajte mu hlad i svježu vodu te prekinite igru ako počne jako dahtati. Kratka dlaka slabo štiti od hladnoće i kiše, pa je psu potrebno suho i toplo mjesto za odmor. Ako voli vodu, puštajte ga u nju s plitke obale i ne dopustite mu da pliva do iscrpljenosti.
Dlaka. Linjanje je umjereno, 3 od 5 prema Westminster Kennel Clubu. Jednom tjedno prođite po dlaci gumenom rukavicom. Kupajte psa samo kad je prljav.
Koža. Nakon jela i pića obrišite usne i nabore oko njih. Stalna vlaga nadražuje kožu.
Oči. Pri svakom češljanju provjerite ima li iscjetka i crvenila.
Nokti. Skraćujte ih svaka 3 do 4 tjedna. Naviknite štene na to već u prvim tjednima kod kuće, dok ga je još lako držati.
Zubi. Perite ih najmanje 3 puta tjedno pastom za pse.
Težina. Pas treba biti vitak: rebra se lako napipaju, a struk se vidi odozgo. Svaki suvišan kilogram opterećuje zglobove. Štene hranite hranom za štence velikih pasmina.
Prema American Kennel Clubu (AKC), okvirni životni vijek boerboela iznosi od 9 do 11 godina. Američki klub pasmine preporučuje uzgajivačima tri pretrage: procjenu kukova, procjenu laktova i pregled srca. Zatražite dokumentaciju s rezultatima za oba roditelja jer usmeno uvjeravanje da su „zdravi“ nije dovoljno. Klub cane corsa preporučuje iste pretrage zglobova i srca, a uz njih i DNK testove. Više o njima pročitajte u članku o zdravstvenim problemima cane corsa.
Oba se stanja otkrivaju rendgenskom snimkom. Kod kuće na njih upućuju šepanje, ukočenost nakon spavanja, nevoljkost pri skakanju u automobil i poskakivanje s obje stražnje noge istodobno pri trčanju. Vitka linija smanjuje opterećenje zahvaćenih zglobova.
Pregled kod veterinarskog kardiologa otkriva prirođene šumove i promjene na srcu i prije pojave simptoma. Kod kuće pratite brzo umaranje, kašalj u mirovanju, nesvjesticu i ubrzano disanje tijekom spavanja.
Standard KUSA-e zahtijeva čvrste kapke bez strukturnih slabosti. UKC diskvalificira pse s entropionom, kod kojeg se kapak uvrće prema unutra, i s ektropionom, kod kojeg kapak visi prema van. Suzenje, žmirkanje ili crveno oko kod šteneta razlog su za pregled.
Južnoafričko istraživanje na 342 psa s limfomom (Harris i suradnici, 2024.) potvrđuje da boerboeli imaju veći rizik od te bolesti u usporedbi s drugim pasminama. Medijan dobi pri postavljanju dijagnoze kod njih iznosi 6 godina, a kod svih oboljelih pasa u istraživanju 8 godina. Kod 21 od ukupno 27 oboljelih boerboela uzorak je uzet iz limfnih čvorova ili drugog krvotvornog tkiva.
Jednom mjesečno opipajte područje ispod čeljusti, ispred lopatica i iza koljena. Povećan, tvrd i bezbolan čvor razlog je za pregled istog tjedna. Autori navode i podatke o sklonosti pasmine nekim kožnim tumorima, pa veterinaru pokažite svaku novu kvržicu.
Veterinari sa Sveučilišta u Utrechtu opisali su 2019. novi nasljedni oblik epilepsije kod pet boerboela iz istog legla (Stassen i suradnici). Napadaji počinju u dobi od 3 mjeseca. Tijekom njih psi glasno zavijaju, djeluju krajnje preplašeno i drhte. Analiza rodovnika upućuje na recesivno nasljeđivanje.
Ako vaše štene ima iznenadne epizode užasa bez vidljivog razloga, snimite ih mobitelom i pokažite veterinarskom neurologu. Takvo ponašanje može biti epilepsija, a ne problem u odgoju.
Veterinarski stručnjaci opisali su 2026. kod boerboela autoimuni limfoproliferativni sindrom (ALPS) povezan s varijantom gena FAS. Zahvaćeni štenci imaju trajno povećane limfne čvorove i slezenu te smanjen broj krvnih stanica. Zasad je bolest opisana kod malog broja srodnih boerboela, a utvrđena genetska varijanta upućuje na nasljednu prirodu bolesti. Pitajte uzgajivača je li u njegovim linijama bilo štenaca sa sličnim znakovima.
Ove pasmine s boerboelom dijele podrijetlo, mastifski tip ili ulogu čuvara.
Bulmastif. Britanska pasmina koju je De Beers uvozio za čuvanje rudnika ubraja se među pretke boerboela. Prema procjeni AKC-a, boerboel ima više buldoških osobina. FCI priznaje bulmastifa, koji se uzgaja prema njezinu standardu.
Mastif. AKC boerboela naziva južnoafričkim odgovorom na mastifa. Klub mastifa preporučuje dulji popis pretraga, uključujući DNK testove na cistinuriju i dominantnu progresivnu atrofiju mrežnice.
Cane corso. Talijanski mastif kojeg FCI priznaje u 2. skupini. Za njega postoji jedinstveni međunarodni standard FCI-ja, kakav boerboel nema.
Rodezijski gonič lavova. AKC ga naziva dalekim rođakom boerboela. Oba su psa svestrana, ali je gonič lavova više lovac koji može čuvati, a boerboel više čuvar koji može loviti. Južnoafrički veterinari navode upravo te dvije pasmine iz regije kao pse s povećanim rizikom od limfoma.
Ako imate iskustva s velikim čuvarima i tražite mirnog, ali ozbiljnog psa za kuću s dvorištem, boerboel može biti dobar izbor. Prije odluke posjetite uzgajivačnicu, upoznajte roditelje i zatražite rezultate njihovih pretraga.
Informacije u ovom članku imaju opću obrazovnu svrhu. Ne zamjenjuju savjetovanje s veterinarom ili kvalificiranim instruktorom za školovanje pasa.
Svaki je pas drugačiji. Opisane karakterne osobine i zdravstveni rizici odnose se na pasminu u cjelini i ne vrijede nužno za pojedinog psa. Kod zdravstvenih problema ili problema u ponašanju obratite se stručnjaku.
