Ruski hrt borzoi

Borzoi se prepoznaje izdaleka. Visok i uzak, s dugom svilenkastom dlakom i glavom koja na prvi pogled izgleda predugačko za tijelo. Hoda polako i gotovo da ne pogleda neznance. Sve dok ne ugleda zeca.

Ruski hrt stvoren je za lov na vukove u otvorenoj stepi. Kod kuće, međutim, rijetko laje i može prospavati pola dana na kauču. Ljudi često očekuju sportaša ili čuvara, a dobiju nešto između mačke i trkaćeg konja.

Rusi imaju zasebnu riječ za njegovu dlaku, psovina. Od nje dolazi i puno rusko ime pasmine, russkaja psovaja borzaja. „Borzyj“ na staroruskom znači brz, a na Zapadu je od te riječi ostalo samo „borzoi“.

Zadaća zbog koje je stvoren vrlo je konkretna. Mora sustići vuka, oboriti ga i zadržati dok ne dođe lovac na konju. Ako još uspoređujete različite pasmine pasa i borzoi vam se svidio na fotografijama, pažljivo pročitajte dijelove o kretanju i zdravlju.

Podrijetlo i povijest

Korijeni u drevnoj Rusiji i azijski hrtovi

Točan datum rođenja pasmina nema. Najčešće se smatra da hrtovi istočnog tipa, srodni današnjim srednjoazijskim hrtovima, stižu na ruska područja tijekom srednjeg vijeka. Ondje se križaju s domaćim psima guste dlake i čvrstog kostura. Tako se postupno oblikuje hrt koji podnosi snijeg i hladnoću.

Priča se da je Ana Jaroslavna, kći velikog kijevskog kneza Jaroslava Mudrog, odvela tri hrta u Francusku kada se 1051. godine udala za kralja Henrika I. Priča je lijepa, ali pouzdanih dokumenata o njoj nema.

Sigurno je nešto drugo. Do XVIII. stoljeća lov s hrtovima već je strast ruskog plemstva.

Lov na vukove i ruska aristokracija

Klasični ruski lov, psovaja ohota, velik je i skup događaj. Sudjeluju čopor goniča i konjanici lovci, svaki s po dva ili tri hrta na zajedničkoj uzici. Goniči rade po tragu i gone uz lajanje, kao što danas lovi bugarski barak. Oni istjeruju vuka iz šume. Čim zvijer izađe na otvoreno, lovac pušta hrtove.

Psi ga sustižu, obaraju i drže dok lovac ne skoči s konja. Ponekad se vuk veže i odvede živ. Osobito je cijenjen pas koji zgrabi zvijer za vrat, blizu ušiju, tako da se ona ne može okrenuti i ugristi.

Velika imanja drže desetke, a najbogatija i stotine pasa, konja i cijelo osoblje psara. Lav Tolstoj opisuje takav lov u „Ratu i miru“, u poglavljima o obitelji Rostov. Nakon ukidanja kmetstva 1861. godine mnogi plemići više ne mogu uzdržavati tako skup lov i lovačke se družine postupno raspuštaju.

Revolucija, gotovo izumiranje i spašavanje pasmine u Zapadnoj Europi

Godine 1917. sve to završava. Imanja su konfiscirana ili opljačkana, lovačke družine nestaju. Hrtovi, povezivani s aristokracijom, ginu u velikom broju ili ostaju bez vlasnika.

Pasmina preživljava na dva načina. Na selu lovci sačuvaju dio pasa i od njih je u sovjetsko doba obnovljena ruska radna linija. Drugi put vodi preko Zapada. Psi izvezeni prije revolucije u Zapadnu Europu i SAD daju početak zapadnim linijama i čuvaju tip, dok je u Rusiji pasmina na rubu izumiranja.

U Americi je klub pasmine osnovan još 1903. godine pod imenom Russian Wolfhound Club of America. Danas je to Borzoi Club of America. Američka registracija mijenja ime „ruski vukodav“ u „borzoi“ 1936. godine.

Borzoi danas

U Rusiji se s borzoijem još uvijek lovi, uglavnom na zeca i lisicu, i provode se terenska ispitivanja. Na Zapadu je borzoi izložbeni pas, pas za coursing i kućni ljubimac. Zato se ruski radni psi i zapadne izložbene linije često razlikuju po količini dlake i po kutovima udova.

U Hrvatskoj je pasmina rijetka. Ako tražite štene, budite spremni tražiti ga i u inozemstvu.

Izgled i standard ruskog hrta borzoi

Veličina i težina (visina, težina kod mužjaka i ženki)

Velik pas, ali ne težak. Standard FCI-ja određuje visinu u grebenu od 75 do 85 cm za mužjake i od 68 do 78 cm za ženke. Visok mužjak može stajati gotovo jednako visoko kao njemačka doga, ali teži mnogo manje.

Težina ovisi o visini i kondiciji. Mužjaci su obično između 34 i 47 kg, ženke između 25 i 40 kg. Štenci rastu brzo, ali se tijelo konačno oblikuje tek oko druge ili treće godine.

Karakteristična glava i profil ruskog hrta

Glava je duga, uska i suha, to jest koža je zategnuta i bez nabora. Prijelaz s čela na njušku gotovo se ne primjećuje. Sa strane linija od zatiljka do nosa tvori blagi luk i zato se često kaže da borzoi ima rimski nos.

Nos je krupan, crn i izlazi naprijed ispred donje čeljusti. Oči su tamne i bademaste, blagog izraza. Male tanke uši u mirovanju leže unatrag, blizu vrata. Kada nešto privuče pozornost psa, on ih podiže.

Tijelo, leđna linija i udovi

Sprijeda borzoi izgleda usko. Prsni koš je dubok i seže do lakata, a trbuh je snažno uvučen.

Po leđnoj liniji pasmina se prepoznaje čak i u silueti. Iznad slabina leđa se uzdižu u blagi luk i zatim spuštaju prema dugom, nisko postavljenom repu srpastog ili sabljastog oblika.

Noge su duge i suhe, s plosnatim mišićima, a šape su izdužene, tipa koji kinolozi nazivaju zečjim. U kasu se pas kreće lako i širokim korakom, ali njegov je pravi hod galop. U punoj brzini tijelo se skuplja i rasteže poput opruge i pri svakom skoku dvaput ostaje potpuno u zraku.

Klasifikacija prema FCI-ju (Skupina 10, hrtovi)

FCI svrstava pasminu u Skupinu 10, hrtovi, Sekcija 1, dugodlaki hrtovi i hrtovi s resama. Standard nosi broj 193, zemlja podrijetla je Rusija, a službeno ime na engleskom je Russian Hunting Sighthound, ruski lovački hrt. Cijeli je tekst u standardu FCI-ja za pasminu.

U istoj su sekciji afganistanski hrt i saluki. Svi hrtovi iz te skupine love pogledom. Reagiraju na pokret na velikoj udaljenosti i kreću za njim, ne čekajući naredbu.

Dlaka, tipovi i boje

Dlaka je duga, meka i svilenkasta. Može biti gotovo ravna, valovita ili u kovrčama, krupnim ili sitnim. Na glavi, ušima i prednjoj strani nogu dlaka je kratka i priljubljena. Najduža je na vratu, na stražnjoj strani bedara i na repu.

Ruski lovci imaju riječ za svako od tih mjesta. Ovratnik na vratu je mufta, rese na nogama su očesi, a dlaka na repu je podves.

Postoji i poddlaka, koja je gusta uglavnom zimi. Mužjaci obično linjaju jednom godišnje, a ženke često mijenjaju dlaku nakon tjeranja ili okota.

Standard dopušta veliku raznolikost boja. Susreću se bijeli psi, slamnatožuti, crveni, sivi, tigrasti, crni s hrđavim oznakama, kao i šareni, to jest bijeli s obojenim mrljama. Za crvenkastu boju s crnim vrhovima dlaka Rusi imaju svoju riječ, „murugij“.

Karakter i temperament

Tko od borzoija očekuje ponašanje retrivera, ostat će razočaran. Taj pas rijetko donosi lopticu natrag deset puta zaredom i ne prati svaki vaš pokret u očekivanju naredbe.

Kod kuće je miran, čist i tih. Voli mekana mjesta i to nije hir. Koščato tijelo s malo masnoće nagnječi se na tvrdom podu i s godinama se na laktovima stvaraju žuljevi. Dobar ležaj ili stari kauč rješavaju to pitanje.

Uz svoju je obitelj privržen, ali na svoj način. Ne lijepi se za vas i ne traži stalnu pozornost. Jednostavno odabere sobu u kojoj ste vi i legne ondje. Neznance dočekuje suzdržano. Agresija nije tipična za pasminu i borzoi nije za čuvara.

Pasmina je osjetljiva. Vikanje i potezanje uzicom daju suprotan učinak. Borzoi je pametan i uči, ali uz kratke vježbe i nagrade. Ako ponavljate jedno te isto, uskoro će vas pogledati i leći. Psihički sazrijeva sporo, oko druge godine, neki psi i kasnije.

Djeca trebaju biti dovoljno velika da ga poštuju. Mladi su psi krupni i nespretni i mogu srušiti malo dijete, a da to ne žele.

Druge pse, osobito hrtove, prihvaća bez problema. Male su životinje druga priča. Mačka s kojom je odrastao može živjeti s njim godinama. Nepoznata mačka na ulici za mnoge je borzoije plijen.

Slične pasmine

Najbliži po podrijetlu i građi su drugi dugodlaki hrtovi iz iste sekcije, afganistanski hrt i saluki. Afganistanac ima sličan neovisan karakter, ali njegova dlaka traži mnogo više rada. Saluki je lakši, s kratkom dlakom po tijelu. Irski vukodav i škotski deerhound slične su visine, ali s tvrdom, grubom dlakom.

Ako vam se sviđa karakter hrtova, ali nemate mjesta za psa visokog poput stola, pogledajte malog talijanskog hrta. To je najmanja pasmina u Skupini 10, s istom ljubavlju prema toplini i istim instinktom da goni sve što bježi. Opise i drugih lovačkih pasmina naći ćete u rubrici pasmine pasa.

Kretanje i tjelesna aktivnost

Koliko je kretanja potrebno dnevno

Borzoi je sprinter. Nije stvoren da trči satima poput haskija, nego da razvije preko 50 km/h na nekoliko stotina metara i zatim se odmori.

Odraslom psu obično je dovoljno oko sat vremena šetnje dnevno, podijeljeno na dva ili tri dijela, uz slobodno trčanje na ograđenom mjestu nekoliko puta tjedno.

Dok štene raste, izbjegavajte dugo trčanje uz bicikl, skokove i često penjanje stubama. Slobodna igra na travi mu je dovoljna. Ljeti izlazite rano ujutro i kasno navečer. Borzoi podnosi hladnoću mnogo bolje od vrućine.

Zašto nikada bez uzice na neograđenom mjestu

Zec u polju, mačka ispod parkiranog auta, srna na rubu šume, čak i najlonska vrećica koju nosi vjetar. Borzoi reagira na pokret. Kada krene, za nekoliko je sekundi daleko i više ne čuje vaš glas. Trči u pravcu i ne primjećuje cestu pred sobom.

Dobra poslušnost kod kuće nije jamstvo. Kod hrtova instinkt gotovo uvijek pobjeđuje, čak i kod pasa koji inače izvršavaju svaku naredbu.

Koristite široku ogrlicu tipa martingale. Glava je borzoija uža od vrata i iz obične ogrlice pas se izvuče jednim naglim trzajem unatrag. Uzice na namatanje loša su ideja jer pri naglom startu udarac na kraju užeta može ozlijediti vrat. Ograda u dvorištu treba biti visoka najmanje 1,8 m i bez rupa.

Coursing i natjecanja za hrtove

U nizu europskih zemalja lov s hrtovima odavno je zabranjen. Coursing pasmini omogućuje da radi ono za što je stvorena, bez živog plijena.

Na otvorenom polju razapinje se staza od nekoliko stotina metara s oštrim zavojima. Po njoj motorni kolut vuče uže s mamcem, obično trakama najlona. Psi trče u parovima, a suci ocjenjuju brzinu, spretnost, izdržljivost te koliko pametno i s kolikom željom pas slijedi mamac.

Prije prvog starta pas mora biti potpuno izrastao i u kondiciji. Ozljede prstiju i mišića kod hrtova nisu rijetkost, zato psa zagrijte prije svakog trčanja.

Njega, hrana i voda

Nokti, zubi, uši

Nokti se podrezuju svaka dva do četiri tjedna. Ako ih čujete kako kuckaju po pločicama, znači da su dugi. Ne zaboravite palce s unutarnje strane prednjih nogu.

Zubi se peru nekoliko puta tjedno pastom za pse. Uklanjanje zubnog kamenca kod veterinara obavlja se pod općom anestezijom, a kod hrtova anestezija traži više pažnje.

Uši su male, dobro prozračne i rijetko stvaraju probleme. Provjeravajte ih jednom tjedno i čistite samo vidljivi dio.

Zdravlje i životni vijek

Prosječan životni vijek

Obično se navodi životni vijek između 9 i 14 godina. Kao i kod većine velikih pasmina pasa, nakon osme godine dobro je da pas ide na pregled dvaput godišnje, s krvnim pretragama i preslušavanjem srca.

Torzija želuca (GDV), simptomi i prevencija

Jedno od najopasnijih hitnih stanja kod borzoija. Želudac se puni plinom i okreće oko svoje osi. Dotok krvi prestaje, pas zapada u šok i bez operacije može umrijeti za nekoliko sati. Rizik raste s dobi, kod brzog hranjenja i kod pasa čiji je bliski srodnik imao torziju.

Znakovi dolaze iznenada. Pas je nemiran, obilazi, pokušava povratiti, ali ne izbaci ništa ili samo pjenu. Trbuh se nadima i postaje tvrd. Slina curi, disanje je ubrzano, desni blijede. Zatim pas klone.

Nemojte čekati do jutra. Odvezite ga odmah u dežurnu kliniku i već sada saznajte koja vam je najbliža.

Kod preventivne gastropeksije veterinar pričvršćuje želudac za trbušnu stijenku kako se ne bi mogao okrenuti. Često se radi zajedno s kastracijom ili laparoskopski. Operacija ne zaustavlja nadimanje, ali sprječava okretanje, a ono je smrtonosni dio.

Bolesti srca

Kod borzoija se susreću poremećaji srčanog ritma, promjene na zaliscima i dilatativna kardiomiopatija, kod koje srčani mišić slabi, a klijetke se šire. Kardiomiopatija je najpoznatija kod dobermana, ali se susreće i kod drugih velikih pasmina.

Podmuklo je to što dugo nema znakova. Kada se pojave, to su brzo zamaranje, kašalj, ubrzano disanje u mirovanju ili nesvjestice. Kod nekih je pasa prvi znak iznenadna smrt. Zato se srce provjerava ehokardiografijom i holterom. Stetoskop nije dovoljan. Kod mnogih je hrtova srce normalno veće nego kod drugih pasa iste težine i rezultate treba tumačiti kardiolog koji poznaje hrtove.

Osjetljivost na anesteziju

Hrtovi imaju malo potkožne masnoće, a njihova jetra razgrađuje neke lijekove sporije. Najbolje je to istraženo kod hrta grejhaunda, ali veterinari obično primjenjuju jednaku opreznost prema svim hrtovima.

Problem su prije svega stari barbiturati poput tiopentala, nakon kojih se buđenje može otegnuti satima. Propofol, izofluran i sevofluran podnose se mnogo bolje. Prije planiranog zahvata pitajte veterinara ima li iskustva s hrtovima. Doza se izračunava prema čistoj težini psa, a tijekom operacije i nakon nje psa treba čuvati od pothlađivanja.

Preporučene zdravstvene pretrage

Prije nego što kupite štene, zatražite od uzgajivača rezultate pretraga oba roditelja. Ako ga to pitanje živcira, i to je odgovor.

Kod borzoija smisla imaju pregled srca kod kardiologa s ehokardiografijom, a pri sumnji i holter, koji bilježi ritam tijekom cijelog dana i noći. Potreban je i pregled očiju kod veterinarskog oftalmologa jer su kod pasmine opisane nasljedne promjene na mrežnici. Treća je pretraga štitnjače, uključujući protutijela na tireoglobulin.

Rezultati mnogih pasa nalaze se u javnoj bazi američke zaklade OFA, gdje možete provjeriti roditelje ako su pretrage kod njih napravljene. Pitajte i je li u liniji bilo torzije želuca. Psi s bliskim srodnikom koji je imao torziju imaju veći rizik, a tu informaciju uzgajivač zna.