Irski seter bogate kestenjaste dlake stoji na livadi s divljim cvijećem

Lovački pas · FCI skupina 7

Irski seter: povijest, karakter, njega i zdravlje pasmine

Crveni lovac vječno mladog srca

Irski crveni seter ptičar je iz FCI skupine 7, uzgojen za traženje ptica na otvorenim poljima. Kod kuće je umiljat i druželjubiv, ali treba mu više od dva sata kretanja dnevno.

Irski seter lovački je pas kojeg većina ljudi izdaleka prepoznaje po intenzivno crvenoj dlaci. Uzgojen je za traženje ptica na otvorenim poljima i do danas je zadržao energiju radnog psa.

Kod kuće je umiljat i druželjubiv. Voli ljude, pa i nepoznate, i teško podnosi dosadu.

Ako tražite mirnog psa za kratke šetnje oko zgrade, ova vam pasmina neće odgovarati. Seter je za ljude koji vole boraviti vani i nemaju ništa protiv psa koji godinama ostaje razigran.

Podrijetlo

Irska, jasno prepoznatljiv tip već u 18. stoljeću

FCI klasifikacija

Skupina 7, sekcija 2, standard br. 120

Visina u grebenu

Mužjaci 58–67 cm, ženke 55–62 cm

Težina

Mužjaci 27–32 kg, ženke 24–29 kg

Životni vijek

Prosječno 12,9 godina

Kretanje

Više od dva sata dnevno

Prehrana

Dnevna količina hrane podijeljena na dva obroka

Boja

Intenzivno kestenjasta, bez traga crne

Kako izgleda irski seter: vanjština i standard pasmine

Službeni FCI naziv pasmine je Irish Red Setter, odnosno irski crveni seter. Opisana je u standardu br. 120 i svrstana u skupinu 7 (ptičari), sekciju 2 (britanski i irski ptičari i seteri). Za pasminu je propisan radni ispit, što znači da pas za neke međunarodne šampionske titule mora dokazati i lovačke sposobnosti. Cijeli tekst možete pročitati u službenom FCI standardu na engleskom jeziku.

Standard opisuje atletskog psa lagane, trkačke građe, dobroćudnog izraza i skladnih proporcija. Visina u grebenu iznosi od 58 do 67 cm za mužjake i od 55 do 62 cm za ženke.

Standard ne propisuje težinu. Ženke obično teže između 24 i 29 kg, mužjaci između 27 i 32 kg.

Glava, tijelo i kretanje

Glava je duga i suha. Njuška i lubanja jednake su duljine, a njihove su gornje linije paralelne. Gledano od uha do uha, lubanja je ovalna, a stop je jasno izražen. Nos može biti boje tamnog mahagonija, tamnog oraha ili crn. Oči su boje tamnog lješnjaka ili tamnosmeđe i ne smiju biti velike. Uši su srednje veličine, tanke kože, usađene nisko i dosta straga te u urednom naboru priliježu uz glavu.

Prsa su duboka i sprijeda razmjerno uska, s dobro zaobljenim rebrima. Rep je umjerene duljine, nisko usađen i nosi se u razini leđa ili ispod nje.

U pokretu je seter tečan i snažan, visoko podignute glave. Prednje noge iskoračuju daleko naprijed, ali ostaju nisko nad tlom, a stražnje velikom snagom potiskuju tijelo. Križanje ili „pletenje“ nogu nije dopušteno.

Dlaka i boja

Boja je intenzivno kestenjasta, bez ikakva traga crne. Bijele oznake na prsima, grlu i prstima, mala zvjezdica na čelu ili uska pruga na hrptu nosa ili licu nisu razlog za diskvalifikaciju.

Na glavi, prednjoj strani nogu i vrhovima ušiju dlaka je kratka i fina. Na tijelu je srednje duga, ravna i priljubljena, po mogućnosti bez kovrča. Uši, stražnja strana nogu, trbuh i rep imaju duge svilenkaste rese. Dlaka raste i između prstiju.

Tri psa pasmine irski seter galopiraju po niskoj travi lepršavih ušiju i resa
Rese na ušima, nogama i repu kod nekih su pasa bogatije, a kod drugih umjerenije, dok boja ostaje intenzivno kestenjasta. Malo bijele boje na prsima, kao kod psa u sredini, dopušteno je.

Seter i kontinentalni ptičari

Seter je u istoj skupini kao i kontinentalni ptičari poput njemačkog kratkodlakog ptičara i mađarske vižle. Oni su uzgojeni kao svestrani lovački psi koji markiraju divljač, donose je i rade u vodi. Britanski i irski seteri specijalizirani su za traženje i markiranje te rade brzo, na velikoj udaljenosti ispred lovca.

Izložbene i radne linije

Psi iz izložbenih linija krupni su, masivnog kostura i bogate dlake. Psi iz radnih linija uzgajaju se za terenske ispite i lov, a imaju lagan kostur i umjerenu dlaku.

Ako želite psa za lov, potražite uzgajivača koji sa svojim psima radi na terenu. I izložbeni pas ima lovački instinkt, ali nije svaki pripremljen za stvarni rad.

Kakav je irski seter: karakter i temperament

FCI standard opisuje setera kao lovačkog i obiteljskog psa. Temperament je opisan s pet riječi: budan, inteligentan, energičan, privržen i odan. Agresivni i pretjerano plašljivi psi se diskvalificiraju.

U svakodnevici je to pas koji traži društvo ljudi. Ako je cijela obitelj u kuhinji, i seter je tamo. Goste dočekuje kao stare znance, ponekad burnim skakanjem, pa je dobro da još kao štene nauči sjesti umjesto da skače po ljudima.

Kao čuvar nije od velike koristi. Može zalajati kad netko dođe, i to je sve.

Irski seter sporo sazrijeva, i tjelesno i psihički. Mnogi se psi ponašaju kao štenci barem do druge godine, a neki i dulje. Pas od 25 kg koji se ponaša kao štene može srušiti dijete ili napraviti ozbiljnu štetu u kući ako nema čime se zaokupiti. Američki klub pasmine spominje i naviku setera da iz ormara i ladica odnose „blago“, pa je bolje čarape i cipele držati na sigurnom.

Štene bi već u prvim mjesecima trebalo upoznati mnogo ljudi, mjesta i zvukova. Većina setera hrabra je i otvorena, no u pasmini ima i plašljivih pasa, a rana socijalizacija smanjuje taj rizik. Isti klub ističe da su seteri po prirodi čistoljubivi.

Seter u obitelji

S djecom je seter obično drag, ali krupan je i živahan. U igri lako može srušiti malo dijete, pa je u prvim godinama dobro da odrasla osoba bude u blizini.

S drugim psima dobro se slaže. S mačkom može živjeti, osobito ako je s njom odrastao. Ptice i zečevi u dvorištu druga su priča jer je lovački nagon jak.

Ljudi koji biraju između setera i zlatnog retrivera često pitaju u čemu je razlika. Obje su pasmine lovačke i vole ljude, ali rade na različit način. Retriver ostaje blizu lovca i donosi mu odstrijeljenu pticu. Seter traži divljač daleko ispred i često sam odlučuje kamo će krenuti, što se vidi i u njegovu ponašanju kod kuće.

Školovanje

Postoji stari mit da su irski seteri glupi. Ljudi iz američkog kluba pasmine to odlučno opovrgavaju. Pas brzo shvaća što želite, ali je neovisan i ponekad tvrdoglav.

Klubovi savjetuju strpljenje i blag, ali dosljedan pristup. Pohvale i poslastice daju rezultate. Vikanje obično samo pogoršava stvari.

Kratki treninzi djelotvorniji su od dugih. Pet do deset minuta nekoliko puta dnevno dovoljno je za mladog psa koji brzo gubi interes.

Najveći je izazov opoziv. Kad seter nanjuši pticu, prestaje obraćati pažnju na naredbe. Mnogi vlasnici vježbaju s dugim povodcem od oko 10 metara dok se pas ne počne pouzdano vraćati, a slobodno ga puštaju samo na ograđenim ili sigurnim mjestima.

Koliko dugo može biti sam

Seter teško podnosi dugotrajnu samoću kod kuće. Pas kojemu je dosadno sam si nađe zabavu, a ona je obično razorna.

Pomaže ako se pas od malena navikne na transportni kavez ili zaseban kutak. Tako ima svoje mirno mjesto dok vas nema.

Pasmina odgovara aktivnim ljudima i obiteljima koji puno vremena provode vani. Nije za nekoga tko radi po deset sati izvan kuće i nema nikoga tko bi tijekom dana prošetao psa.

Zdravlje, životni vijek i odabir šteneta

Irski seter općenito je zdrava pasmina. Britansko istraživanje McMillana i suradnika, objavljeno u časopisu Scientific Reports 2024., navodi prosječni životni vijek od 12,9 godina. Britanski Kennel Club navodi „više od 10 godina“, a američki priručnici najčešće od 12 do 15.

Bolesti koje se otkrivaju DNK testom

Tri nasljedne bolesti u pasmini otkrivaju se DNK testom i Royal Kennel Club preporučuje uzgajivačima da na njih testiraju svoje pse. Kod sve tri bolesti pas oboli samo ako je mutaciju naslijedio od oba roditelja.

PRA rcd1 rani je oblik progresivne atrofije mrežnice. Promjene na oku počinju već u prvim tjednima, a oko prve godine pas je obično potpuno slijep.

PRA rcd4 kasni je oblik bolesti. Prosječna dob pri postavljanju dijagnoze je oko 10 godina, ali uvelike varira.

CLAD je nasljedni poremećaj imunosnog sustava. Bijele krvne stanice ne mogu izaći iz krvnih žila i doći do mjesta infekcije, pa zahvaćeni štenci pate od teških bakterijskih infekcija koje se ponavljaju.

Pas nositelj smije se koristiti u uzgoju, ali samo s partnerom kojemu je test pokazao da je čist. Tako nijedno štene neće razviti tu bolest. U Velikoj Britaniji od 6. siječnja 2025. uvezeni irski seteri registriraju se samo ako imaju dokazan status čistog psa ili nositelja za CLAD i PRA rcd1.

Ostali zdravstveni problemi

Za dio problema ne postoji DNK test. Britanski klub uzgajivačima preporučuje rendgensku procjenu kukova i laktova te pregled očiju. Među bolestima koje se javljaju u pasmini su:

  • displazija kuka;
  • hipotireoza, odnosno smanjena funkcija štitnjače, s malaksalošću, debljanjem te problemima s kožom i dlakom;
  • idiopatska epilepsija, kod koje se prvi napadaji obično javljaju između šestog mjeseca i pete godine;
  • proširenje i torzija želuca.

Hipotireoza se liječi hormonskim tabletama koje pas uzima do kraja života. Epilepsija se lijekovima često može držati pod kontrolom. Kao i kod drugih velikih pasmina, kod setera se javlja osteosarkom, zloćudni tumor kostiju. Šepanje bez jasnog uzroka kod starijeg psa razlog je za odlazak veterinaru.

Torzija želuca hitan je slučaj.

Pas je nemiran, bezuspješno pokušava povratiti, a trbuh mu je napuhnut i tvrd. Ne čekajte do jutra, odmah krenite veterinaru. Povećan rizik imaju velike pasmine dubokih prsa, poput setera i njemačke doge.

Kako odabrati uzgajivača

Zatražite pisane rezultate zdravstvenih testova oba roditelja. Uvjeravanje da su psi „pregledani kod veterinara“ ne zamjenjuje genetske testove.

Pogledajte majku, a ako je moguće, i oca. Obratite pozornost na to kako se ponašaju prema nepoznatima. Štene mora imati rodovnik koji je izdala nacionalna kinološka organizacija članica FCI-ja (u Hrvatskoj je to Hrvatski kinološki savez) ili drugi priznati kinološki savez.

Kuja pasmine irski seter leži na mekanoj prostirci sa štencima, od kojih jedan njuši ruku čovjeka
Kad posjetite uzgajivača, pogledajte majku sa štencima i obratite pažnju na to kako se ponaša prema nepoznatim ljudima.

Dobar uzgajivač i vama će postavljati pitanja. Htjet će znati koliko će pas biti sam i lovite li. Dat će vam i pisane upute o hranjenju i cijepljenju. Mnogi uzgajivači potpisuju ugovor s kupcem i spremni su preuzeti psa natrag ako se o njemu jednoga dana više ne budete mogli brinuti.

Dobra polazna točka je klub pasmine u vašoj zemlji. Ondje obično znaju koji uzgajivači testiraju svoje pse.

Izvori