Drathaar (njemački oštrodlaki ptičar)

Podrijetlo, izgled, karakter i njega

Izgled i standard pasmine
Karakter i radne osobine
Njega psa pasmine drathaar

Svestrani lovački pas oštre dlake za rad na kopnu i u vodi.

Drathaar je lovački pas, stvoren u Njemačkoj za rad na kopnu i u vodi. Poznat je i pod nazivom njemački oštrodlaki ptičar, a u zemlji podrijetla vodi se kao Deutsch Drahthaar, što doslovno znači „njemačka žičasta dlaka“. Pasmina je mlada u usporedbi s većinom drugih lovačkih pasmina, ali se u nekoliko desetljeća nametnula kao jedan od najzastupljenijih lovačkih pasa u Njemačkoj.

Tekst u nastavku namijenjen je lovcima koji procjenjuju je li ovo njihov pas te ljudima kojima se sviđa pasmina i koji žele nešto konkretnije od općih priča po forumima.

Autor: Ivelin Tilev. Ažurirano 15. rujna 2026. Tekst je informativan i ne zamjenjuje savjetovanje s kinologom, veterinarom ili stručnjakom za pse. Ivelin Tilev ne snosi odgovornost za postupke, odluke ili posljedice koje proizlaze iz korištenja informacija iz ovog materijala.

Kretanje

1,5 do 2 sata dnevno

Životni vijek

12 do 14 godina

Visina i težina

57 do 68 cm i 22 do 32 kg

Dlaka

Oštra, duga 2 do 4 cm, ne propušta vodu

Podrijetlo i povijest pasmine drathaar

Kako je pasmina nastala u Njemačkoj

Krajem XIX. stoljeća njemački su lovci imali nekoliko dobrih specijalista, ali nijednog psa koji bi radio sve. Pointer i seter odlično rade na otvorenom polju, ali nemaju ni dlaku ni karakter za gustiš, hladnu vodu i rad na ranjenoj divljači. Stari oštrodlaki lokalni psi pak su bili izdržljivi, ali neujednačene kvalitete.

Zamisao o jednom svestranom lovačkom psu oštre dlake povezuje se sa Sigismundom von Zedlitz und Neukirchom, koji je pisao pod pseudonimom Hegewald. Inzistirao je na tome da se tip određuje radom, a ne izložbenim ringom, a 80-ih godina XIX. stoljeća i sam je stvorio pudelpointera križanjem pudla s pointerom. Hegewald nije dočekao priznavanje pasmine drathaar, ali njegova je zamisao opstala.

Godine 1902. osnovan je klub Verein Deutsch-Drahthaar. Pasmina je nastala uglavnom iz četiri izvora: pudelpointer, njemački štihelhaar, Korthalsov grifon i njemački kratkodlaki ptičar (kurzhaar). Prva tri daju oštru dlaku, izdržljivost i oštrinu, a kurzhaar daje njuh, stil rada i suhiju liniju tijela. Klupsko geslo i danas glasi „Durch Leistung zum Typ“, tj. radom do tipa. Obrnuto ne vrijedi.

U prvim desetljećima XX. stoljeća drathaar se učvrstio kao samostalna pasmina u Njemačkoj. Pobjeđivao je na ispitima i počeo istiskivati ostale oštrodlake njemačke pasmine, od kojih su neke danas rijetkost.

Namjena: svestrani lovački pas

Svestranost pasmine drathaar opisana je točku po točku u njemačkim ispitnim pravilnicima. Pas mora raditi prije i poslije pucnja, na polju, u šumi i u vodi.

Prije pucnja to je traženje s podignutom glavom i stavom. Drathaar pronalazi divljač gornjim njuhom, zastaje i drži stav dok lovac ne dođe. Radi sabranije i bliže lovcu nego engleske pasmine, što je prednost u gustim terenima i pri radu s pticom koja ne podnosi stav s veće udaljenosti.

Nakon pucnja počinje druga polovica posla. Aportiranje je obvezno, uključujući teški aport zeca i lisice. U vodu pas mora ulaziti po svakom vremenu, aportirati patku i samostalno pretraživati trsku, a da ne vidi gdje je ptica pala. To samostalno traženje u gustišu jedna je od najtežih vještina koje pas mora naučiti i zasebna je stavka na njemačkim ispitima.

Traganje po krvnom tragu treći je veliki dio. Drathaar radi na uzici po tragu ranjene divljači, starom ponekad i po nekoliko sati, i redovito se koristi za traženje ranjene divlje svinje i srne.

Tome se pridodaje i oštrina prema grabežljivcu, koja se u Njemačkoj provjerava na ispitu i smatra dijelom uporabnih svojstava. Njemački sustav počiva na tri ispita: VJP za mladog psa, HZP u jesen i VGP, koji je potpuni ispit uporabnih svojstava i smatra se jednim od najtežih lovačkih ispita u Europi.

Razvoj pasmine i rasprostranjenost danas

U Njemačkoj je uzgoj i dalje strogo reguliran. Da bi pas dobio dopuštenje za uzgoj u okviru VDD-a, mora imati položene ispite, ocjenu eksterijera i dlake s uzgojne izložbe te biti rendgenski snimljen radi provjere displazije. Klub ima grupe u mnogim državama, uključujući SAD i srednju Europu.

Usporedno s time razvila se i druga linija. Godine 1959. American Kennel Club priznao je pasminu pod nazivom German Wirehaired Pointer. Tamo se uzgoj odvija drugačije, s većim naglaskom na izložbe, pa su se s vremenom dvije populacije udaljile. Na papiru je riječ o istoj pasmini, no u praksi se psi iz američke izložbene linije i njemački radni psi razlikuju po temperamentu i intenzitetu.

Danas se drathaar susreće uglavnom kod lovaca na krupnu divljač i kod lovaca na patke. Dio pasa dolazi iz uvoza, a drugi dio iz domaćih uzgajivačnica s različitom razinom uzgojnog rada. Razlika među pojedinim linijama velika je pa, kad tražite štene, podrijetlo i ispiti roditelja znače više od naziva pasmine.

Drathaar stoji na mahovitom kamenu u šumi obasjanoj sunčevim zrakama

Drathaar pliva u vodi noseći u ustima patku, a oko njega prskaju kapljice — Drathaar aportira patku iz vode.

Izgled i standard pasmine

Veličina i građa

Drathaar se vodi prema standardu FCI-ja broj 98, skupina 7, ptičari s obveznim radnim ispitima.

U istoj skupini FCI-ja nalazi se i vajmarski ptičar (weimaraner).

Visina u grebenu iznosi od 61 do 68 cm kod mužjaka i od 57 do 64 cm kod ženki. Standard ne određuje težinu. U praksi mužjak u dobroj kondiciji teži negdje između 27 i 32 kg, a ženka između 22 i 27 kg. Pas koji nosi višak kilograma to pokaže već nakon prvog dana lova.

Tip je suh i mišićav, ne težak. Prsni koš je dubok, leđa kratka i čvrsta, trbuh podvučen. Udovi su suhi s dobrom koštanom građom, a kretanje je široki kas koji pas može održavati satima. Glava ima jasno izražene obrve i umjeren stop, njuška je duga i snažna, što je važno pri aportiranju zeca ili lisice.

Uši su srednje velike, viseće i priljubljene uz glavu. Oči su tamne, s čvrsto priljubljenim kapcima, što štiti oko pri radu u trnju.

Razlika među spolovima vidi se na prvi pogled. Mužjaci imaju masivniju glavu i širi prsni koš, a ženke su lakše i obično brže na terenu. Razlike ima i među pojedinim linijama. Psi iz radnog uzgoja suhiji su i duljih nogu, dok se u nekim izložbenim linijama susreće teži tip s više kože na vratu i obilnijom dlakom na glavi. Za lov je prvi tip izdržljiviji.

Rep nastavlja liniju leđa. Tradicionalno se kupirao, ali je u nizu europskih država ta praksa zabranjena, pa se sve češće susreću psi pasmine drathaar s cijelim repom. Standard prihvaća obje varijante ondje gdje to zakon dopušta.

Oštra dlaka i zašto je praktična

Dlaka je obilježje pasmine i prvo je po čemu se prosuđuje kvaliteta psa.

Pokrovna dlaka duga je između 2 i 4 cm, tvrda poput žice, priljubljena i gusta. Ispod nje je gusta podlaka koja ne propušta vodu. Koža je debela. Na glavi su brada i jasno izražene obrve koje štite oči i njušku.

Svrha je čisto praktična. Takva dlaka ne zapinje u trnju i ne kida se, brzo se suši, štiti od hladnoće pri radu u vodi u studenom i smanjuje ozljede pri prolasku kroz kupine. Pas s mekom i dugom dlakom skuplja čičak i ostaje mokar, a pas s prekratkom i rijetkom dlakom drhti od hladnoće i ozljeđuje se. Standard oba odstupanja smatra manom.

Dlaka nije ista kod svih pasa ove pasmine i to je poznat problem s kojim se njemački klubovi bore ocjenjivanjem na svakoj uzgojnoj izložbi.

Dopuštene boje i obilježja

Tri psa pasmine drathaar jedan pored drugoga na šljunčanom putu: jednobojni smeđi, šimel i svijetli šimel sa smeđim pjegama — Različita boja dlake kod pasmine drathaar: jednobojni smeđi, šimel i svjetliji šimel sa smeđim pjegama.

Osnovne boje prema standardu su:

smeđi šimel, s pjegama ili bez njih, to je najrasprostranjenija boja
crni šimel, s pjegama ili bez njih
smeđi, s bijelom pjegom na prsima ili bez nje
svijetli šimel

Jednobojna crna, žuta i riđa boja nisu tipične za pasminu. Za točan popis dopuštenih boja pouzdajte se u aktualni standard FCI-ja. Nos odgovara osnovnoj boji. Mnogi psi imaju masku, što je normalno, a u nekim je linijama gotovo pravilo.

Šimel nastaje miješanjem bijelih i obojenih dlaka i u pokretu izdaleka izgleda sivkasto. U šumi i u trsci takva dlaka čini psa teže uočljivim, iako većina lovaca danas psu stavlja jarku ogrlicu upravo iz suprotnog razloga.

Portret smeđeg psa pasmine drathaar s jantarnim očima, visećim ušima, bradom i obrvama

Karakter i radne osobine

Drathaar je uravnotežen i samouvjeren pas, suzdržan prema strancima. Standard opisuje upravo to, a u praksi to izgleda ovako: pas ne jurne pozdraviti goste, nego ih promatra pa tek onda odlučuje. Plašljivost i agresija bez razloga ozbiljne su mane i u Njemačkoj se penaliziraju na ispitu.

Privrženost vlasniku je jaka, ponekad pretjerana. Drathaar bira jednu osobu i slijedi je posvuda. Ne podnosi dobro život na lancu ili u boksu bez kontakta. Pas koji stoji sam u dvorištu i vlasnika vidi deset minuta dnevno postaje ili lajav i nervozan, ili tup i zatvoren, a treća varijanta rijetko postoji.

Čuvarski instinkt javlja se sam od sebe, bez treniranja. Pas čuva dvorište, auto i stvari obitelji. To je praktično, ali ima i drugu stranu, jer drathaar koji sam odlučuje tko je prijetnja stvara probleme sa susjedima i dostavljačima. Zato je socijalizacija od malih nogu obvezna.

U kući je radni pas miran i uglavnom leži na jednom mjestu. Upravo tu se većina ljudi vara. Mir u stanu rezultat je obavljenog posla vani i nestaje čim taj posao prestane. Drathaar koji ostaje sam osam sati bez prethodne aktivnosti dosađuje se, a dosada se kod ove pasmine izražava lajanjem, kopanjem i žvakanjem svega što dohvati.

Lajanje također zaslužuje pažnju. Pasmina nije među najlajavijima, ali pri čuvanju laje i reagira na kretanje oko dvorišta. U naselju s bliskim susjedima to se rješava dresurom i dovoljnom zaokupljenošću, samo što je navika, ako se problem počne rješavati kasno, već ukorijenjena.

S djecom u obitelji obično je dobar, strpljiv i pažljiv. Problem s malom djecom nije zloba, nego težina i zamah, jer pas od 30 kilograma u trku pomete trogodišnje dijete, a da ga uopće nije ni primijetio.

Prema drugim psima mužjaci su često dominantni i ponašaju se izazovno prema drugim mužjacima. U lovu u čoporu rade normalno, a sukobi se prije javljaju u svakodnevnom životu nego u radu. Prema mačkama i sitnim životinjama potreban je oprez, osobito kod pasa s izraženom oštrinom. Drathaar odgajan od malih nogu s mačkom u kući najčešće je prihvaća, ali kunić, kokoš ili hrčak druga su priča.

Oštrina prema grabežljivcu, koja se u Njemačkoj provjerava na ispitu, ima i kućnu dimenziju. Pas s izraženom oštrinom sklon je sukobima, teže odustaje i zahtijeva vlasnika koji ga drži pod kontrolom i izvan lova. Nisu svi psi pasmine drathaar jednako oštri i o tome se treba raspitati za konkretno podrijetlo, a ne za pasminu općenito. Ako će pas živjeti u gradu, mekši je pas praktičniji izbor.

Ova je pasmina pametna, ali na onaj nezgodniji način. Pas brzo shvaća, ali ne izvršava naredbu samo zato što mu je netko tako rekao. Želi da stvari imaju smisla i redovito provjerava granice, osobito između prve i druge godine. Drathaar sazrijeva sporo i mnogi psi ostaju razigrani do dvije godine starosti. Za vlasnika početnika to je teška kombinacija i upravo se zato pasmina često nalazi u skloništima ili se preprodaje u dobi od dvije godine.

Može li drathaar biti kućni ljubimac ako se ne koristi u lovu? Može, ali uz uvjet. Ako je čovjek spreman zamijeniti lovnu sezonu svakodnevnim radom i kretanjem, pas mirno živi u obitelji. Ako vam je zamisao imati lijepog psa u stanu i pola sata šetnje na uzici, dobit ćete razoren stan, uništen vrt i psa koji bježi. Pasmina je stvorena za rad i to se nije mijenjalo.

Ako ne možete osigurati svakodnevni rad i kretanje, odaberite psa neke druge pasmine.

Drathaar u stavu s podignutom prednjom šapom u suhoj travi, iza njega nisko sunce i oblaci

Drathaar leži na drvenom podu ispred kamina s upaljenom vatrom, iza njega kožni naslonjač i karirana deka — Kod kuće je drathaar miran ako je imao dovoljno posla vani.

Njega psa pasmine drathaar

Potreba za tjelesnom i mentalnom aktivnošću

Sat i pol do dva sata dnevno donja je granica za zdravog odraslog psa, i to ne samo šetnja na uzici. Potrebno je slobodno trčanje i rad na terenu, a u toplim mjesecima i plivanje. Lovački pas u sezoni sam odradi svoju normu, ali izvan sezone, od veljače do kolovoza, kondiciju treba održavati svjesno i planski.

Mentalna aktivnost jednako je važna i stalno se podcjenjuje. Dvadeset minuta rada njuhom umara psa pasmine drathaar više od sat vremena trčanja. Sakrijte predmet za aportiranje u travu i pustite psa da ga traži. Razbacajte dnevni obrok po dvorištu umjesto da ga dajete u zdjelici. Jednostavan trag od komadića hrane ima isti učinak, a priprema traje pet minuta. Psi koji uništavaju stvari i laju bez razloga gotovo uvijek su psi bez zaposlenja.

Dresura psa pasmine drathaar tema je koja se ne može sažeti u jedan odlomak i zaslužuje zaseban tekst. Ovdje je dovoljno reći da pasmina zahtijeva dosljednost i rani početak, a gruba sila kod nje daje suprotan rezultat.

Jedno upozorenje za mlade pse. Do navršenih 12 do 18 mjeseci zglobovi nisu spremni za trčanje uz bicikl, duge maratone i skakanje s visine. Dozirajte opterećenje, inače ćete kasnije to plaćati kod veterinara. Isto vrijedi za većinu krupnih pasmina pasa.

Njega dlake, ušiju i noktiju

Oštra se dlaka ne šiša strojicom. Šišanje uklanja tvrdu pokrovnu dlaku, a nova izraste mekša, gubi vodoodbojnost i više ne štiti od trnja. Ispravan način je čupanje, odnosno trimanje, obično dvaput godišnje, u proljeće i jesen. Mnogi lovci to rade sami, prstima i nožem za trimanje.

Između dva čupanja dovoljno je počešljati je jednom ili dvaput tjedno. Brada se češlja zasebno i suši nakon jela i nakon vode, inače počinje mirisati. Kupajte rijetko i šamponom za oštru dlaku, jer često kupanje omekšava dlaku.

Nakon svakog izlaska na teren pregledajte psa. Krpelji se najčešće hvataju na glavi, ušima i preponama. Osje divlje zobi zabija se između prstiju i jastučića i, ako se previdi, dovodi do potkožnih apscesa. Provjerite i ima li porezotina od trnja i bodljikave žice.

Uši su viseće i slabo prozračene, što pogoduje upalama uha. Upala uha čest je problem i kod koker španijela, koji također ima viseće uši. Provjeravajte ih tjedno, a nakon rada u vodi osušite unutarnju stranu. Crvenilo, neugodan miris ili stalno tresenje glavom razlog su za posjet veterinaru, a ne za nasumično ukapavanje kućnih kapi.

Nokti se kod psa koji radi po tvrdom terenu troše sami. Kod kućnog psa režu se u prosjeku jednom mjesečno. Zubima također treba pažnja, osobito nakon četvrte godine.

Prehrana

Drathaar je pas s brzim metabolizmom i promjenjivom potrebom za kalorijama ovisno o sezoni. U lovnoj sezoni potrošnja znatno raste i hrana mora sadržavati više masti i kvalitetnih bjelančevina. Ljeti bi ista količina hrane psa udebljala.

Orijentir za kondiciju je da se rebra lako napipaju, a da se ne vide izdaleka, i da se struk ocrtava pri pogledu odozgo. Kod mišićavog psa vaga više vara nego oči.

Odrasli pas hrani se dvaput dnevno. Jedan veliki obrok dnevno kod pasmine s dubokim prsnim košem povećava rizik od proširenja i uvrtanja želuca, hitnog stanja koje može biti smrtonosno u roku od nekoliko sati. Iz istog razloga ne hranite neposredno prije i odmah nakon opterećenja, nego pričekajte oko sat vremena.

Kod štenaca je cilj spor i ravnomjeran rast. Prekomjerno hranjenje i višak kalcija u razdoblju rasta opterećuju zglobove i pojačavaju genetsku predispoziciju za displaziju. Hrana za štence krupnih pasmina ima uravnotežen omjer kalcija i fosfora, pa se dodaci prehrani ne daju bez savjeta veterinara.

Svježa voda mora biti stalno dostupna, a u lov se nosi voda i za psa, jer je pijenje iz lokvi i stajaćih voda jedan od putova zaraze leptospirozom.

Štene pasmine drathaar staro 10 tjedana sjedi na travi u vrtu

Zdravlje pasmine njemački oštrodlaki ptičar

Pasmina se smatra zdravom i izdržljivom, a prosječni životni vijek je između 12 i 14 godina. To ne znači da nema nasljednih problema. Većina ih se može izbjeći pažljivim odabirom roditelja.

Displazija kuka glavni je problem, kao kod svih pasa te veličine. Ima nasljednu osnovu na koju se nadovezuju tempo rasta, težina i opterećenje u prvoj godini. Njemački klubovi zahtijevaju rendgensku snimku prije dopuštenja za uzgoj. Kad gledate štence, pitajte za rezultat oba roditelja i tražite stupanj A ili B. Displazija lakta javlja se rjeđe, ali se također provjerava.

Drugi su problem oči. U pasmini se javljaju entropij i ektropij, odnosno prema unutra ili prema van okrenut kapak, kao i nasljedna katarakta. Entropij stalno nadražuje rožnicu i obično se rješava operativno.

Kod pasmine njemački oštrodlaki ptičar dokumentirana je i von Willebrandova bolest, nasljedni poremećaj zgrušavanja krvi. Za nju postoji DNK test i odgovorni uzgajivači testiraju svoje rasplodne pse.

Rjeđe se javlja hipotireoza, koja se očituje debljanjem, klonulošću i problemima s dlakom, kao i pojedinačni slučajevi epilepsije.

Kod starijih pasa glavne su tegobe artroza i tumori, a oboje se ranije otkrije kod psa koji se redovito pregledava. Održavanje normalne težine nakon sedme godine pomaže više od bilo kojeg dodatka prehrani za zglobove.

Ostali rizici proizlaze iz samog rada. Upale uha česta su pojava kod pasa s visećim ušima, osobito onih koji plivaju. Krpelji prenose babeziozu, voda prenosi leptospirozu, a pri lovu na divlju svinju dolazi i do ozbiljnih ozljeda. Zato su redovita zaštita od parazita, potpuna cijepljenost i dobro opremljena kutija prve pomoći u autu nužni ako idete u lov.

Ako tek birate štene, zatražite nalaze zdravstvenih pretraga roditelja i provjerite njihove rezultate na radnim ispitima. Zdrav pas iz radne linije koštat će vas više na početku i znatno manje u sljedećih dvanaest godina.

Ako uspoređujete pasmine, pogledajte i druge lovačke pse na našoj web-stranici.