Pomeranac

Malen tijelom, ali ogroman karakterom – Pomeranac je pas koji ne zna da je minijaturan. Ova pasmina pripada obitelji špiceva i u sebi nosi gene velikih radnih pasa iz arktičkih regija koji su nekoć vukli saonice i čuvali stada. Danas, sveden na jedva 2–3 kilograma, Pomeranac je jedna od najpopularnijih pasmina pasa za pratnju na svijetu, uz pasmine kao što su francuski buldog i mops, stalno prisutan na ljestvici prvih dvadeset najtraženijih pasmina Američkog kinološkog kluba od kraja 90-ih godina nadalje.

Povijest ove pasmine iznimna je po transformaciji kroz koju prolazi – od radnog psa teškog 15–20 kilograma do elegantnog pahuljastog psa za pratnju koji stane u žensku torbicu. Iza te promjene stoje kraljevski dvorovi, strastveni uzgajivači i jedan od najdramatičnijih primjera selektivnog uzgoja u povijesti kinologije.

Koje je rodno mjesto Pomeranca

Ime pasmine dolazi od povijesne regije Pomeranije (na slavenskom „po more” – zemlja uz more), smještene uz južnu obalu Baltičkog mora, na području današnje sjeveroistočne Njemačke i sjeverozapadne Poljske. Iako Pomeranija nije točno mjesto iz kojeg potječu preci pasmine, upravo su tamo veći špicevi selektivno uzgajani prema manjoj veličini, postavljajući temelj modernom Pomerancu.

Sami preci Pomeranca, međutim, dolaze iz mnogo daljih krajeva – iz arktičkih regija Islanda, Laponije i sjeverne Europe, gdje su veliki špicevi služili kao vučna snaga za saonice i kao pastirski psi. Te su životinje težile između 14 i 23 kilograma i imale gustu dvostruku dlaku, karakterističan savijen rep i uspravne uši koje vidimo i kod današnjih Pomeranaca – samo u znatno manjem mjerilu.

Zašto se zove Pomeranac? Kada je kraljica Charlotte, supruga kralja Georgea III., dovela dva takva psa u Englesku 1767. godine, nazvala ih je „pomeranski psi” prema nazivu regije iz koje ih je uvezla. Zanimljivo je da u Njemačkoj ti psi nisu priznavali naziv „Pomeranac” sve do 1974. godine – za njih je pasmina uvijek bila jednostavno „njemački špic”. Prvo pisano spominjanje imena u britanskoj literaturi potječe iz dnevnika Jamesa Boswella od 2. studenoga 1764., gdje opisuje Francuza s psom imena Pomer.

Kako i tko je stvorio ovu pasminu

Transformacija Pomeranca prije svega je djelo britanske kraljevske obitelji. Kraljica Charlotte uvozi prve pse u Englesku, a njezini Pomeranci – Phoebe i Mercury – ovjekovječeni su na slikama velikog Thomasa Gainsborougha. Ti rani primjerci, međutim, težili su između 14 i 23 kilograma – vrlo daleko od današnjeg standarda.

Prava revolucija dolazi s Charlottinom unukom – kraljicom Viktorijom. U proljeće 1888., tijekom posjeta Firenci, Viktorija se zaljubljuje u malo štene pasmine Volpino Italiano – pasmine špica blisko srodne Pomerancu. U Englesku vraća četiri takva psa, a kasnije nabavlja i crvenkastosmeđeg Pomeranca po imenu „Windsor's Marco”, koji je težio jedva 5,4 kilograma – znatno manje od tadašnje norme. Kada Viktorija pokaže Marca na izložbi 1891., sitniji tip Pomeranca odmah osvaja srca publike, a uzgajivači počinju selekcionirati isključivo manje primjerke.

Kraljica je istodobno držala 35 Pomeranaca u kraljevskim stajama i aktivno je uvozila sitnije pse u raznim bojama iz cijele Europe. Tijekom njezine vladavine veličina pasmine prepolovila se. Na samrtnoj postelji u siječnju 1901. Viktorija je zatražila da joj dovedu njezinog omiljenog Pomeranca – mali bijeli Turi ostao je uz nju do posljednjeg daha.

Poznati vlasnici i iznimne priče

Pomeranac ima iznimnu povezanost s nekima od najvećih umova u povijesti. Teolog Martin Luther imao je Pomeranca po imenu Belferlein, kojeg često spominje u svojim spisima. Michelangelo je radio na stropu Sikstinske kapele dok je njegov Pomeranac ležao na satenskom jastuku i promatrao ga. Isaac Newton imao je Pomeranca po imenu Diamond, koji je nepažnjom prevrnuo svijeću i spalio dio važnih znanstvenikovih rukopisa – incident koji je, prema biografima, pridonio Newtonovu živčanom slomu. Skladatelj Mozart posvetio je ariju svom Pomerancu Pimperlu, a Chopin je napisao glazbeni komad inspiriran Pomerancem koji je pripadao njegovoj prijateljici.

Jedna od najneobičnijih priča o pasmini povezana je s potonućem Titanica 1912. godine. Među samo tri psa koja su preživjela katastrofu, dva su bila Pomeranci. Pas „Lady”, u vlasništvu Margaret Bechstein Hays, spašen je čamcem broj sedam, a Elizabeth Barrett Rothschild uzela je svog Pomeranca u čamac za spašavanje broj šest. Mali psi očito su bili dovoljno kompaktni da neprimjetno prođu u prenatrpanim čamcima.

Pomeranac u suvremenom svijetu

Danas je Pomeranac jedan od najprepoznatljivijih čistokrvnih pasa na svijetu. U SAD-u se stalno nalazi među prvih dvadeset i pet najpopularnijih pasmina, a u Ujedinjenom Kraljevstvu zauzima mjesto oko četrnaeste pozicije među 240 pasmina. Njegova popularnost među slavnim osobama i dalje traje – omiljen je pas filmskih zvijezda, glazbenika i internetskih influencera. Društvene mreže dodatno su pojačale interes za pasminu, a Pomeranci poput Boo (Boo) i Jiff Pom (Jiff Pom) prikupili su milijune pratitelja online.

Suvremena uloga Pomeranca gotovo je isključivo uloga psa za pratnju, no neki Pomeranci uspješno rade i kao terapijski psi i psi za emocionalnu podršku, zahvaljujući svom veselom karakteru i osjetljivosti na emocionalno stanje svojih vlasnika.

Veličina i težina. Standard pasmine određuje težinu između 1,4 i 3,2 kilograma te visinu u grebenu između 20 i 36 centimetara. Unatoč svojoj minijaturnoj veličini, Pomeranac je kompaktan i čvrst pas kvadratnih proporcija tijela – duljina je približno jednaka visini. Koštana struktura je fina, ali čvrsta, a hod – samouvjeren i elastičan.

Glava i izraz. Glava Pomeranca jedna je od njegovih najkarakterističnijih odlika. Među ljubiteljima pasmine govori se o tri neslužbena tipa lica – „lisičja njuška” (Fox Face), „plišani medvjedić” (Teddy Bear) i „beba lutka” (Baby Doll). Važno je napomenuti da ni Američki kinološki klub ni FCI ne priznaju te podjele službeno – standard je jedan, a vizualne razlike dolaze iz nijansi u uzgoju. „Lisičji” tip najbliži je izvornom standardu, s izduženijom njuškom i oštrijim crtama, dok „plišani medvjedić” ima okrugliju glavu i kraću njušku, a „beba lutka” ima najravnije lice i velike oči.

Dlaka i boje. Dlaka je dvostruka – gusta, meka poddlaka i duži, blago grublji vanjski sloj koji stoji odmaknuto od tijela i daje karakterističan pahuljast izgled. Oko vrata i prsa dlaka tvori bogatu grivu nalik lavljoj, a na stražnjim nogama stvaraju se dekorativne „hlačice” od duže dlake. Pomeranac dolazi u najširem rasponu boja među svim pasminama pasa – narančasta, crna, bijela, krem, plava, sable, čokoladna, dvobojna (parti), tigrasta (brindle), merle i mnoge druge kombinacije. Najraširenije boje danas su narančasta, crna i krem.

Rep i građa. Rep je jedna od prepoznatljivih odlika pasmine – visoko postavljen, savijen prema naprijed i položen ravno preko leđa, prekriven bogatom, razastrtom dlakom koja se stapa s dlakom tijela. Uši su male, uspravne i trokutaste – karakteristična osobina špiceva, naslijeđena od arktičkih predaka i služila je smanjenju rizika od ozeblina. Oči su srednje veličine, tamne i bademaste, s inteligentnim i živahnim izrazom.

Dvostruka poddlaka. Jedna od jedinstvenih fizičkih značajki Pomeranca upravo je njegova gusta poddlaka, naslijeđena od arktičkih predaka. Ta poddlaka djeluje kao izolacijski sloj – grije psa zimi i štiti ga od pregrijavanja ljeti. Promjena poddlake događa se dvaput godišnje i prilično je obilna, što je važno da znaju budući vlasnici.

Odnos prema drugim životinjama. Uz pravilnu socijalizaciju od rane dobi, Pomeranac se dobro slaže s drugim psima, pa čak i s mačkama. Problem nastaje zbog toga što Pomeranac ne shvaća svoju malu veličinu i može provocirati znatno veće pse poput Cane Corso ili kavkaski ovčar, što nosi ozbiljan rizik od ozljede. Tijekom šetnje i u psećim parkovima vlasnici trebaju pažljivo pratiti interakcije svog Pomeranca s većim pasminama.

Razina lajanja. Ovo je možda najčešće navođeni nedostatak pasmine. Pomeranac je po prirodi budan – na svaki zvuk, svakog nepoznatog i svaku promjenu u okolini reagira energičnim i dugotrajnim lajanjem. Ta je osobina naslijeđena od pastirskih i čuvarskih funkcija njegovih predaka. Bez ciljane obuke od rane dobi, lajanje može postati ozbiljan problem, osobito u stanu s bliskim susjedima.

Obitelji. Pomeranac je prikladan za obitelji sa starijom djecom koja se mogu naučiti da se pažljivo odnose prema malom psu. U obitelji s malom djecom postoji stvaran rizik da pas bude slučajno ozlijeđen. Ako su, međutim, djeca školske dobi i razumiju koncept nježnog postupanja, Pomeranac može postati njihov vjeran i zabavan prijatelj, spreman za beskrajne igre i pustolovine.

Samac. Za ljude koji žive sami, Pomeranac je gotovo idealan pas za pratnju. Dovoljno je malen da bude praktičan u malom stanu, dovoljno društven da ispuni dom energijom i dovoljno privržen da stvori osjećaj stalne prisutnosti. Jedino upozorenje je da zaposleni čovjek koji provodi duge sate izvan kuće može naići na probleme povezane sa separacijskom anksioznošću.

Starije osobe. Umjerene potrebe za kretanjem i mala veličina čine Pomeranca privlačnim izborom za starije osobe. Dovoljna je kratka šetnja od 20–30 minuta dnevno. Živahan i znatiželjan karakter Pomeranca može biti odličan poticaj za emocionalno zdravlje starijeg vlasnika. Ipak, treba imati na umu da njega dlake zahtijeva redovito četkanje, a obuka za kontrolu lajanja zahtijeva dosljednost.

Život u stanu. Pomeranac je među najprikladnijim pasminama za život u stanu. Njegova kompaktna veličina znači da je čak i mali stan dovoljno prostran za njega. Njegova energija može se potrošiti kroz igre kod kuće, u kombinaciji sa svakodnevnom kratkom šetnjom. Jedini potencijalni problem je lajanje, koje može smetati susjedima ako nije pod kontrolom.

Neaktivan način života. Ako vodite miran način života i ne tražite psa za duge planinarske ture ili trčanje (za što su prikladnije pasmine poput vajmaranera ili dalmatinera), Pomeranac može biti dobar par. Dobro se prilagođava ritmu svog vlasnika, pod uvjetom da svakodnevno dobiva minimalnu fizičku i mentalnu stimulaciju. Potpuni nedostatak aktivnosti, međutim, nije prihvatljiv – čak i Pomeranac treba šetnju i igru za održavanje fizičkog i psihičkog zdravlja.

Socijalizacija. Socijalizacija je kritično važna za Pomeranca i treba započeti između 3. i 14. tjedna života šteneta. Upoznajte malog Pomeranca s što je moguće više ljudi, zvukova, podloga, životinja i situacija. Štene koje nije pravilno socijalizirano može izrasti u nervoznog, plašljivog ili agresivnog psa koji reagira panikom i lajanjem na svaku novu situaciju.

Navikavanje na obavljanje nužde. Ovo je područje u kojem mnogi vlasnici Pomeranaca nailaze na poteškoće. Mali mokraćni mjehur pasmine znači češće potrebe, a minijaturna veličina olakšava psu da neprimjetno pronađe kutak u domu. Rješenje je strogi raspored – izvodite psa van svakih 1–2 sata tijekom prvih mjeseci, odmah nakon hranjenja, spavanja i igre. Obilno nagradite svako ispravno ponašanje vani. Korištenje podložaka za obuku u domu može biti korisno kao prijelazna faza. Slične poteškoće s navikavanjem na obavljanje nužde primjećuju se i kod drugih malih pasmina poput čivave i jorkširskog terijera.

Mentalna i fizička stimulacija. Pomeranac je inteligentan pas kojem je potrebna mentalna stimulacija jednako kao i fizička. Puzzle igračke, igre traženja, učenje novih trikova – sve je to od presudne važnosti za sprječavanje dosade i iz nje proizašlog destruktivnog ponašanja. Svakodnevna šetnja od 20–30 minuta, u kombinaciji s 15 minuta interaktivne igre kod kuće, dobra je polazna točka.

Pomeranac je općenito zdrava pasmina s dugim životnim vijekom, no kao i kod svake čistokrvne pasmine, postoji predispozicija za određene zdravstvene probleme. Poznavanje tih rizika omogućuje rano otkrivanje i pravodobno liječenje.

Luksacija patele (iščašenje patele). Ovo je najčešći ortopedski problem kod Pomeranca. Čašica koljena pomiče se iz svog normalnog položaja, uzrokujući šepanje, „preskakanje” pri hodu ili trenutni podizanje noge. Veterinari procjenjuju težinu od stupnja I (blago) do stupnja IV (teško, zahtijeva operaciju). Održavanje zdrave tjelesne težine i izbjegavanje skakanja s visokih površina, osobito kod mladih štenaca, glavne su preventivne mjere. Više informacija možete pronaći na stranici OFA (Orthopedic Foundation for Animals).

Kolaps traheje. Kod ovog stanja hrskavični prstenovi traheje slabe i spljoštavaju se, otežavajući disanje. Karakterističan simptom je suh, „guskolik” kašalj koji se pojačava pri uzbuđenju ili fizičkom naporu. Korištenje oprsnice umjesto ogrlice tijekom šetnje glavna je preventivna mjera, jer pritisak na vrat može pogoršati ili izazvati problem. Za detaljnije informacije pogledajte PetMD – Pomeranian Health.

Alopecija X (bolest crne kože). Ovo je specifična kožna bolest kod Pomeranca, pri kojoj pas simetrično gubi dlaku po tijelu, a koža potamni. Uzrok nije u potpunosti razjašnjen, iako se hormonska neravnoteža i genetika smatraju glavnim čimbenicima. Liječenje može uključivati kastraciju, melatonin ili specijalizirane lijekove, ali nema jamstva potpunog oporavka. Pasmina je značajno predisponirana – prema podacima japanske klinike, Pomeranci čine gotovo 80% slučajeva alopecije X.

Hipotireoza. Smanjena funkcija štitnjače vrlo je česta kod Pomeranca. Simptomi uključuju debljanje, prorjeđivanje dlake, letargiju i osjetljivost na hladnoću. Dijagnostika je krvnim testom, a liječenje uključuje svakodnevno uzimanje hormonskog lijeka. Uz pravilno upravljanje, psi žive normalan i ispunjen život.

Problemi sa zubima. Kao mala pasmina, Pomeranac je osobito sklon zubnim bolestima. Mala usta sadrže puni set zubi koji su zbijeni i skloni nakupljanju zubnog kamenca, gingivitisu i parodontozi. Svakodnevno četkanje zubi (ili barem 3–4 puta tjedno) kritično je važno.

Hipoglikemija. Nagli pad šećera u krvi ozbiljan je rizik, osobito kod mladih štenaca i vrlo sitnih primjeraka. Simptomi uključuju slabost, drhtanje, dezorijentaciju i u težim slučajevima – napadaje. Mala i česta hranjenja pomažu u sprječavanju hipoglikemijskih epizoda.

Prikladna hrana. Izbor hrane za Pomeranca treba biti pažljiv i usklađen s njegovom malom veličinom i brzim metabolizmom. Preporučuje se visokokvalitetna suha hrana, posebno formulirana za male pasmine, koja zadovoljava standarde AAFCO (Association of American Feed Control Officials). Mala veličina granula važna je za lakše žvakanje i bolju probavljivost. Dnevna porcija obično je između 40 i 80 grama suhe hrane, podijeljena na 2–3 obroka kod odraslih pasa i 3–4 obroka kod štenaca. Prejedanje je stvaran rizik – Pomeranac je sklon debljanju, a višak kilograma ozbiljno opterećuje zglobove i dišni sustav.

Potreba za vodom. Pomeranac treba imati stalan pristup čistoj, svježoj vodi. Prosječna potreba iznosi oko 30–60 mililitara vode po kilogramu tjelesne težine dnevno, što znači približno 60–180 ml dnevno za standardnog Pomeranca. Tijekom vrućeg vremena ili nakon fizičke aktivnosti potreba se povećava. Pratite pije li pas dovoljno – dehidracija kod tako male pasmine može nastupiti brzo i biti opasna.

Proljeće i ljeto. Topli mjeseci vrijeme su obilne promjene poddlake. Svakodnevno četkanje u tom razdoblju je obavezno. Pazite na pregrijavanje – Pomeranac je osjetljiv na vrućinu zbog guste poddlake. Izbjegavajte šetnje u podne tijekom vrućih dana i osigurajte hladovinu i dovoljno vode. Nikada ne ostavljajte Pomeranca u parkiranom automobilu, čak ni na nekoliko minuta. Proljeće je prikladno vrijeme za preventivnu zaštitu protiv krpelja i buha, jer gusta dlaka otežava njihovo uočavanje.

Jesen i zima. Pomeranac je bolje prilagođen hladnom nego toplom vremenu, zahvaljujući svojim arktičkim korijenima. Ipak, današnji minijaturni Pomeranci nisu toliko otporni kao njihovi veliki preci. Pri temperaturama ispod nule razumno je ograničiti vrijeme vani, osobito za vrlo sitne primjerke. Skliske zimske površine dodatni su rizik – mala veličina čini Pomeranca ranjivim pri proklizavanju i padu. Nakon zimske šetnje očistite šape od soli i kemijskih sredstava, koja mogu izazvati iritaciju. Jesen, kao i proljeće, razdoblje je linjanja i zahtijeva pojačano četkanje.

Malo ljudi shvaća da lajanje Pomeranca nije samo karakterna osobina, već duboko ukorijenjen instinkt povezan s povijesnom ulogom pasmine. Pretci Pomeranca u Italiji koristili su se kao „psi za čuvanje kućanstva” – nisu mogli braniti dom fizičkom snagom, ali su njihov oštar sluh i trenutna glasovna reakcija činili nemogućim da se nečije približavanje prođe nezapaženo. U Pomeraniji su veći preci pasmine obavljali pastirske zadatke, pri čemu je lajanje bilo glavni alat za upravljanje stadom i signaliziranje opasnosti.

Suvremeni Pomeranac nosi ovaj naslijeđeni program nepromijenjen. On je jedan od najbudnijih čistokrvnih pasa – primjećuje zvukove i pokrete koji ljudskoj pažnji potpuno promaknu. Poštar na 200 metara, mačka iza prozora, promjena u zvuku hladnjaka – sve je to dovoljan razlog za alarmno lajanje. Za neke vlasnike ta je osobina prednost – Pomeranac je odličan „kućni zvonac”. Za druge, osobito one koji žive u stanu, može postati glavni problem suživota.

Dobra vijest je da se lajanje može kontrolirati obukom. Naredba „Tiho” jedna je od najvažnijih za svakog vlasnika Pomeranca. Obuka se provodi ovako: pričekajte da Pomeranac zalaje, recite „Tiho” mirnim, ali čvrstim glasom i držite poslasticu ispred njegova nosa. Kada prestane lajati kako bi ponjušio poslasticu, odmah ga nagradite. Ponavljanjem će pas naučiti povezivati tišinu s nagradom. Važno je da nikada ne vičete na Pomeranca koji laje – on vaš povišeni glas doživljava kao „i vi lajete” i to ga potiče da nastavi.

Njemački špic (Kleinspitz i Mittelspitz). Najbliži rođak Pomeranca je njemački špic, od kojeg zapravo i potječe. Kleinspitz (mali njemački špic) teži 4–7 kg i praktički je veća verzija Pomeranca. Mittelspitz (srednji špic) doseže do 11 kg. Karakter je vrlo sličan – veseo, budan i privržen, no kod većih varijanti problem krhkosti je znatno smanjen.

Volpino Italiano. Talijanska pasmina u koju se kraljica Viktorija zaljubila u Firenci bliski je rođak Pomeranca. Volpino teži oko 4–5 kg, ima sličnu pahuljastu dlaku i živahan karakter. Pasmina je znatno rjeđa od Pomeranca i bila je blizu izumiranja sredinom 20. stoljeća, prije nego što su je talijanski entuzijasti obnovili.

Japanski špic. Ova pasmina je veća (6–10 kg) i dolazi samo u bijeloj boji, ali dijeli tipičnu špic građu – pahuljastu dlaku, savijen rep, uspravne uši i inteligentan izraz. Japanski špic mirniji je od Pomeranca i manje laje, što ga čini dobrom alternativom za ljude koje privlači špic izgled, ali ih brine razina lajanja.

Keeshond (Wolfspitz). Najveći predstavnik špic obitelji, Keeshond teži 14–18 kg i pas je koji vjerojatno najbolje ilustrira kako su izgledali preci Pomeranca u Pomeraniji prije stoljeća. Njegova karakteristična sivo-crna „vučja” boja i maska oko očiju čine ga odmah prepoznatljivim. Karakter je sličan Pomerancu, ali uravnoteženiji i mirniji.

Papillon. Iako nije špic, Papillon je još jedna minijaturna pasmina s bogatom dlakom, živahnim karakterom i visokom inteligencijom, koja privlači sličan tip vlasnika. Teži 3–5 kg i poznat je po karakterističnim „leptirastim” ušima. Jedna od njegovih prednosti u odnosu na Pomeranca je lakša njega dlake, jer nema tako gustu poddlaku.

Odgovor na ovo pitanje ovisi o realnoj procjeni vašeg načina života, očekivanja i spremnosti na obvezu. Pomeranac nije pas koji se može zanemarivati – zahtijeva svakodnevnu pažnju, redovitu njegu dlake, dosljednu obuku i stalno društvo. Ako radite od kuće ili provodite značajan dio dana kod kuće, ako živite u stanu i tražite malog, ali karakternog psa za pratnju, ako imate strpljenja za obuku i nemate vrlo malu djecu – Pomeranac može biti vaš idealan partner za sljedećih 12–16 godina.

S druge strane, ako provodite duge sate na poslu, ako imate malu djecu koja još ne razumiju kako postupati s krhkom životinjom, ako niste spremni na svakodnevnu njegu dlake i suočavanje s lajavim psom, ili ako tražite tihog i nezahtjevnog kućnog ljubimca – bolje je usmjeriti pažnju na drugu pasminu. Pomeranac je divan pas za pravog vlasnika, ali pogrešan izbor za onog neodgovarajućeg. Najčešći razlog napuštanja Pomeranaca upravo je nesklad između očekivanja (mali, slatki, pahuljasti pas) i stvarnosti (energican, lajav, pažnje željan pas s karakterom znatno veće pasmine).

Informacije pružene u ovom članku imaju edukativnu i informativnu svrhu i ne predstavljaju veterinarski, medicinski ili profesionalni savjet. Sadržaj je pripremljen na temelju javno dostupnih izvora, kinološke literature i priznatih standarda pasmine, ali ne zamjenjuje savjetovanje s licenciranim veterinarom, certificiranim kinologom ili drugim kvalificiranim stručnjakom.

Yabaaa i autori ove publikacije ne snose odgovornost za bilo kakve odluke, radnje ili posljedice proizašle iz korištenja informacija u ovom članku. Svaki pas je jedinstven i može se razlikovati od opisanih općih karakteristika pasmine. Zdravstveni savjeti navedeni ovdje ne zamjenjuju individualnu dijagnostiku i liječenje od strane kvalificiranog veterinarskog stručnjaka. Cijene navedene u članku su okvirne i mogu se značajno razlikovati ovisno o regiji, uzgajivaču i konkretnim okolnostima.

Toplo preporučujemo da se posavjetujete s veterinarom prije donošenja odluka o zdravlju, prehrani ili njezi vašeg kućnog ljubimca. Korištenje informacija s ove stranice u potpunosti je na vašu vlastitu odgovornost.