Samojed

Genetska istraživanja potvrđuju da je Samojed među „starim” ili „bazalnim” pasminama, čiji genom pokazuje manje odstupanje od vučjeg pretka u usporedbi s većinom modernih pasmina. Istraživanje objavljeno u časopisu Science (Parker et al., 2004) svrstava Samojeda u skupinu drevnih pasmina zajedno s aljaškim malamutom, sibirskim haskijem i čau-čauom. To znači da nije „konstruiran” od strane ljudi za određenu svrhu kao mnoge novije pasmine – on je jednostavno takav kakav jest, oblikovan tisućljećima prirodne selekcije i praktične potrebe.

Kako je pasmina stigla u Europu priča je povezana s polarnim istraživanjima s kraja 19. stoljeća. Britanski zoolog Ernest Kilburn-Scott putovao je u Sibir oko 1889. godine i zaljubio se u ove pse. Kupio je i doveo u Englesku nekoliko primjeraka, a kasnije osnovao uzgajivačnicu Farningham. Smatra se da većina Samojeda u zapadnom svijetu potječe upravo iz njegova rada. Kraljica Aleksandra, supruga kralja Edwarda VII., poznata je kao strastvena pokroviteljica pasmine – imala je vlastitog Samojeda, darovanog od Kilburn-Scotta, i aktivno je poticala širenje pasmine u aristokratskim krugovima Velike Britanije.

Sudjelovanje u polarnim ekspedicijama dodatno je učvrstilo ugled Samojeda na Zapadu. Norveški istraživač Carsten Borchgrevink koristio je Samojede u svojoj antarktičkoj ekspediciji 1898.–1900., a Robert Falcon Scott poveo ih je na svoju znamenitu, ali tragičnu ekspediciju prema Južnom polu. Samojedi su vukli saonice s teškim teretima u uvjetima u kojima su konji i motori podbacili. Njihova imena – Etah, Antarctic Buck i Vida – ostala su zapisana u povijesti polarnih istraživanja.

Uloge Samojeda u povijesti

Za Samojedske narode pas nije samo kućni ljubimac – on je radni partner, životno važan resurs i član obitelji. U svakodnevnom životu plemena Samojedi su istodobno obavljali brojne funkcije. Vukli su lagane saonice (narte) za kretanje po tundri, pomagali pri čuvanju sobova, sudjelovali u lovu, nosili teret i čuvali logore. U posebno hladnim noćima ljudi su doslovno spavali ispod Samojeda ili ih omatali oko sebe, koristeći ih kao žive deke.

Budući da Samojedi nemaju posebno razvijen grabežljivi instinkt – za razliku od mnogih radnih pasmina – mogli su čuvati sobove, a da ih ne napadaju. Upravo to ovu pasminu čini vrijednom: inteligentna je i suradljiva, ali bez agresivnog impulsa vuka. Tradicionalno Samojedi nisu ubijali sobove radi hrane, već su ih usmjeravali blagim pritiskom i glasovnim signalima – vještina koja je vidljiva čak i kod suvremenih predstavnika pasmine kada pokušavaju „čuvati” djecu ili manje životinje.

Dlaka i boje. Dlaka je dvostruka – tvrda i uspravna pokrovna dlaka te mekana, gusta, pahuljasta poddlaka. Standardne boje su bijela, bijela s biskvitnim nijansama ili kremasta. Potpuno smeđi ili smećkasti Samojedi postoje, ali ne odgovaraju standardu. Dlaka na nogama, šapama i glavi kraća je i gušća, dok oko vrata i ramena stvara karakterističan „plašt” ili grivu, izraženiju kod mužjaka.

Rep i građa tijela. Rep je gusto odlakan i nosi se savijen iznad leđa ili uz bok u kretanju. Kada je pas miran ili spava, rep pada prema dolje – nešto zbog čega se neiskusni vlasnici ponekad zabrinu, misleći da je pas bolestan. Prsa su duboka, a ramena dobro položena, što omogućuje slobodno kretanje pri radu. Noge su ravne, s kompaktnim „mačjim” šapama i dobro razvijenim jastučićima.

Posebne osobitosti. Poddlaka Samojeda ima jedinstven učinak samostalnog čišćenja – masnoće u njoj ne dopuštaju da prljavština prodre duboko, a sama dlaka gotovo ne zadržava karakterističan „pseći” miris. To čini Samojeda jednim od rijetkih pasa čija dlaka rijetko ispušta jak miris, čak i nakon kvašenja. Unatoč tome, Samojed se ne smatra hipoalergenom pasminom i može izazvati alergijske reakcije kod ljudi osjetljivih na pseće alergene.

Agresivnost i dominantnost. Samojed nije agresivna pasmina. Po svojoj prirodi suradljiv je i lako se prilagođava hijerarhiji u kućnom čoporu. Agresivne reakcije prema ljudima rijetke su i obično ukazuju na ozbiljne probleme sa socijalizacijom ili na lošu uzgajivačnicu. Za razliku od čuvarskih pasmina kao što je njemački ovčar, Samojed uopće nije stvoren za obranu – rođen je da privlači i grije, a ne da odbija. Prema nepoznatim psima Samojedi su uglavnom prijateljski raspoloženi, iako mužjaci mogu pokazati dominantnost prema drugim mužjacima slične ili veće veličine.

Odnos prema drugim životinjama. Zbog slabijeg grabežljivog instinkta Samojedi se obično dobro slažu s mačkama i malim životinjama, osobito ako su odrasli zajedno s njima. Iznimka može biti divljač – tijekom šetnje u prirodi može se aktivirati instinkt za potjerom, pa se preporučuje voditi ga na povodcu na otvorenim prostorima.

Razina lajanja. Samojedi su prilično glasni. Laju kako bi komunicirali, privukli pažnju i ponekad jednostavno zato što im je to ugodno. Za pasminu je karakteristično i zavijanje – osobito kada čuju glazbu ili sirene. Ta je osobina izravno nasljeđe njihove životinjske prošlosti: u tundri se komunikacija između pasa iz različitih saonica odvijala upravo glasovnim signalima.

Socijalizacija je apsolutno obavezna za Samojeda. Iako je pasmina prirodno prijateljska, bez pravilne socijalizacije od rane dobi pas može postati plašljiv ili pretjerano uzbuđen u nepoznatim situacijama. Vodite štene posvuda – u javni prijevoz, na tržnice, u parkove, među ljude različitog izgleda i ponašanja. Svako novo pozitivno iskustvo ulaganje je u uravnotežen karakter.

Privikavanje na nuždu kod Samojeda ide relativno dobro, jer je pasmina po prirodi čista. Izbjegavaju prljati prostor u kojem žive. Ključna je samo redovitost – izvodite štene van svaka 2-3 sata te odmah nakon jela i spavanja. Obilno hvalite pri uspjehu i ne kažnjavajte kod pogrešaka u kući, jer kazna nakon događaja samo zbunjuje psa.

Mentalna i fizička stimulacija jednako su važne za Samojeda. Fizičke šetnje bez mentalnih izazova umorit će tijelo, ali ostaviti um nestašnim. Uključite njušne igre (pronađi skrivenu poslasticu), puzzle hranilice i kratko, ali intenzivno uvježbavanje novih naredbi. 15 minuta mentalnog rada može umoriti Samojeda više od sat vremena šetnje.

Samojedska nasljedna glomerulopatija relativno je rijetka, ali ozbiljna bubrežna bolest specifična za pasminu. Pogađa uglavnom mužjake u ranoj dobi i dovodi do zatajenja bubrega. Nositelji su ženke, a pogođeni su mužjaci. Genetsko testiranje može identificirati nositelje. Uzgajivačnice koje rade odgovorno isključuju nositelje iz uzgoja.

Potreba za vodom i hranom. Samojed je aktivna pasmina s umjerenim do visokim metabolizmom. Svježa voda mora biti dostupna u svakom trenutku – i na hladnom i na vrućem. Dnevna potreba za vodom iznosi oko 50-70 ml po kilogramu tjelesne težine, ali tijekom aktivnih dana ili po vrućini može biti i veća. Odgovarajuća hrana ovisi o dobi, težini i aktivnosti psa.

Za Samojede s normalnom aktivnošću preporučuje se kvalitetna suha hrana s proteinom životinjskog podrijetla (piletina, riba, janjetina) na prvom mjestu u sastojcima. Žitarice nisu nužno loše, ali osjetljivi Samojedi mogu bolje reagirati na bezglutensku prehranu. Prosječno aktivan Samojed težak 25 kg konzumira oko 300-400 g suhe hrane dnevno, podijeljene u dva obroka. Izbjegavajte hranjenje prije ili odmah nakon intenzivnog kretanja zbog rizika od torzije želuca (GDV/Bloat) – potencijalno po život opasne komplikacije kod većih pasa.

Sirova prehrana (BARF dijeta) popularna je među njezinim pobornicima, ali zahtijeva specijalizirano znanje za pravilno balansiranje. Ako želite prijeći na sirovi režim, posavjetujte se s veterinarskim nutricionistom. Samojedi su tradicionalno jeli ribu, meso soba i iznutrice – prehranu bogatu proteinima i siromašnu ugljikohidratima, i takav bi im režim genetski odgovarao, ali mora biti uravnotežen.

Nokte treba rezati svaka 3-4 tjedna. Kod aktivnih pasa koji se šeću po tvrdim podlogama oni se nerijetko prirodno troše, ali stražnje nokte i čaporak treba redovito kontrolirati. Nokat koji dodiruje tlo pri hodu uzrokuje bol i mijenja držanje.

Zube treba prati najmanje 2-3 puta tjedno pastom za pse. Samojedi nisu posebno skloni zubnim problemima u usporedbi s malim pasminama, ali se zubni kamenac nakuplja kod svakog psa bez prevencije.

Uši se provjeravaju tjedno – tražite crvenilo, miris ili pretjerani iscjedak. Samojedi imaju dobro odlakane uši, što može zadržavati vlagu. Čistite samo vidljivi dio vatom i posebnim losionom za uši – nikada ne ulazite u ušni kanal.

Samojedski osmijeh možda je najomiljenija fizička osobitost pasmine i razlog zašto bezbrojne fotografije Samojeda kruže internetom. Njihove su usne u kutovima blago podignute prema gore, a u kombinaciji s tamnim živahnim očima izgledaju vječno zadovoljno i nasmijano. No ta osobina nije samo estetika – ona je funkcionalna prilagodba arktičkom okruženju.

U surovoj sibirskoj klimi Samojedi tijekom rada cijeli dan udišu gust hladan zrak. Kod većine pasa, čije usne vise prema dolje, pri izdisaju nastaju male kapljice koje se smrzavaju u ledene siga oko usta. Te ledene nakupine mogu ozlijediti kožu i uzrokovati hipotermiju. Prema gore okrenute usne Samojeda sprječavaju stvaranje tih naslaga usmjeravajući vlagu u stranu. Priroda je oblikovala taj „osmijeh” ne iz estetskih, nego iz čisto praktičnih razloga.

Zanimljivo je da se on ne pojavljuje samo kod zadovoljnih pasa – Samojedi izgledaju nasmijano čak i kada spavaju, kada su bolesni ili umorni. To ponekad navodi vlasnike da propuste znakove boli ili nelagode. Zato je važno poznavati govor tijela svog Samojeda, a ne samo izraz njegova lica.

Malo ljudi zna da se dlaka Samojeda koristi za predenje pređe i tkanje toplih predmeta – baš kao ovčja vuna. Ova praksa ima dugu povijest: Samojedski narodi u Sibiru skupljali su otpalu dlaku svojih pasa tijekom linjanja i prerađivali je u pređu za odjeću i prostirke. Dlaka je topla, lagana i ima izvrsna izolacijska svojstva – nešto je mekša od ovčje vune.

U zapadnom svijetu ova je praksa doživjela renesansu od 80-ih godina prošlog stoljeća, kada su entuzijasti iz SAD-a, Velike Britanije i Skandinavije počeli skupljati paperje od četkanja svojih Samojeda i presti ga na ručnim vretenima ili strojevima. Proizvodi od samojedske dlake mekani su, topli i imaju jedinstvenu punoću zbog kupolaste strukture vlakana.

Sakupljanje dlake za predenje sasvim je jednostavno – čuvajte paperje od svakodnevnog četkanja u vrećici dok ne skupite dovoljnu količinu. Važno je dobro osušiti dlaku, očistiti je od nečistoća i „kardirati” je (raščetkati na posebnom češlju) prije nego što počnete presti. Dobivena pređa može se koristiti za pletenje, tkanje ili izradu jedinstvenih predmeta. Naravno, proizvodi od pseće dlake trebaju se prati isključivo ručno u hladnoj vodi, jer ih topla voda filca i skuplja.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Samojedi postaju nezamjenjiv resurs za polarne istraživače koji su težili dosegnuti oba pola Zemlje. Nekoliko znamenitih imena i njihovih četveronožnih partnera upisano je u povijest ove herojske ere.

Norveški istraživač Carsten Borchgrevink poveo je Samojede na svoju antarktičku ekspediciju 1898.–1900. – prvu koja je prezimila na antarktičkom kontinentu. Psi su vukli saonice i osiguravali mobilnost ekipe u uvjetima u kojima nijedan čovjek ne bi mogao sam nositi potrebnu opremu.

Roald Amundsen – Norvežanin koji je prvi dosegnuo Južni pol (14. prosinca 1911.) – poznatiji je po korištenju grenlandskih pasa, ali su njegovi konkurenti i prethodnici koristili Samojede. Robert Falcon Scott odabrao je Samojede za svoju kobnu ekspediciju na Južni pol, zajedno s mongolskim ponijima i motornim saonicama. Tragično, saonice su se pokvarile, poniji nisu izdržali hladnoću, a Samojedi su se – za razliku od svega ostalog – snašli. Scott je napustio pse prije posljednje etape prema polu iz načelnih razloga i tu je pogrešku platio životom.

Fridtjof Nansen – legendarni norveški istraživač koji je prešao Grenland na skijama – također je poznat po svom entuzijazmu prema polarnim psima. Njegov brod „Fram” i s njim povezane arktičke misije pomogli su učvrstiti Samojeda kao arktičkog radnog psa u europskoj svijesti. Upravo su te polarne veze razlog zašto se pasmina podrijetlom iz Sibira našla u uzgajivačnicama britanske aristokracije krajem 19. stoljeća – istraživači su pse donosili natrag u Europu i poticali zanimanje za njih.

Aljaški malamut veći je srodnik Samojeda, s težinom 34–43 kg. Obje su pasmine arktički radni psi s dvostrukom dlakom i snažnim karakterom, ali je malamut znatno dominantniji, teže ga je dresirati i zahtijeva iskusnijeg vlasnika. Malamuti su uglavnom sivo-bijeli ili crno-bijeli, rijetko potpuno bijeli. Ako vam se sviđa Samojed, ali želite impresivnijeg i „vučjeg” psa, malamut je logična alternativa – pod uvjetom da možete preuzeti dodatne izazove.

Sibirski haski lakši je i brži srodnik – 16–27 kg i naglog temperamenta. Haski je energičniji od Samojeda, skloniji bijegu i manje prijateljski prema nepoznatima. Sličnosti sa Samojedom uključuju arktičko podrijetlo, dvostruku dlaku i ljubav prema kretanju. Razlika je u boji (haski je obično crno-bijel ili siv), očima (plave oči su tipične) i neovisnijem karakteru.

Japanski špic (Japanese Spitz) manja je verzija Samojeda u minijaturi – 6–10 kg s potpuno bijelom dlakom i iznimno sličnim izgledom. Temperament je sličan: prijateljski, razigran, privržen obitelji. Japanski špic prikladniji je za stan i za ljude s umjerenijim načinom života, ali zadržava mnogo samojedskog šarma u kompaktnom formatu.

Keeshond je nizozemska špic pasmina s dvostrukom dlakom u sivoj, srebrnoj i crnoj boji. Za pasminu je karakterističan „naočalasti” izraz. Keeshond je inteligentan, prijateljski i mnogo lakši za održavanje od Samojeda. Preporučuje se ljudima koji vole špic pasmine, ali traže lakše upravljivu alternativu Samojedu.

Američki eskimski pas (American Eskimo Dog) dolazi u tri veličine – miniature (6-10 kg), standard (11-16 kg) i toy (3-6 kg) – i potpuno je bijel ili bijel s biskvitnim oznakama. Izgleda gotovo identično Samojedu u manjem formatu. Karakter je živahan, inteligentan i ponekad svojeglav. Lakši je za dresuru u usporedbi sa Samojedom.

Ako ste stigli do kraja ovog članka, vjerojatno ste očarani Samojedom – i to s dobrim razlogom. Lijep je, prijateljski, zanimljiv i ima bogatu povijest. No ljepota i dobar karakter nisu dovoljni da se donese odluka o brizi za živo biće. Evo iskrene provjere.

Samojed je za vas ako ste fizički aktivni i uživate u dugim šetnjama – čak i po kiši, snijegu i blatu. Ako imate djecu i želite psa koji je strpljiva, razigrana i nježna prisutnost u obiteljskom životu. Ako imate dvorište ili ste spremni nadoknaditi njegov nedostatak s dva sata kretanja svaki dan bez iznimke. Ako vas četkanje i čišćenje dlake po cijeloj kući ne plaši. Ako imate iskustva sa psima ili ste spremni ozbiljno uložiti u dresuru uz pomoć stručnjaka.

Samojed nije za vas ako radite duge sate i pas će ostajati sam više od 4–5 sati dnevno. Ako živite u malom stanu i nemate fizičku aktivnost. Ako vam dlaka na odjeći i kauču narušava unutarnji mir. Ako tražite psa koji će slušati bez pogovora od prve naredbe. Ako imate alergije na pseću dlaku ili živite u klimi s vrlo vrućim ljetima bez klimatizacije.

Ako se nakon svega rečenog još uvijek smiješite pri pomisli na Samojeda u svom domu – dobrodošli u klub. Ovi psi potpuno osvajaju život i srce svojih vlasnika. Mnogi ljudi koji su jednom imali Samojeda nikada se ne vraćaju drugoj pasmini. S razlogom. A ako vas privlači špic tip i bijela dlaka, ali preferirate manje zahtjevnu pasminu, pogledajte i pomeranca – donosi isti šarm u znatno kompaktnijem formatu.

• Parker, H.G. et al. (2004). Genetic Structure of the Purebred Domestic Dog. Science, 304(5674), 1160–1164. – Genetsko istraživanje koje svrstava Samojeda među „bazalne" drevne pasmine. DOI: 10.1126/science.1097406
• FCI Standard No. 212 – Samoyed. Službeni standard Međunarodne kinološke federacije (FCI).
• Orthopedic Foundation for Animals (OFA) – Informacije o displaziji kuka.
• MSD Veterinary Manual – Hipotireoza kod životinja.
• The Samoyed Club of America – Službeni klub pasmine u SAD-u s informacijama o zdravlju i uzgoju.
• Huntington, S. (1925). Polar Dogs and Their Stories – Povijesni prikaz Samojeda u polarnim ekspedicijama. (Tiskano izdanje, bez slobodnog online pristupa.)
• AKC (American Kennel Club) – Profil pasmine Samojed.