Uvod i podrijetlo Rotvajlera
Uvod
Rotvajler je pasmina oko koje istodobno postoje strah i duboka privrženost – i jedno i drugo potpuno razumljivo. Ako ga vidite prvi put, njegova snažna građa, tamna sjajna boja i ozbiljan izraz mogu uliti poštovanje. No, ako živite s jednim od njih, znate da se iza te strogosti krije pas iznimne odanosti, bistre glave i iznenađujuće nježne strane. To je radna pasmina u najpunijem smislu riječi – stvoren je da ima zadatak, da slijedi vođu i da štiti ono što voli. Dajte mu te tri stvari i imat ćete jednog od najpouzdanijih suputnika s kojima možete dijeliti svoj život.
Koje je rodno mjesto Rotvajlera
Rotvajler nosi svoje ime po malom njemačkom gradu Rottweil (Rottweil), smještenom u saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, u jugozapadnoj Njemačkoj. Ako pogledate kartu, pronaći ćete ga među brežuljcima uz dolinu rijeke Neckar, oko 80 kilometara južno od Stuttgarta i na korak od švicarske granice. To je jedan od najstarijih gradića u Njemačkoj, koji su osnovali Rimljani oko 73. godine n. e. pod imenom Arae Flaviae, i upravo iz te duge povijesti potječe i pasmina.
Kako točno i tko je točno stvorio ovu pasminu i zašto
Rotvajler nije bio namjerno „konstruiran” od jednog uzgajivača za određenu svrhu na način kako se to radi danas. Oblikovao se organski, tijekom stoljeća, pod pritiskom praktične potrebe. Rimljani su u područje doveli svoje pastirske pse – masivne molose iz Azije i Južne Europe – kako bi kontrolirali stoku kojom su opskrbljivali svoje vojske. Budući da hladnjaci nisu postojali, krupna se stoka prevozila živa, upravo uz pratnju tih pasa. Kada su Rimljani napustili Njemačku, psi su ostali. Lokalno stanovništvo ih je križalo s mjesnim pastirskim pasminama i postupno se oblikovao pragmatičan, izdržljiv tip psa, prilagođen surovoj klimi i teškom radu u tom području.
U Rottweilu su ti psi imali središnju ulogu u trgovini stokom. Lokalni mesari koristili su ih istodobno za čuvanje i tjeranje stoke, za zaštitu krda od vukova i razbojnika, te za nošenje vrećica s novcem – vezanih oko vrata psa kao žive blagajne. Odatle potječe i jedno od starih imena pasmine: Rottweiler Metzgerhund, odnosno „Rotvajlerov pas mesara”. Kada je željeznički prijevoz zamijenio prijevoz stoke sredinom 19. stoljeća, pasmina je gotovo nestala. Broj pasa drastično je pao i krajem 1800-ih u cijelom Rottweilu jedva se mogla pronaći jedna jedina predstavnica pasmine. Srećom, entuzijasti iz Njemačke uočili su vrijedne osobine tih pasa i oko 1900. godine službeno je osnovan pasminski klub, što je dalo novi poticaj uzgoju i očuvanju Rotvajlera.
Povijest Rotvajlera
Službeno priznavanje Rotvajlera kao pasmine dogodilo se početkom 20. stoljeća. Njemački klub za Rotvajlere, poznat kao ADRK (Allgemeiner Deutscher Rottweiler-Klub), osnovan je 1921. godine i do danas se smatra čuvarom standarda. Dva svjetska rata odigrala su značajnu ulogu u širenju pasmine – njemačka vojska i policija koristile su Rotvajlere kao sanitetne, glasničke i čuvarske pse. Vojnici koji su se vraćali s bojišta nerijetko su dovodili pse te pasmine u svoje domove, a kasnije i u nove zemlje u koje su se naseljavali. Tako je Rotvajler stigao u Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Australiju i ostatak svijeta. American Kennel Club službeno priznaje pasminu tek 1931. godine, no pravi njezin procvat u Americi dolazi krajem 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća, kada Rotvajler privremeno zauzima mjesto najpopularnije pasmine u zemlji prema broju registracija.
Rotvajler u suvremenom svijetu
Danas je Rotvajler istodobno obiteljski pas i radna pasmina. Služi u policijskim i vojnim postrojbama, u potrazi i spašavanju, kao pas vodič za osobe s invaliditetom i u čuvanju imovine. Istodobno tisuće Rotvajlera žive u običnim kućanstvima diljem svijeta kao voljeni obiteljski ljubimci. Upravo ta dvojnost – između radnog instinkta i duboke privrženosti obitelji – čini pasminu posebno zanimljivom i zahtjevnom. Nije pas za svakoga, ali za pravog vlasnika neprocjenjiva je.